U postupcima za prinačenje pravnosnažne presude primenjivaće se odredbe , a ukoliko u ovim odredbama nije nešto posebno propisano, shodno će se primenjivati ostale odredbe ovog zakonika.
Postupak za opozivanje uslovne osude se na zahtev ovlašćenog tužioca pokreće pred sudom koji je sudio u prvom stepenu:
1)
ako je u uslovnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđeni ne vrati imovinsku korist pribavljenu krivičnim delom, ne naknadi štetu koju je prouzrokovao krivičnim delom ili ne ispuni druge obaveze predviđene krivičnim zakonom u određenom roku;
2)
ako osuđeni kome je određen zaštitni nadzor ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio.
Sudija pojedinac odmah po prijemu zahteva za opozivanje uslovne osude može sprovesti potrebne provere radi utvrđivanja činjenica i prikupljanja dokaza važnih za odluku.
pozivaju se stranke i branilac. U slučaju iz na ročište se poziva i oštećeni, a u slučaju iz i poverenik zadužen za izvršenje uslovne osude sa zaštitnim nadzorom.
U pozivu će se osuđeni upozoriti da će se u slučaju njegovog nedolaska ili kada odbrana nije obavezna, nedolaska branioca na ročište, ročište održati.
Poziv osuđenom mora se dostaviti tako da između dana dostavljanja poziva i dana održavanja ročišta ostane najmanje osam dana.
Posle toga sudija poziva optuženog da se izjasni o zahtevu ovlašćenog tužioca.
Ako je postupak za opozivanje uslovne osude pokrenut na osnov, sudija će ispitati poverenika koji je bio nadležan za izvršenje uslovne osude sa zaštitnim nadzorom.
Sudija će presudom odbiti zahtev za opozivanje uslovne osude ako utvrdi da nema osnova za opozivanje uslovne osude.
U presudi sudija po službenoj dužnosti može odlučiti da:
1)
u okviru vremena proveravanja produži rok za ispunjenje obaveze ili, ako osuđeni iz opravdanih razloga ne može da ispuni postavljenu obavezu, da ga oslobodi ispunjenja te obaveze ili je zameni drugom odgovarajućom obavezom (;
2)
opomene osuđenog koji ne izvršava obaveze zaštitnog nadzora ili produži trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena proveravanja ili ranije obaveze zameni drugim (.
Postupak za izricanje jedinstvene kazne se pokreće na zahtev javnog tužioca ili osuđenog i njegovog branioca:
1)
ako je protiv istog osuđenog u dve ili više presuda izrečeno više kazni, a nisu primenjene odredbe o odmeravanju jedinstvene kazne za dela u sticaju;
2)
ako je prilikom izricanja jedinstvene kazne, primenom odredaba o sticaju, uzeta kao utvrđena i kazna koja je već obuhvaćena u kazni izrečenoj po odredbama o sticaju u nekoj ranijoj presudi;
3)
ako se pravnosnažna presuda kojom je za više krivičnih dela izrečena jedinstvena kazna ne bi mogla u jednom delu izvršiti zbog amnestije ili pomilovanja.
O zahtevu za izricanje jedinstvene kazne odlučuje sud:
1)
koji je u prvom stepenu sudio u stvari u kojoj je izrečena najstroža vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni - koji je izrekao najveću kaznu, a ako su kazne jednake - koji je poslednji izrekao kaznu (
Ako su u slučaju iz ovog člana prilikom izricanja kazne uzete u obzir i presude drugih sudova, overeni prepis nove pravnosnažne presude dostaviće se i tim sudovima.
Sud će presudom usvojiti zahtev za ublažavanje kazne i preinačiti pravnosnažnu osuđujuću presudu u pogledu odluke o kazni i osuđenom saradniku izreći kaznu u skladu sa