Više lica mogu jednom tužbom da tuže, odnosno da budu tuženi (suparničari), ako:
1)
su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze proističu iz istog činjeničnog i pravnog osnova;
2)
su predmet spora zahtevi, odnosno obaveze iste vrste koji se zasnivaju na bitno istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu i ako postoji stvarna i mesna nadležnost istog suda za svaki zahtev i za svakog tuženog;
3)
je to zakonom propisano.
Do zaključenja glavne rasprave može, pod uslovima iz
Tužilac može tužbom da obuhvati dva ili više tuženih i na način što će da traži da tužbeni zahtev bude usvojen prema sledećem tuženom za slučaj da bude pravnosnažno odbijen prema tuženom koji je u tužbi prethodno naveden.
ovog člana tužilac može tužbom da obuhvati dva ili više tuženih samo ako prema svakom od njih ističe isti zahtev ili ako prema nekima od njih ističe različite zahteve koji su u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno i mesno nadležan za svaki od zahteva.
Lice koje za sebe u celini ili delimično traži stvar ili pravo o kome između drugih lica već teče parnica, može pred sudom pred kojim ta parnica teče da tuži obe stranke jednom tužbom, do zaključenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom.
Ako po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može da se reši samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), oni se smatraju kao jedna parnična stranka, tako da kad pojedini suparničari propuste neku parničnu radnju, dejstvo parničnih radnji koje su izvršili drugi suparničari odnose se i na one koji te radnje nisu preduzeli.
Nužno suparničarstvo postoji ako po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa tužbom moraju da se obuhvate sva lica koja su učesnici materijalnopravnog odnosa.
Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u različito vreme, tu parničnu radnju može svaki suparničar da preduzme sve dok i za jednog od njih još teče rok za preduzimanje te radnje.