Zakon o potvrđivanju sporazuma u skladu sa konvencijom ujedinjenih nacija o pravu mora o očuvanju i održivom korišćenju morske biološke raznovrsnosti područja izvan nacionalne jurisdikcije
Status propisa
Na snazi
Prikazana Verzija
Nema dostupnih verzija
Opšte Informacije
Donosilac
Narodna skupština Republike Srbije
Član 23. Zakon o potvrđivanju sporazuma u skladu sa konvencijom ujedinjenih nacija o pravu mora o očuvanju i održivom korišćenju morske biološke raznovrsnosti područja izvan nacionalne jurisdikcije – Donošenje odluka
1. Opšte je pravilo da se odluke i preporuke iz ovog dela donose konsenzusom.
2. Ako konsenzus nije postignut, odluke i preporuke u skladu sa ovim delom donose se tročetvrtinskom većinom strana koje su prisutne i glasaju, a Konferencija strana pre toga dvotrećinskom većinom strana koje su prisutne i glasaju utvrđuje da su svi napori za postizanje konsenzusa iscrpljeni.
3. Odluke donete u skladu sa ovim delom stupaju na snagu 120 dana nakon sastanka Konferencije strana na kojem su donete i obavezujuće su za sve strane.
4. Svaka strana može tokom perioda od 120 dana iz stava 3. u delu iznad pismenim obaveštenjem sekretarijatu da uloži prigovor na odluku donetu u skladu sa ovim delom, i ta odluka neće biti obavezujuća za pomenutu stranu. Prigovor na odluku može se povući u bilo kom trenutku pismenim obaveštenjem koje se dostavlja sekretarijatu, a nakon toga odluka je obavezujuća za tu stranu 90 dana nakon datuma obaveštenja u kojem se navodi da je prigovor povučen.
5. Strana koja podnosi prigovor u skladu sa stavom 4. iz dela iznad, uz prigovor sekretarijatu, u pisanoj formi, dostavlja obrazloženje svog prigovora, koje se zasniva na jednom ili više sledećih razloga:
a)
odluka nije u skladu sa ovim Sporazumom ili sa pravima i obavezama strane koja podnosi prigovor u skladu sa Konvencijom;
b)
odlukom se neopravdano, formalno ili stvarno, diskriminiše strana koja podnosi prigovor;
c)
strana ne može postupiti u skladu sa odlukom u trenutku podnošenja prigovora nakon što je u tu svrhu uložila sve razumne napore.
6. Strana koja podnosi prigovor u skladu sa stavom 4. iz dela iznad, u meri u kojoj je to izvodljivo, primenjuje alternativne mere ili pristupe koji su po dejstvu ekvivalentni odluci na koju je uložila prigovor i ne usvaja mere niti preduzima radnje kojima bi ugrozila efikasnost odluke na koju je uložila prigovor, osim ako su takve mere ili radnje od presudnog značaja za ostvarivanje prava i ispunjavanje obaveza strane koja podnosi prigovor u skladu sa Konvencijom.
7. Strana koja ulaže prigovor na sledećem redovnom sastanku Konferencije strana podnosi izveštaj nakon obaveštenja u skladu sa stavom 4. iz dela iznad, a nakon toga periodično, o sprovođenju stava 6. iz dela iznad, kako bi se prikupile informacije za monitoring i preispitivanje u skladu sa članom 26.
8. Prigovor na odluku donetu u skladu sa stavom 4. iz dela iznad može se pisanim obaveštenjem sekretarijatu ponoviti svake tri godine nakon stupanja na snagu odluke, samo ako strana koja podnosi prigovor to i dalje smatra neophodnim. Takvo pisano obaveštenje treba da sadrži obrazloženje početnog prigovora.
9. Ukoliko nije primljeno obaveštenje o ponavljanju prigovora u skladu sa stavom 8. iz dela iznad, prigovor se smatra automatski povučenim i, nakon toga, odluka postaje obavezujuća za tu stranu 120 dana nakon automatskog povlačenja tog prigovora. Sekretarijat o ovome obaveštava stranu 60 dana pre datuma automatskog povlačenja prigovora.
10. Odluke Konferencije strana usvojene u skladu sa ovim delom, kao i prigovori na te odluke, sekretarijat objavljuje i dostavlja ih svim državama i relevantnim pravnim instrumentima i okvirima i relevantnim globalnim, regionalnim, podregionalnim i sektorskim telima.