Tužba mora da sadrži određeni zahtev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužilac zasniva zahtev, dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice, vrednost predmeta spora, kao i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (
Tužilac koji ima boravište ili prebivalište, odnosno sedište u inostranstvu dužan je da u tužbi imenuje punomoćnika za primanje pismena. Ukoliko ne označi punomoćnika za primanje pismena sud će tužbu da odbaci.
Ako nadležnost ili pravo na izjavljivanje revizije zavisi od vrednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, tužilac je dužan da u tužbi naznači vrednost predmeta spora.
Sud će da postupi po tužbi i ako tužilac nije naveo pravni osnov tužbenog zahteva, a ako je tužilac naveo pravni osnov, sud nije vezan za njega.
Lice koja namerava da podnese tužbu protiv Republike Srbije, može da pre podnošenja tužbe Republičkom javnom pravobranilaštvu dostavi predlog za mirno rešavanje spora, osim ako je posebnim propisom predviđen rok za podnošenje tužbe. Predlog za mirno rešavanje spora mora da sadrži sve podatke iz
Odredbe ovog člana shodno se primenjuju i u slučaju podnošenja tužbe protiv jedinice teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, kada se predlog za mirno rešavanje spora može podneti nadležnom pravobranilaštvu, odnosno ovlašćenom zastupniku jedinice teritorijalne autonomije i lokalne samouprave.
Tužilac može u tužbi da traži da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, povredu prava ličnosti ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.
Tužba za utvrđenje može da se podnese ako tužilac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog spornog prava ili pravnog odnosa, pre dospelosti zahteva za činidbu iz istog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave, ili ako tužilac ima neki drugi pravni interes.
Tužba za utvrđenje može da se podnese radi utvrđivanja postojanja, odnosno nepostojanja činjenice, ako je to predviđeno zakonom ili drugim propisom.
Tužba za utvrđenje povrede prava ličnosti može da se podnese bez obzira da li je postavljen zahtev za naknadu štete ili drugi zahtev, u skladu sa posebnim zakonom.
Ako odluka o sporu zavisi od toga da li postoji ili ne postoji neki pravni odnos koji je u toku parnice postao sporan, tužilac može, pored postojećeg zahteva, da istakne zahtev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtev.
Tužilac koji u tužbi traži da mu se dosudi ispunjenje dugovane činidbe može da predloži da tuženi umesto dugovane činidbe plati određeni novčani iznos ili da ispuni neku drugu činidbu.
Sud nije dužan da ispituje da li novčani iznos koji je tužilac prihvatio da primi umesto dugovane nenovčane činidbe odgovara vrednosti nenovčane činidbe.
U jednoj tužbi tužilac može da istakne više zahteva protiv istog tuženog, ako su svi zahtevi povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom. Ako zahtevi nisu povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom, oni mogu da se istaknu u jednoj tužbi protiv istog tuženog samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od ovih zahteva i kad je za sve zahteve određena ista vrsta postupka.
Tužilac može dva ili više tužbenih zahteva u međusobnoj vezi da istakne u jednoj tužbi, na način da sud usvoji sledeći od tih zahteva, ako nađe da prethodni zahtev nije osnovan.
ovog člana, mogu da se istaknu u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od tih zahteva i ako je za sve zahteve određena ista vrsta postupka.
Tuženi može do zaključenja glavne rasprave da podnese kod istog suda protivtužbu, ako je zahtev protivtužbe u vezi s tužbenim zahtevom ili ako ti zahtevi mogu da se prebiju ili ako se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa od čijeg postojanja ili nepostojanja zavisi u celini ili delimično odluka o tužbenom zahtevu.
Protivtužba ne može da se podnese ako je za zahtev iz protivtužbe stvarno nadležan viši sud ili sud druge vrste.
Tužilac može do zaključenja glavne rasprave da preinači tužbu.
Posle dostavljanja tužbe tuženom, za preinačenje tužbe potreban je pristanak tuženog. Sud će da dozvoli preinačenje i kad se tuženi tome protivi, ako smatra da bi to bilo celishodno za konačno rešenje odnosa među strankama i ako oceni da postupak po preinačenoj tužbi neće znatno da produži trajanje parnice. Smatraće se da postoji pristanak tuženog na preinačenje tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se pre toga protivio preinačenju.
Ako je parnični sud za preinačenu tužbu stvarno nenadležan, ustupiće predmet nadležnom sudu, osim u slučaju iz
Kad sud dozvoli preinačenje tužbe, dužan je da ostavi tuženom vreme potrebno da može da se pripremi za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena.
Ako je tužba preinačena na ročištu na kome tuženi nije prisutan, sud će da dostavi tuženom prepis zapisnika sa tog ročišta.
Protiv rešenja kojim se dopušta ili odbija preinačenje tužbe nije dozvoljena posebna žalba.
Kad dozvoli preinačenje tužbe, sud će rešenjem da odredi nov vremenski okvir za sprovođenje postupka.
Preinačenje tužbe je promena istovetnosti zahteva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahteva uz postojeći.
Ako tužilac preinačuje tužbu tako što usled okolnosti koje su nastale posle podnošenja tužbe, zahteva iz istog činjeničnog osnova drugi predmet ili novčani iznos, tuženi takvom preinačenju ne može da se protivi.
Tužba nije preinačena ako je tužilac promenio pravni osnov tužbenog zahteva, ako je smanjio tužbeni zahtev ili ako je promenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da usled toga tužbeni zahtev nije promenjen.
Smanjivanje visine tužbenog zahteva predstavlja delimično povlačenje tužbe za koje nije potreban pristanak tuženog.
ovog člana potreban je pristanak lica koje treba da stupi u parnicu na mesto tuženog, a ako se tuženi već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženog.
Ako se tuženi upustio u raspravljanje o glavnoj stvari umesto tužioca može da stupi u parnicu novi tužilac samo ako na to pristane tuženi.
Lice koje stupa u parnicu na mesto stranke mora da primi parnicu u onom stanju u kakvom se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.
Tužilac može da povuče tužbu bez pristanka tuženog pre nego što se tuženi upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.
Tužba može da se povuče i kasnije, sve do pravnosnažnog okončanja postupka, ako tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obaveštenja o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatraće se da je pristao na povlačenje.
Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podneta i može se ponovo podneti.
U slučaju da tužba bude povucena posle donošenja prvostepene presude, sud će da donese rešenje kojim će da utvrdi da je tužba povučena i da je presuda bez dejstva, a ako je pre povlačenja tužbe izjavljena žalba, sud će da donese rešenje kojim će da utvrdi da je tužba povučena, da je presuda bez dejstva i da odbaci žalbu.
Parnica počinje da teče dostavljanjem tužbe tuženom.
U pogledu zahteva koji je stranka postavila u toku postupka, parnica počinje da teče od časa kad je o tom zahtevu obaveštena protivna stranka.
Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahteva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu da odbaci.
Ako je u parnici koja je kasnije počela da teče presuda postala pravnosnažna, sud će da odbaci tužbu u parnici koja je ranije počela da teče.
Sud će u toku celog postupka da pazi da li je u toku druga parnica o istom zahtevu među istim strankama.
Ako stranka otuđi stvar ili pravo o kome teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.
Lice koje je od tuženog pribavilo stvar ili pravo o kome teče parnica, može da stupi u parnicu umesto tuženog, samo ako na to pristanu obe stranke.
Lice koje je od tužioca pribavilo stvar ili pravo o kome teče parnica, može da stupi u parnicu umesto tužioca, na osnovu pismene saglasnosti koju tužilac dostavi sudu.
Više lica mogu jednom tužbom da tuže, odnosno da budu tuženi (suparničari), ako:
1)
su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze proističu iz istog činjeničnog i pravnog osnova;
2)
su predmet spora zahtevi, odnosno obaveze iste vrste koji se zasnivaju na bitno istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu i ako postoji stvarna i mesna nadležnost istog suda za svaki zahtev i za svakog tuženog;
3)
je to zakonom propisano.
Do zaključenja glavne rasprave može, pod uslovima iz
Tužilac može tužbom da obuhvati dva ili više tuženih i na način što će da traži da tužbeni zahtev bude usvojen prema sledećem tuženom za slučaj da bude pravnosnažno odbijen prema tuženom koji je u tužbi prethodno naveden.
ovog člana tužilac može tužbom da obuhvati dva ili više tuženih samo ako prema svakom od njih ističe isti zahtev ili ako prema nekima od njih ističe različite zahteve koji su u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno i mesno nadležan za svaki od zahteva.
Lice koje za sebe u celini ili delimično traži stvar ili pravo o kome između drugih lica već teče parnica, može pred sudom pred kojim ta parnica teče da tuži obe stranke jednom tužbom, do zaključenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom.
Ako po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može da se reši samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), oni se smatraju kao jedna parnična stranka, tako da kad pojedini suparničari propuste neku parničnu radnju, dejstvo parničnih radnji koje su izvršili drugi suparničari odnose se i na one koji te radnje nisu preduzeli.
Nužno suparničarstvo postoji ako po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa tužbom moraju da se obuhvate sva lica koja su učesnici materijalnopravnog odnosa.
Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u različito vreme, tu parničnu radnju može svaki suparničar da preduzme sve dok i za jednog od njih još teče rok za preduzimanje te radnje.
Javni tužilac može da učestvuje u parnici u skladu sa posebnim zakonom.
Ako javni tužilac na osnovu zakonskog ovlašćenja, učestvuje u parnici koja teče među drugim licima, ovlašćen je da u granicama tužbenog zahteva predlaže da se utvrde i činjenice koje stranke nisu navele i izvedu dokazi koje stranke nisu predložile, kao i da izjavljuje pravne lekove.
Svoje učestvovanje u postupku javni tužilac prijavljuje podneskom sudu pred kojim teče parnica među drugim licima.
Ako smatra da postoje zakonski uslovi za učestvovanje javnog tužioca u parnici i da je njegovo učestvovanje potrebno, sud će o tome da obavesti nadležnog javnog tužioca i da mu odredi rok u kome može da prijavi svoje učestvovanje. Dok taj rok ne protekne, sud će da zastane sa postupkom, ali javni tužilac može i po proteku tog roka da se koristi svojim pravom iz
Lice koje ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim licima jedna od stranaka uspe, može da se pridruži ovoj stranci.
Umešač može da stupi u parnicu u toku celog postupka sve do pravnosnažnosti odluke o tužbenom zahtevu, kao i u toku postupka nastavljenog izjavljivanjem vanrednog pravnog leka.
Izjavu o stupanju u parnicu umešač daje na ročištu ili podneskom.
ovog člana dostavlja se strankama, a ako je izjava umešača o stupanju u parnicu data na ročištu, prepis odnosnog dela zapisnika dostaviće se samo onoj stranci koja je sa ročišta izostala.
Stranka može da ospori umešaču pravo da učestvuje u postupku i predloži da se umešač odbije, a sud može i bez izjašnjavanja stranaka da odbije učešće umešača ako utvrdi da ne postoji pravni interes umešača.
Do pravnosnažnosti rešenja kojim se odbija učešće umešača, umešač može da učestvuje u postupku i njegove parnične radnje ne mogu da se isključe.
Protiv odluke suda kojom dozvoljava učešće umešača nije dozvoljena posebna žalba.
Umešač mora da prihvati parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umeša u parnicu. U daljem toku parnice on je ovlašćen da podnosi predloge i da preduzima ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla da preduzima stranka kojoj se pridružio.
Ako je umešač stupio u parnicu do pravnosnažnosti odluke o tužbenom zahtevu, ovlašćen je da izjavi i vanredni pravni lek.
Ako umešač izjavi pravni lek, primerak njegovog podneska dostaviće se i stranci kojoj se pridružio.
Parnične radnje umešača imaju za stranku kojoj se pridružio pravno dejstvo ako nisu u suprotnosti sa njenim radnjama.
Po pristanku stranaka umešač može da stupi u parnicu kao stranka umesto stranke kojoj se pridružio.
U parnici između stranke i umešača koji joj se pridružio, umešač ne može da osporava utvrđeno činjenično stanje, kao i pravne kvalifikacije sadržane u obrazloženju pravnosnažne presude (intervencijsko dejstvo presude).
ovog člana, stranka koja je bila umešač ima pravo da istakne prigovor da je stranka iz ranije parnice kojoj se pridružio kao umešač pogrešno vodila prethodnu parnicu ili da je sud propustio da joj dostavlja pozive, podneske ili odluke.
u vreme stupanja u prethodnu parnicu nije blagovremeno bila obaveštena o parnici koja je prethodno vođena i time bila sprečena da preduzima radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda te parnice;
2)
je stranka iz parnice kojoj se pridružila kao umešač, namerno ili iz grube nepažnje, propustila da preduzima parnične radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda prethodne parnice, a za mogućnost njihovog preduzimanja raniji umešač nije znao ili nije mogao da zna;
3)
je stranka iz prethodne parnice svojim parničnim radnjama sprečavala da nastupi dejstvo radnji njenog umešača.
Lice koje je tuženo kao držalac neke stvari ili korisnik nekog prava, a tvrdi da stvar drži ili pravo vrši u ime trećeg lica dužno je da u odgovoru na tužbu pozove preko suda to treće lice (prethodnika) da umesto njega stupi kao stranka u parnicu. Ako se tužba ne dostavlja na odgovor, tuženi može najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije održano, na glavnoj raspravi pre nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, da pozove preko suda prethodnika da umesto njega stupi u parnicu kao stranka.
Pristanak tužioca da na mesto tuženog u parnicu stupi prethodnik potreban je samo ako tužilac protiv tuženog ističe i takve zahteve koji ne zavise od toga da li tuženi u ime prethodnika drži stvar ili vrši pravo.
Ako prethodnik koji je uredno pozvan ne dođe na ročište ili odbije da stupi u parnicu, tuženi ne može da se protivi upuštanju u parnicu.
Ako je imenovani prethodnik odbio da stupi u parnicu, shodno se primenjuje odredba
Ako stranka treba da obavesti treće lice o otpočetoj parnici da bi se time zasnovalo izvesno građanskopravno dejstvo, stranka može, sve dok se parnica pravnosnažno ne dovrši, to da učini preko suda podneskom, u kome će da navede razlog obaveštenja i stanje u kome se nalazi parnica.
Stranka koja je treće lice obavestila o parnici ne može zbog toga da traži prekid postupka i produženje rokova.
ovog člana, da obavesti Republičkog javnog pravobranioca, odnosno ovlašćenog zastupnika autonomne pokrajne i jedinice lokalne samouprave, o parnici u kojoj raspolaganje stranaka ili odluka suda može da utiče na imovinska prava i obaveze Republike Srbije, odnosno autonomne pokrajne i jedinice lokalne samouprave.
Stranka koja je posredstvom suda obavestila treće lice o parnici, ima pravo da se u naknadnoj parnici u kojoj je obavešteno lice stranka, poziva na intervencijsko dejstvo presude.
Prekidom postupka prestaju da teku svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.
Za vreme trajanja prekida postupka sud ne može da preduzima nikakve radnje u postupku. Ako je prekid nastupio posle zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave da donese odluku.
Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju nikakvo pravno dejstvo prema drugoj stranci, a dejstvo počinje tek kada postupak bude nastavljen.
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u ovog zakona nastaviće se kad naslednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sledbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na predlog protivne strane pozove da to učine.
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u
ovog zakona, postupak će da se nastavi kad se pravnosnažno okonča postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili ako sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegovo okončanje.
ovog zakona prekinuti postupak nastaviće se kad prestanu razlozi za prekid, na predlog stranke.
Rokovi koji su usled prekida postupka prestali da teku, počinju da teku za stranku ispočetka od dana kad joj sud dostavi rešenje o nastavljanju postupka.
Stranka je dužna da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima zasniva svoj zahtev ili kojim osporava navode i dokaze protivnika, u skladu sa ovim zakonom.
Ne dokazuju se činjenice koje je stranka priznala pred sudom u toku parnice, odnosno činjenice koje nije osporila.
Sud može da odluči da se dokazuju i priznate činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtevom kojim ne može raspolagati (
Sud će, uzimajući u obzir sve okolnosti, da oceni da li će da uzme za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka prvo priznala, a posle potpuno ili delimično osporila ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica.
) ne može sa sigurnošću da utvrdi neku činjenicu, o postojanju činjenice primeniće pravila o teretu dokazivanja.
Stranka koja tvrdi da ima neko pravo, snosi teret dokazivanja činjenice koja je bitna za nastanak ili ostvarivanje prava, ako zakonom nije drugačije propisano.
Stranka koja osporava postojanje nekog prava, snosi teret dokazivanja činjenice koja je sprečila nastanak ili ostvarivanje prava ili usled koje je pravo prestalo da postoji, ako zakonom nije drugačije propisano.
Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčani iznos ili na zamenljivu stvar, a visina iznosa, odnosno količina stvari ne može da se utvrdi ili bi mogla da se utvrdi samo sa nesrazmernim teškoćama, sud će visinu novčanog iznosa, odnosno količinu zamenljivih stvari da odredi po slobodnoj oceni.
Dokazi se izvode na glavnoj raspravi, u skladu sa vremenskim okvirom.
Sud može da odluči da se određeni dokazi izvedu pred zamoljenim sudom. Zapisnik o izvedenim dokazima pred zamoljenim sudom pročitaće se na glavnoj raspravi.
Zamolnica za izvođenje dokaza sadrži podatke iz predmeta. Sud će posebno da naznači o kojim okolnostima treba da se vodi računa prilikom izvođenja dokaza.
O ročištu za izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom obavestiće se stranke.
Zamoljeni sud prilikom izvođenja dokaza ima sva ovlašćenja koja ima sud kada se dokazi izvode na glavnoj raspravi.
Protiv rešenja suda kojim se izvođenje dokaza poverava zamoljenom sudu nije dozvoljena posebna žalba.
Sud će da izvrši uviđaj izvan zgrade suda, ako stvar koja treba da se razgleda ne može da se donese u sud, ili bi njeno donošenje prouzrokovalo znatne troškove.
Ako treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka ili kod trećeg lica shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o pribavljanju isprava ().
Isprava koju je u propisanom obliku izdao nadležni državni i drugi organ u granicama svojih ovlašćenja, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala, u vršenju javnih ovlašćenja, druga organizacija ili lice (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
Ako međunarodnim ugovorom nije drugačije predviđeno, strana javna isprava koja je propisno overena ima, pod uslovom uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaća javna isprava.
Stranka je dužna da sama podnese ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.
Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i prevod isprave, overen u skladu sa zakonom.
Ako se isprava nalazi kod državnog i drugog organa, druge organizacije ili lica, koja su izdala ispravu u vršenju javnih ovlašćenja, a sama stranka ne može da pribavi ispravu, sud će na predlog stranke ili po službenoj dužnosti da je pribavi.
Ako se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud će da pozove ovu stranku da podnese ispravu i da joj za to odredi rok.
Stranka ne može da uskrati podnošenje isprave ako se sama pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda ili ako je reč o ispravi koju je po zakonu dužna da preda ili pokaže ili ako se isprava s obzirom na sadržinu smatra zajedničkom za obe stranke.
U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava shodno će da se primenjuju odredbe ovog zakona.
Ako stranka koja je pozvana da podnese ispravu poriče da se isprava kod nje nalazi, sud može radi utvrđivanja ove činjenice da izvodi dokaze.
Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom uverenju da ceni od kakvog je značaja što stranka koja drži ispravu neće da postupi po rešenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uverenju suda ne priznaje da se isprava nalazi kod nje.
Sud može da naredi trećem licu da podnese ispravu samo ako je ono u skladu sa zakonom dužno da je pokaže ili podnese ili ako je reč o ispravi koja je po svojoj sadržini zajednička za to lice i stranku koja se poziva na ispravu.
Ako treće lice osporava svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod njega nalazi, sud će rešenjem da odluči da li je treće lice dužno da podnese ispravu.
Ako treće lice ne priznaje da se isprava nalazi kod njega, sud može radi utvrđivanja ove činjenice da izvodi dokaze. Pravnosnažno rešenje o dužnosti trećeg lica da podnese ispravu, može da se izvrši u skladu sa zakonom koji uređuje izvršenje i obezbeđenje.
Treće lice ima pravo na naknadu troškova koje je imalo u vezi sa podnošenjem isprava. Odredbe
Sud može da kazni novčanom kaznom od 10.000 do 150.000 dinara fizičko lice i odgovorno lice u državnom i drugom organu, pravnom licu i drugoj organizaciji koje je izdalo ispravu, odnosno novčanom kaznom od 30.000 do 1.000.000 dinara pravno lice i drugu organizaciju koje je izdalo ispravu, ako nije postupilo po rešenju suda iz ovog zakona.
Svedoci se, po pravilu, saslušavaju neposredno na ročištu.
Sud može rešenjem da odluči da se izvede dokaz čitanjem pisane izjave svedoka, u kojoj se navode saznanja o bitnim spornim činjenicama, odakle su mu one poznate i u kakvom je odnosu sa strankama u postupku. Pisana izjava svedoka mora da bude overena u sudu ili od strane lica koje vrši javna ovlašćenja. Pre davanja izjave, lice koje uzima izjavu mora da upozori svedoka sa pravima i dužnostima svedoka propisanim ovim zakonom.
ovog člana, sud rešenjem može da odluči, po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka, da se svedok sasluša putem konferencijske veze, korišćenjem uređaja za tonsko ili optičko snimanje.
Protiv rešenja iz ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.
Izjavu svedoka iz ovog člana može sudu da podnese stranka ili sud može da je zatraži od svedoka.
Sud može uvek da pozove svedoka koji je dao pisanu izjavu ili čija je izjava snimljena da svoje svedočenje potvrdi pred sudom na ročištu.
Svedok može da uskrati odgovor na pojedina pitanja ako za to postoje opravdani razlozi, a naročito ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili krivičnom gonjenju sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, a u pobočnoj liniji zaključno do trećeg stepena, svog supružnika ili vanbračnog partnera ili srodnike po tazbini zaključno do drugog stepena i onda kad je brak prestao, kao i svog staratelja ili štićenika, usvojitelja ili usvojenika.
Svedok ne može zbog opasnost od nastanka imovinske štete da uskrati svedočenje o pravnim poslovima kojima je prisustvovao kao pozvani svedok, o radnjama koje je u pogledu spornog odnosa preduzeo kao pravni prethodnik ili zastupnik jedne od stranaka, o činjenicama koje se odnose na porodične ili bračne imovinske odnose, o činjenicama koje se odnose na rođenje, sklapanje braka ili smrt, kao i ako je na osnovu posebnog propisa dužan da podnese prijavu ili da da izjavu.
Opravdanost razloga za uskraćivanje svedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocenjuje sud pred kojim svedok treba da svedoči i o tome donosi rešenje. Ako je potrebno, prethodno će o tome da sasluša stranke.
ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu, a svedok može ovo rešenje da pobija u žalbi protiv rešenja o novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svedočenje ili odgovor na pojedino pitanje (
Stranka koja predlaže da se određeno lice sasluša kao svedok mora prethodno da navede o čemu svedok treba da svedoči kao i da navede njegovo ime i prezime, zanimanje i boravište.
Pozivanje svedoka vrši se dostavljanjem pismenog poziva u kome se navodi ime i prezime pozvanog, vreme i mesto dolaska, predmet po kome se poziva i naznačenje da se poziva kao svedok. U pozivu, svedok će da se upozori na posledice neopravdanog izostanka (
Svedoci koji zbog starosti, bolesti ili teških telesnih mana ne mogu da se odazovu pozivu saslušaće se u svom stanu ili na način propisan odredbom ovog zakona.
Sud može da naloži stranci da obavesti svedoka čije je saslušanje određeno o mestu, danu i času održavanja ročišta.
Svedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svedoka koji će se kasnije saslušavati. Svedok je dužan da odgovore daje usmeno.
Svedok će prethodno da se opomene da je dužan da govori istinu i da ne sme ništa da prećuti, a zatim će da se upozori na posledice davanja lažnog iskaza.
Posle toga, sud će od svedoka da uzme podatke o imenu i prezimenu, imenu oca, zanimanju, boravištu, mestu rođenja, godinama starosti i njegovim odnosom sa strankama.
Svedok se poziva da iznese sve što mu je poznato o činjenicama o kojima treba da svedoči, a zatim mogu da mu se postavljaju pitanja radi proveravanja, dopune ili razjašnjenja. Nije dozvoljeno da se postavljaju pitanja u kojima je već sadržan odgovor na pitanje.
Svedok će uvek da se izjasni odakle mu je poznato ono o čemu svedoči.
Svedoci mogu da se suoče, ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Suočeni svedoci se saslušaju posebno o svakoj okolnosti o kojoj se ne slažu i njihov odgovor uneće se u zapisnik.
Svedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušaće se preko prevodioca.
Ako je svedok gluv, pitanja će da mu se postavljaju pismeno, a ako je nem, pozvaće se da odgovara u pisanoj formi. Ako saslušanje ne može da se izvrši na ovaj način, pozvaće se tumač.
Sud će prevodioca, odnosno tumača da upozori na dužnost istinitog prenošenja pitanja koja se svedoku postavljaju i izjava koje svedok daje.
Ako svedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mesta gde treba da bude saslušan, sud može da naredi da se prinudno dovede i snosi troškove dovođenja, a može i da ga kazni novčanom kaznom od 10.000 do 150.000 dinara.
Ako svedok dođe i pošto je upozoren na posledice uskrati svedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud oceni da su razlozi uskraćivanja neopravdani, može da ga kazni novčanom kaznom od 10.000 do 150.000 dinara, a ako i posle toga odbije da svedoči, može ponovo novčano da se kazni.
Žalba protiv rešenja o novčanoj kazni ne zadržava izvršenje rešenja, osim ako se u toj žalbi pobija i
kojom nisu usvojeni razlozi svedoka za uskraćivanje svedočenja ili odgovora na pojedino pitanje.
Sud će, na zahtev stranke, da odluči da je svedok dužan da naknadi troškove koje je prouzrokovao svojim neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da svedoči.
Ako svedok naknadno opravda svoj izostanak, sud će da stavi van snage svoje rešenje o kazni, a može svedoka sasvim ili delimično da oslobodi od naknade troškova. Sud može da stavi van snage svoje rešenje o kazni i ako svedok naknadno pristane da svedoči.
Ako je potrebno da se vojno lice i pripadnik policije prinudno dovede radi svedočenja, sud će da se obrati njihovom starešini radi prinudnog dovođenja.
Novčana kazna iz ovog člana izvršava se na način propisan u
Svedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za ishranu i prenoćište, kao i na naknadu izgubljene zarade.
Svedok treba da zahteva naknadu odmah po saslušanju, a u suprotnom gubi pravo na naknadu, o čemu je sud dužan da upozori svedoka.
U rešenju kojim se određuju troškovi svedoka sud će da odluči da se određeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naložiće stranci da određeni iznos plati svedoku u roku od osam dana.
Ako ni jedna stranka ne predloži veštačenje ili u ostavljenom roku ne obezbedi troškove za veštačenje ili se ne podvrgne veštačenju sud će o tim činjenicama da odluči, primenom pravila o teretu dokazivanja (
ovog člana sud će da dostavi suprotnoj stranci na izjašnjavanje.
Sud može rešenjem da odredi da se izvođenje dokaza veštačenjem sprovede čitanjem pisanog nalaza i mišljenja koje je stranka priložila, a nakon izjašnjavanja suprotne stranke, u smislu
ovog zakona, kao i izjašnjavanje suprotne stranke, podnose se sudu najkasnije do završetka pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu, ako pripremno ročište nije održano.
ovog člana, veštačenje može da obavi lice odgovarajuće struke koje će sud da odredi. Lice koje sud odredi je dužno da pre veštačenja da izjavu da će nalaz i mišljenje dati po pravilima struke i svom najboljem znanju, objektivno i nepristrasno.
Sud će veštaka, na njegov zahtev, da oslobodi dužnosti veštačenja iz razloga iz kojih svedok može da uskrati svedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
Sud može veštaka, na njegov zahtev, da oslobodi dužnosti veštačenja i iz drugih opravdanih razloga. Oslobođenje od dužnosti veštačenja može da traži i ovlašćeno lice organa ili organizacije u kojoj je veštak zaposlen.
Veštak može da bude isključen ili izuzet iz istih razloga kao i sudija ili sudija porotnik, a za veštaka može da se odredi lice koje je ranije bilo saslušano kao svedok.
Stranka je dužna da podnese zahtev za izuzeće veštaka kad sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije pre početka izvođenja dokaza veštačenjem.
U zahtevu za izuzeće veštaka, stranka je dužna da navede okolnosti na kojima zasniva svoj zahtev za izuzeće.
O zahtevu za isključenje i izuzeće veštaka odlučuje sud. Zamoljeni sud odlučuje o izuzeću ako sprovodi izvođenje dokaza veštačenjem.
Protiv rešenja kojim se usvaja zahtev za izuzeće veštaka nije dozvoljena žalba, a protiv rešenja kojim se zahtev odbija nije dozvoljena posebna žalba.
Ako je stranka saznala za razlog za isključenje ili izuzeće veštaka posle izvršenog veštačenja i prigovara veštačenju iz tog razloga, sud će da postupi kao da je zahtev za isključenje ili izuzeće podnet pre izvršenog veštačenja.
Sud će da kazni novčanom kaznom od 10.000 do 150.000 dinara veštaka fizičko lice, odnosno od 30.000 do 1.000.000 dinara pravno lice koje obavlja veštačenje, ako veštak ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda ili ako u ostavljenom roku ne podnese svoj nalaz i mišljenje.
Sud može da kazni novčanom kaznom od 10.000 do 150.000 dinara veštaka fizičko lice, odnosno od 30.000 do 1.000.000 dinara pravno lice koje obavlja veštačenje, ako veštak bez opravdanog razloga odbije da vrši veštačenje.
Novčanom kaznom od 10.000 do 150.000 dinara može da se kazni i odgovorno lice u pravnom licu koje obavlja veštačenje u slučaju iz ovog člana.
Novčana kazna iz ovog člana izvršava se na način propisan u
Na zahtev stranke sud može rešenjem da naloži veštaku da naknadi troškove koje je prouzrokovao svojim neopravdanim nedolaskom ili neopravdanim odbijanjem da vrši veštačenje.
Veštak ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova ishrane i smeštaja, u skladu sa posebnim propisom, na izgubljenu zaradu i troškove veštačenja, kao i pravo na nagradu za izvršeno veštačenje.
U pogledu naknade troškova i nagrade veštaka shodno se primenjuju odredbe ovog zakona.
Stranka koja je predložila veštačenje ili ako je sud naložio stranci da snosi troškove veštačenja određenog po službenoj dužnosti, plaća naknadu i nagradu veštaku, a o izvršenom plaćanju podnosi dokaz sudu u roku od osam dana od dana uplate.
Sud određuje veštačenje posebnim rešenjem koje sadrži: predmet spora, predmet veštačenja, rok za dostavljanje sudu nalaza i mišljenja u pisanom obliku, lično ime ili naziv lica kome je povereno veštačenje kao i podatke iz registra veštaka.
Rok za podnošenje sudu nalaza i mišljenja ne može da bude duži od 60 dana.
Prepis rešenja dostavlja se veštaku i strankama zajedno sa pozivom za ročište za glavnu raspravu.
Sud će u rešenju da upozori veštaka da je dužan da obavesti stranke o danu određenom za veštačenje, ako je njihovo prisustvo potrebno, da nalaz i mišljenje mora da izradi u skladu sa pravilima struke objektivno i nepristrasno, na posledice nedostavljanja nalaza i mišljenja u određenom roku, odnosno neopravdanog izostanka sa ročišta i obavesti ga o pravu na nagradu i naknadu troškova.
Rešenje o određivanju veštaka po službenoj dužnosti, pored podataka iz
Veštak svoj pisani nalaz i mišljenje podnosi sudu najkasnije 15 dana pre ročišta.
Sud dostavlja strankama nalaz i mišljenje najkasnije osam dana pre zakazane rasprave.
Pisani nalaz veštaka mora da sadrži: obrazloženje sa navođenjem činjenica i dokaza na kojima je nalaz zasnovan i stručno mišljenje; podatke o tome gde i kada je izvršeno veštačenje; podatke o licima koja su prisustvovala veštačenju, odnosno o licima koja nisu prisustvovala, a uredno su pozvana; i podatke o priloženim dokumentima.
Ako veštak dostavi nalaz i mišljenje koji je nejasan, nepotpun ili protivrečan sam sebi, sud će da naloži veštaku da dopuni ili ispravi nalaz i mišljenje i odrediće rok za otklanjanje nedostataka, odnosno pozvaće veštaka da se izjasni na ročištu.
Ako stranka ima primedbe na nalaz i mišljenje sudskog veštaka dostaviće ih u pisanom obliku, u roku koji sud odredi za izjašnjavanje.
Stranka može da angažuje stručnjaka ili drugog veštaka upisanog u registar sudskih veštaka, koji će da sačini primedbe na dostavljeni nalaz i mišljenje ili nov nalaz i mišljenje u pisanom obliku. Na ročištu za glavnu raspravu sud može da ih pročita i da dozvoli tom licu da učestvuje u raspravi, postavljanjem pitanja i davanjem objašnjenja.
Sud će na ročištu da raspravi primedbe i pokušaće da usaglasi nalaze i stručna mišljenja veštaka.
Ako se na ročištu ne usaglase nalaz i stručna mišljenja veštaka, odnosno ako sud smatra da bitne činjenice nisu dovoljno raspravljene, sud će da odredi novo veštačenje koje će da poveri drugom veštaku i o tome će da obavesti stranke.
Ako veštak ne podnese nalaz i mišljenje u određenom roku, sud može, na predlog stranke, da odredi drugog veštaka, pošto istekne rok koji je strankama odredio da se o tome izjasne.
ovog zakona, sud će veštaka da kazni novčanom kaznom iz ovog zakona i obavestiće o tome ministarstvo nadležnog za poslove pravosuđa radi pokretanja postupka brisanja veštaka iz registra sudskih veštaka.
Ako je određeno više veštaka, oni mogu da podnesu zajednički nalaz i mišljenje ako se u nalazu i mišljenju slažu. Ako se u nalazu i mišljenju ne slažu, svaki veštak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje.
Ako se podaci veštaka o njihovom nalazu bitno razlikuju ili ako je nalaz jednog ili više veštaka nejasan, nepotpun ili u protivrečnosti sam sa sobom ili sa utvrđenim okolnostima, a ti nedostaci ne mogu da se otklone ponovnim saslušanjem veštaka ili se pojavi sumnja u pravilnost datog mišljenja, sud će na predlog stranke da odredi novo veštačenje, u skladu sa
Stranke se saslušavaju, po pravilu, na ročištu, neposredno.
Sud može da odluči rešenjem, po službenoj dužnosti ili na predlog stranke, da se stranka sasluša putem konferencijske veze, korišćenjem uređaja za tonsko ili optičko snimanje, u skladu sa
Sud može da odluči da se sasluša samo jedna stranka, ako se uverio da drugoj stranci, odnosno licu koje se ima saslušati za tu stranku nisu poznate sporne činjenice ili ako saslušanje te stranke nije moguće.
Sud može da odluči da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda.
Ako u toku postupka stranka umre ili ponovno saslušanje stranke nije moguće ili je otežano iz drugih razloga, sud će da pročita zapisnik sa iskazom te stranke.
Izvođenje dokaza saslušanjem stranaka zamolnim putem dozvoljeno je samo ako stranka zbog neotklonjivih smetnji ne može lično da dođe ili ako bi njen dolazak prouzrokovao nesrazmerne troškove.
Za stranku koja nema parničnu sposobnost saslušaće se njen zakonski zastupnik. Sud može da odluči da se umesto ili pored zakonskog zastupnika, sasluša sama stranka, ako je njeno saslušanje moguće.
Za pravno lice saslušaće se lice koje je zakonom, propisom ili opštim aktom pravnog lica određeno da ga zastupa.
Ako kao stranka u parnici učestvuju na jednoj strani više lica, sud će da odluči da li će da se saslušaju sva ova lica ili samo neka od njih.
U pozivu za ročište na kome će da se izvodi dokaz saslušanjem stranaka naznačiće se da stranka koja dođe na ročište može da bude saslušana u odsustvu druge stranke.
Ne mogu da se primene nikakve prinudne mere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja, niti stranka da se prinudi na davanje iskaza.
Sud će s obzirom na sve okolnosti da oceni od kakvog je značaja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.
Odredbe ovog zakona o izvođenju dokaza svedočenjem primenjivaće se i prilikom izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Ako postoji opravdana opasnost da neki dokaz neće moći da se izvede ili da će njegovo kasnije izvođenje da bude otežano, može da se u toku kao i pre pokretanja parnice predloži da se ovaj dokaz izvede.
U postupku obezbeđenja dokaza pre pokretanja parnice, ne može da se izvodi dokaz saslušanjem stranaka.
Obezbeđenje dokaza može da se predloži i nakon što odluka kojom se postupak okončava postane pravnosnažna, ako je to potrebno za postupak po vanrednim pravnim lekovima.
Ako je predlog za obezbeđenje dokaza podnet u toku parničnog postupka, za postupanje je nadležan sud pred kojim je postupak u toku.
Kad se traži obezbeđenje dokaza pre pokretanja postupka, kao i u hitnim slučajevima ako je postupak već u toku, nadležan je niži sud prvog stepena na čijem se području nalaze stvari koje treba da se razgledaju, odnosno na čijem području boravi lice koje treba saslušati.
U podnesku kojim traži obezbeđenje dokaza predlagač je dužan da navede činjenice koje treba da se dokažu, dokaze koji treba da se izvedu i razloge zbog kojih smatra da kasnije dokaz neće moći da se izvede ili da će njegovo izvođenje da bude otežano. U podnesku po mogućstvu treba da se navede ime i prezime protivnika i njegovo prebivalište, odnosno boravište.
Podnesak u kome je predloženo obezbeđenje dokaza dostaviće se protivniku, ako je poznat. Ako postoji opasnost zbog odlaganja, sud će o predlogu da odluči i bez prethodnog izjašnjavanja protivnika.
U rešenju kojim se usvaja predlog sud će da zakaže ročište za izvođenje dokaza, navede činjenice o kojima će da se izvode dokazi, kao i dokaze koji će da se izvedu, a ako je potrebno imenovaće i veštake.
Ako protivniku nije ranije bio dostavljen podnesak u kome je predloženo obezbeđenje dokaza, on će da mu se dostavi zajedno sa rešenjem suda kojim se usvaja predlog za obezbeđenje dokaza.
Sud može, radi učestvovanja na ročištu za izvođenje dokaza, da postavi privremenog zastupnika (
) protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište.
Sud može u hitnim slučajevima da odredi da izvođenje dokaza započne i pre nego što se rešenje kojim se usvaja predlog za obezbeđenje dokaza dostavi protivniku.
Protiv rešenja suda kojim se usvaja predlog za obezbeđenje dokaza, kao i protiv rešenja kojim se odlučuje da izvođenje dokaza započne pre nego što se rešenje dostavi protivniku, nije dozvoljena žalba.
Pripreme za glavnu raspravu obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
U toku pripremanja glavne rasprave stranke su dužne da blagovremeno upućuju podneske u kojima će da navedu činjenice na kojima zasnivaju svoje tvrdnje i zahteve, kao i da predlože dokaze kojima se one utvrđuju.
Sud može u toku pripremanja glavne rasprave da donese presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja i da primi na zapisnik poravnanje stranaka.
Predsednik veća može, u toku pripremanja glavne rasprave, posle prijema odgovora na tužbu, da donese presudu, ako utvrdi da među strankama nisu sporne činjenice i da ne postoje druge smetnje za donošenje odluke.
Ako utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke ili nedostaci koji se odnose na ovlašćenje zastupnika da pokrene parnicu ako je takvo ovlašćenje potrebno, sud će radi otklanjanja ovih nedostataka da preduzme potrebne mere propisane u ovom zakonu ().
Ako nema dovoljno osnova za donošenje odluke o nekom pitanju koje se postavilo u toku prethodnog ispitivanja tužbe, odluka o ovom pitanju će da se donese po prijemu odgovora na tužbu ili na pripremnom ročištu, odnosno na ročištu za glavnu raspravu, ako pripremno ročište nije održano.
Tuženi je dužan da u odgovoru na tužbu istakne procesne prigovore i da se izjasni da li priznaje ili osporava istaknuti tužbeni zahtev. Odgovor na tužbu mora da sadrži i druge podatke koje mora sadržati svaki podnesak (
Ako tuženi osporava tužbeni zahtev, odgovor na tužbu mora da sadrži i činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Tuženi koji ima prebivalište ili boravište, odnosno sedište u inostranstvu, dužan je da u odgovoru na tužbu odredi punomoćnika za primanje pismena.
Ako tuženi koji ima prebivalište ili boravište, odnosno sedište u inostranstvu, ne dostavi sudu obaveštenje iz
Sud može izuzetno, ako to zahtevaju posebne okolnosti pojedinog slučaja, a posebno ako je to potrebno radi odlučivanja o predlogu za određivanje privremene mere ili ako se radi o postupcima koji su hitni, odmah da zakaže ročište i dostavi tužbu sa prilozima tuženom.
Sud će da zakaže i održi pripremno ročište u roku od 30 dana od dana dostavljanja tužiocu odgovora na tužbu.
Ako tuženi nije podneo odgovor na tužbu, a nema uslova za donošenje presude zbog propuštanja, sud će pripremno ročište da zakaže i održi najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je istekao rok za dostavljanje odgovora na tužbu.
Pripremno ročište je obavezno, osim kad sud po prijemu odgovora na tužbu utvrdi da među strankama nema spornih činjenica, odnosno ako je spor jednostavan, hitan ili ako je to zakonom propisano.
U pozivu za pripremno ročište stranke se upozoravaju na dužnost iznošenja svih činjenica i predlaganja dokaza kojima se te činjenice potvrđuju, kao i na dužnost predlaganja vremenskog okvira i nalaže im se da na ročište donesu sve isprave koje im služe za dokaz i predmete koje treba razgledati u sudu. Sud će u pozivu da upozori stranke na dužnost da sud obaveste o promeni adrese (
Ako je potrebno da se za pripremno ročište pribave spisi, isprave ili predmeti koji se nalaze kod suda ili drugog državnog organa, organa autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, lica kome je povereno vršenje javnog ovlašćenja ili drugog pravnog lica, sud će da naredi da se ovi predmeti, odnosno isprave blagovremeno pribave.
Poziv za pripremno ročište dostavlja se najkasnije osam dana pre dana održavanja ročišta.
Ako je to potrebno, posle izlaganja tužbe i odgovora na tužbu raspravljaće se o pitanjima koja se odnose na smetnje za dalji tok postupka, o čemu mogu da se izvode i dokazi.
Sud će po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti da odlučuje o pitanjima iz
U daljem toku pripremnog ročišta raspravljaće se o predlozima i zahtevima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje predloge i zahteve.
) iznese sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih predloga, da predloži dokaze kojima se potvrđuju iznete činjenice, da se izjasni o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke, kao i da predloži vremenski okvir za sprovođenje postupka.
Rešenje o određivanju vremenskog okvira naročito sadrži: broj ročišta, vreme održavanja ročišta, raspored izvođenja dokaza na ročištima i preduzimanja drugih procesnih radnji, sudske rokove, kao i ukupno vreme trajanja glavne rasprave.
Sud će predloge za izvođenje dokaza koje ne smatra bitnim za donošenje odluke da odbije rešenjem protiv koga nije dozvoljena posebna žalba.
Sud zakazuje ročište za glavnu raspravu najkasnije u roku od 30 dana od održavanja pripremnog ročišta, odnosno od prijema odgovora na tužbu ili proteka roka iz ovog zakona za podnošenje odgovora na tužbu, ako oceni da održavanje pripremnog ročišta nije potrebno (
Sud po pravilu, zakazuje jedno ročište za glavnu raspravu, radi izvođenja svih dokaza čije je izvođenje dozvolio ili odredio po službenoj dužnosti.
Ako sud oceni da je za izvođenje dokaza potrebno održati više od jednog ročišta, zakazaće ih u najkraćem vremenskom razmaku, vodeći računa o koncentraciji glavne rasprave.
Sud je dužan da poštuje vremenski okvir određen na osnovu
ovog zakona, kao i da spreči svaki pokušaj neosnovanog odlaganja ročišta i sankcioniše svaku povredu ili zloupotrebu procesnih prava i narušavanje procesne discipline.
Sud će na ročište da pozove stranke, svedoke i veštake koje je na pripremnom ročištu odlučio da pozove na glavnu raspravu.
Sud otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja, utvrđuje da li su došla sva pozvana lica, proverava da li su uredno pozvana i da li su opravdala svoj izostanak.
Ako sa ročišta za glavnu raspravu izostane tužilac ili ako na to ročište ne dođe tuženi, a uredno su pozvani, rasprava će da se održi sa prisutnom strankom.
Ako sa ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu i tužilac i tuženi ili odbiju da raspravljaju, tužba se smatra povučenom.
Ako pripremno ročište nije održano, prvo ročište za glavnu raspravu počinje izlaganjem tužbe, posle čega tuženi iznosi odgovor na tužbu.
Ako je pre glavne rasprave održano pripremno ročište, predsednik veća upoznaće veće sa tokom ovog ročišta. Stranke mogu da dopune izlaganje predsednika veća.
U daljem toku rasprave raspravljaće se o predlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje predloge, odnosno pobijaju predloge protivnika, kao i o predloženim dokazima, izvodiće se dokazi i raspravljaće se o činjenicama koje se utvrđuju.
Stranke mogu da iznose i svoja pravna shvatanja koja se odnose na predmet spora.
Ako je u ovom zakonu propisano da stranka može da podnese određeni prigovor ili predlog ili preduzme neku drugu parničnu radnju dok se tuženi na glavnoj raspravi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor, odnosno predlog tužilac može da podnese, odnosno da preduzme drugu parničnu radnju dok ne završi izlaganje po tužbi, a tuženi dok ne završi izlaganje odgovora na tužbu.
Sud će postavljanjem pitanja da se stara da se u toku rasprave pruže potrebna objašnjenja, da bi se utvrdile činjenice od kojih zavisi odluka o osnovanosti zahteva (
Stranke mogu, u podnescima ili na kasnijim ročištima, sve do zaključenja glavne rasprave, da iznose nove činjenice i predlažu nove dokaze, samo ako učine verovatnim da bez svoje krivice nisu mogle da ih iznesu, odnosno predlože na pripremnom ročištu, odnosno na prvom ročištu za glavnu raspravu, ako pripremno ročište nije održano.
Sud ne uzima u obzir činjenice i dokaze koji su izneti, odnosno predloženi suprotno
Izvođenje dokaza određuje sud rešenjem, u kome će da se naznači sporna činjenica koja bi trebalo da se utvrdi izvođenjem dokaza, dokazno sredstvo i rok za izvođenje dokaza u okviru vremenskog okvira.
Predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku, sud će da odbije i da u rešenju navede razlog odbijanja.
Protiv rešenja kojim se određuje ili odbija izvođenje dokaza nije dozvoljena posebna žalba.
Ako stranka prigovori da rešavanje o tužbenom zahtevu ne spada u sudsku nadležnost, da sud nije stvarno ili mesno nadležan, da o istom zahtevu već teče parnica, da je stvar pravnosnažno presuđena, da je o predmetu spora zaključeno sudsko poravnanje ili da se tužilac pred sudom odrekao od tužbenog zahteva, sud će da reši da li će o tim prigovorima da raspravlja i odlučuje odvojeno od glavne stvari.
ovog člana o kome se raspravljalo zajedno sa glavnom stvari ili ako sud posle odvojenog raspravljanja ne usvoji prigovor i odluči da se odmah nastavi glavna rasprava, rešenje o prigovoru uneće se u odluku o glavnoj stvari.
Protiv rešenja kojim se odbijaju prigovori stranaka nije dozvoljena posebna žalba, ako je veće odlučilo da se odmah nastavi raspravljanje o glavnoj stvari.
Odredbe ovog člana primeniće se i ako sud po službenoj dužnosti odluči da odvojeno od glavne stvari raspravi o tome da li stvar spada u sudsku nadležnost, da li je sud stvarno nadležan, da li već teče parnica, da li je stvar već pravnosnažno presuđena, da li se tužilac pred sudom odrekao od tužbenog zahteva, kao i da li je u parnici zaključeno sudsko poravnanje.
Kad predsednik veća završi saslušanje pojedinog svedoka, veštaka ili stranke, članovi veća, stranka i njen zastupnik ili punomoćnik mogu neposredno da im postavljaju pitanja.
Sud će da zabrani stranci postavljanje određenog pitanja ili će da zabrani odgovor na postavljeno pitanje, ako je u pitanju već sadržan odgovor ili ako se pitanje ne odnosi na predmet postupka.
Na zahtev stranke u zapisnik će da se unese pitanje iz
Kad sud smatra da je predmet raspravljen tako da može da se donese odluka, saopštiće da je glavna rasprava zaključena.
Sud može da odluči da glavnu raspravu zaključi i kad je ostalo da se pribave spisi koji sadrže dokaze potrebne za odlučivanje ili ako treba sačekati zapisnik o dokazima izvedenim od zamoljenog suda, a stranke odustanu od raspravljanja o tim dokazima ili sud smatra da to raspravljanje nije potrebno.
Sud može u toku većanja i glasanja da odluči da se zaključena glavna rasprava ponovo otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja.
Sud može da isključi javnost za celu glavnu raspravu ili jedan njen deo, radi zaštite interesa nacionalne bezbednosti, javnog reda i morala u demokratskom društvu, kao i radi zaštite interesa maloletnika ili privatnosti učesnika u postupku. Sud može da isključi javnost i ako merama za održavanje reda propisanim u zakonu ne može da se obezbedi nesmetano održavanje rasprave.
Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i umešače.
Sud može da dozvoli da glavnoj raspravi na kojoj je isključena javnost prisustvuju pojedina zakonom ovlašćena službena lica i naučni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno naučnu delatnost.
Na zahtev stranke raspravi na kojoj je isključena javnost će da prisustvuju najviše dva lica koja ona odredi.
Sud će da upozori lica koja prisustvuju raspravi na kojoj je isključena javnost da su dužna da kao tajnu čuvaju sve ono što su na raspravi saznala i ukazaće im na posledice odavanja tajne.
Sud rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke, izvodi dokaze, daje reč strankama, njihovim zakonskim zastupnicima i punomoćnicima i objavljuje odluke veća.
Sud je dužan da se stara da se predmet spora svestrano raspravi, da se postupak ne odugovlači i da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu, odnosno u vremenskom okviru.
Ako se lice koje učestvuje na raspravi protivi nekoj meri predsednika veća koja se odnosi na rukovođenje raspravom ili pitanju koje je postavio predsednik veća, član veća ili drugo lice koje učestvuje u postupku, o takvom protivljenju odlučuje veće.
Protiv rešenja koje se odnosi na rukovođenje raspravom nije dozvoljena posebna žalba.
Sud može izvan ročišta za glavnu raspravu da donese rešenje o ispravljanju podneska, o postavljanju privremenog zastupnika, o urednosti punomoćja, o polaganju predujma na ime troškova za preduzimanje pojedinih radnji u postupku, o oslobođenju od plaćanja troškova postupka, o obezbeđenju parničnih troškova, o dostavljanju sudskih pismena, o obezbeđenju dokaza, o privremenim merama obezbeđenja, o merama za obezbeđenje procesne discipline i kažnjavanju, o prekidu i zastajanju u postupku, o troškovima postupka u slučaju povlačenja tužbe, o spajanju parnica, kao i o određivanju rokova.
Sud je ovlašćen i da, po prijemu zapisnika o izvođenju dokaza pred zamoljenim sudom, odredi da se izvrše potrebne ispravke ili dopune.
Izvan ročišta za glavnu raspravu sud je ovlašćen da povodom izjave tuženog, odnosno tužioca, date pismeno ili na zapisnik kod parničnog suda, donese presudu na osnovu propuštanja, presudu na osnovu priznanja, odnosno presudu na osnovu odricanja.
Ako pred istim sudom teče više parnica između istih lica ili više parnica u kojima je isto lice protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sve ove parnice mogu da se rešenjem suda spoje radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud može da donese zajedničku presudu.
Sud može da odredi da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtevima u istoj tužbi i po završetku odvojenog raspravljanja može da donese posebne odluke o tim zahtevima.
Kad sud odluči da se odloži ročište za glavnu raspravu, staraće se da se za sledeće ročište pribave svi dokazi čije je izvođenje određeno za to ročište i da se izvrše druge pripreme kako bi rasprava mogla da se završi na tom ročištu.
Protiv rešenja suda kojim se odlaže ročište ili se odbijaju predlozi stranaka o odlaganju ročišta, nije dozvoljena žalba.
Ako se ročište drži pred izmenjenim većem, odnosno sudijom pojedincem, glavna rasprava mora da počne iznova, ali sud može da donese odluku da se ponovo ne saslušavaju stranke, svedoci i veštaci i da se ne vrši nov uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju ovih dokaza.
Ako lice koje učestvuje u postupku ili lice koje prisustvuje raspravi vređa sud ili druge učesnike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naređenjima suda za održavanje reda, predsednik veća može da ga kazni novčanom kaznom od 10.000 do 150.000 dinara, a može i da ga udalji iz sudnice.
Ako stranka ili njen punomoćnik bude udaljen iz sudnice, ročište će da se održi i bez njihovog prisustva.
Kad sud kazni novčanom kaznom ili udalji iz sudnice advokata ili advokatskog pripravnika, obavestiće o tome nadležnu advokatsku komoru.
Žalba protiv rešenja o novčanoj kazni ili udaljenju iz sudnice ne zadržava izvršenje rešenja.
Sud će u toku postupka da ukaže strankama na mogućnost da se poravnaju pred sudom.
Stranke mogu pred sudom u toku celog postupka do njegovog pravnosnažnog okončanja da zaključe sudsko poravnanje.
Ako je sudsko poravnanje zaključeno posle donošenja prvostepene odluke, sud će da donese rešenje kojim će da utvrdi da je prvostepena presuda bez dejstva i da obustavi postupak.
Pred sudom ne može da se zaključi poravnanje u pogledu zahteva kojima stranke ne mogu da raspolažu (
Sud u toku celog postupka po službenoj dužnosti pazi da li teče parnica o zahtevu o kome je ranije zaključeno sudsko poravnanje i ako takvo poravnanje postoji, odbaciće tužbu.
Ako je to posebnim zakonom propisano ili kada stranke saglasno predlože rešavanje spora putem medijacije, sud će da zastane sa postupkom i uputi stranke na medijaciju.
Postupak medijacije sprovodi se u skladu sa posebnim zakonom.
Sud će da zakaže ročište za glavnu raspravu ukoliko stranke ne reše spor putem medijacije po proteku roka od 30 dana od dana kada stranka obavesti sud da je odustala od medijacije.
Presudom sud odlučuje o zahtevu koji se odnosi na glavnu stvar i sporedna traženja.
Ako postoji više zahteva, sud će o svim zahtevima, po pravilu, da odluči jednom presudom.
Ako je više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja, a postoje uslovi da se konačno odluči samo o jednoj parnici, može da se donese presuda samo u pogledu te parnice.
Sud može da naloži tuženom da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospela do zaključenja glavne rasprave.
Ako sud usvoji zahtev za izdržavanje, za naknadu štete u vidu rente zbog izgubljene zarade ili drugih prihoda po osnovu rada ili zbog izgubljenog izdržavanja, može da naloži tuženom i činidbe koje nisu dospele.
Presuda kojom je tuženom naloženo da preda ili preuzme stvari date u zakup, može da se donese i pre prestanka zakupodavnog odnosa.
Ako je tužilac u tužbi tražio da mu se preda određena stvar ili tuženom naloži ispunjenje neke činidbe, a istovremeno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan da umesto stvari primi neku drugu činidbu ili novčani iznos, sud će, ako usvoji tužbeni zahtev, da izrekne u presudi da tuženi može da se oslobodi od davanja stvari ili činidbe čije mu je ispunjenje naloženo, ako plati taj novčani iznos ili ispuni tu drugu činidbu.
Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje neke činidbe, odrediće se i rok u kome je ovu činidbu dužna da izvrši.
Rok za izvršenje činidbe je 15 dana, ako posebnim propisima nije drugačije predviđeno. Sud može da odredi duži rok za izvršenje činidbe koja se ne sastoji u novčanom davanju. U meničnim i čekovnim sporovima rok za izvršenje činidbe je osam dana.
Rok za izvršenje činidbe počinje da teče narednog dana od dana dostavljanja prepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.
Ako od više tužbenih zahteva, usled priznanja, odricanja ili na osnovu raspravljanja, samo za neke postoje uslovi za konačnu odluku ili ako su samo za deo jednog zahteva ispunjeni uslovi za konačnu odluku, sud može u pogledu tih zahteva, odnosno dela zahteva, da zaključi raspravu i donese presudu (delimična presuda).
Delimičnu presudu sud može da donese i kad je podneta protivtužba, ako postoje uslovi za donošenje odluke samo o zahtevu tužbe ili zahtevu protivtužbe.
Sud će prilikom odlučivanja da li će da donese delimičnu presudu, naročito da uzme u obzir veličinu zahteva ili dela zahteva koji ispunjava uslove za donošenje odluke.
Delimična presuda je samostalna presuda u pogledu pravnih lekova i izvršenja.
Ako je tuženi osporio i osnov tužbenog zahteva i visinu tužbenog zahteva, a u pogledu osnova stvar ispunjava uslove za donošenje odluke, sud može iz razloga celishodnosti da presudom samo utvrdi postojanje osnova tužbenog zahteva (međupresuda).
Do pravnosnažnosti međupresude sud će da zastane sa raspravljanjem o iznosu tužbenog zahteva.
Međupresuda ima dejstvo samo u postupku u kome je doneta.
Ako tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtev, sud će bez daljeg raspravljanja da donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtev (presuda na osnovu priznanja).
Sud neće da donese presudu na osnovu priznanja i kad su ispunjeni uslovi, ako nađe da je reč o zahtevu kojim stranke ne mogu da raspolažu (
Ako se tužilac do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahteva, sud će bez daljeg raspravljanja da donese presudu kojom odbija tužbeni zahtev (presuda na osnovu odricanja).
Za odricanje od tužbenog zahteva nije potreban pristanak tuženog.
Sud neće da donese presudu na osnovu odricanja i kad su ispunjeni uslovi, ako nađe da je reč o zahtevu kojim stranke ne mogu da raspolažu (
Ako tuženi ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud donosi presudu kojom usvaja tužbeni zahtev (presuda zbog propuštanja), ako su ispunjeni sledeći uslovi:
1)
tuženom je uredno dostavljena tužba sa poukom o posledicama propuštanja;
2)
činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužilac podneo ili sa činjenicama koje su opštepoznate;
3)
osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi;
4)
ne postoje opštepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženog sprečili opravdani razlozi da odgovori na tužbu.
Presuda zbog propuštanja neće da se donese i kad su ispunjeni uslovi iz
Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahteva, sud će da zakaže pripremno ročište, a ako tužba na pripremnom ročištu nije preinačena, sud će da donese presudu kojom se tužbeni zahtev odbija.
Donošenje presude zbog propuštanja odložiće se ako je potrebno da se o okolnostima iz
Donošenje presude zbog propuštanja može da se odloži i ako nema dokaza da je tuženom uredno dostavljena tužba, a nesumnjivo je da mu je tužba poslata. U tom slučaju sud će da odredi rok koji ne može da bude duži od 30 dana za dostavljanje u Republici Srbiji, odnosno duži od roka potrebnog za dostavljanje u smislu
ovog zakona, da se proveri da li je tuženom uredno dostavljena tužba. Ako se u određenom roku utvrdi da je tuženom bila uredno dostavljena tužba, sud će da donese presudu zbog propuštanja.
U slučajevima propisanim u ovog člana, presudu zbog propuštanja sud može da donese bez izjašnjavanja stranaka.
Kad tuženi kome tužba nije dostavljena na odgovor, već mu je tužba dostavljena zajedno sa pozivom na ročište, ne dođe na pripremno ročište ili na prvo ročište za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano ili ako dođe na ta ročišta, ali neće da se upusti u raspravljanje, a ne ospori tužbeni zahtev, sud će da donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtev (presuda zbog izostanka) ako su ispunjeni sledeći uslovi:
1)
tuženi je uredno pozvan;
2)
tuženi nije podneskom osporio tužbeni zahtev;
3)
osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi;
4)
činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužilac podneo ili sa činjenicama koje su opštepoznate;
5)
ne postoje opštepoznate okolnosti zbog kojih tuženi nije mogao da dođe na ročište.
Presuda zbog izostanka neće da se donese i kad su ispunjeni uslovi iz
Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahteva, a tužba na ročištu nije preinačena, sud će da donese presudu kojom se tužbeni zahtev odbija.
Donošenje presude zbog izostanka može da se odloži i ako nema dokaza da je tuženi uredno pozvan, a nesumnjivo je da mu je poziv upućen. U tom slučaju sud će da odredi rok, koji ne može da bude duži od 30 dana za dostavu u Republici Srbiji, odnosno duži od roka potrebnog za dostavljanje u smislu
ovog zakona, da se proveri da li je tuženi uredno pozvan. Ako se u određenom roku utvrdi da je tuženi bio uredno pozvan, sud će da donese presudu zbog izostanka.
U slučajevima propisanim u ovog člana, presudu zbog izostanka sud može da donese bez izjašnjavanja stranaka.
Ako se glavna rasprava održava pred većem, presudu donose predsednik veća i članovi veća koji su učestvovali na ročištu na kome je glavna rasprava zaključena. Odmah po zaključenju glavne rasprave sud donosi presudu koju objavljuje predsednik veća.
U složenijim predmetima sud može da odloži objavljivanje presude za osam dana od dana zaključenja glavne rasprave.
Prilikom objavljivanja presude, predsednik veća javno će da pročita izreku i ako je moguće da ukratko saopšti razloge presude.
Prilikom objavljivanja presude može da se saopšti da je sud odlučio da se o odmeravanju troškova naknadno odluči.
Ako je javnost na glavnoj raspravi bila isključena, izreka presude uvek će javno da se pročita, a sud će da odluči da li će javnost da se isključi prilikom objavljivanja razloga presude.
Svi prisutni saslušaće čitanje izreke presude stojeći.
Presuda mora da se pisano izradi u roku od osam dana od dana objavljivanja. U složenijim predmetima sud može da odloži pisanu izradu presude za još 15 dana.
Izvornik presude potpisuje predsednik veća.
Strankama se dostavlja overen prepis presude sa uputstvom o pravu na izjavljivanje pravnog leka protiv presude.
Sud je dužan da otpremi overeni prepis presude narednog dana od dana isteka roka iz
Pisano izrađena presuda mora da sadrži uvod, izreku i obrazloženje.
Uvod presude sadrži: naznačenje da se presuda izriče u ime naroda, naziv suda, ime i prezime predsednika i članova veća, odnosno sudije pojedinca, ime i prezime, prebivalište ili boravište, odnosno sedište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika, vrednost predmeta spora, kratko označenje predmeta spora, dan zaključenja glavne rasprave, dan kad je presuda doneta i dan kada je presuda objavljena.
U uvodu presude obavezno se navode i jedinstveni matični broj građana stranke koja je fizičko lice, matični broj stranke koja je pravno lice, a ako je stranka Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave, naznačava se i direktan korisnik budžetskih sredstava zbog čijeg rada je nastalo potraživanje, kao i jedinstveni broj korisnika javnih sredstava koji pripada tom direktnom korisniku budžetskih sredstava. Za stranku koja je indirektni korisnik budžetskih sredstava navodi se jedinstveni broj korisnika javnih sredstava koji mu pripada, a ukoliko ga nema, navodi se njegov matični broj. Navedene podatke sud po službenoj dužnosti pribavlja od nadležnog organa.
Izreka presude sadrži odluku suda o usvajanju ili odbijanju zahteva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (
U obrazloženju sud će da izloži: zahteve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtevi zasnivaju, dokaze, činjenično stanje koje je utvrdio, kao i propise na kojima je sud zasnovao presudu, ako zakonom nije drugačije propisano.
U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja, presude na osnovu odricanja, presude zbog izostanka i presude donete na osnovu
Ako je sud propustio da odluči o svim zahtevima o kojima mora da se odluči presudom, ili je propustio da odluči o delu zahteva, stranka može u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude da predloži parničnom sudu da se izvrši dopuna presude.
Sud će, bez održavanja ročišta da odbaci neblagovremen, odnosno odbije neosnovan predlog za dopunu presude.
Ako stranka ne predloži donošenje dopunske presude u roku iz
Ako sud smatra da je predlog za dopunu presude osnovan, zakazaće glavnu raspravu radi donošenja presude o zahtevu koji nije rešen (dopunska presuda).
Dopunska presuda može da se donese i bez ponovnog otvaranja glavne rasprave ako ovu presudu donosi isto veće, a zahtev u pogledu koga se traži dopuna je dovoljno raspravljen.
Ako sud smatra da je predlog za donošenje dopunske presude neblagovremen ili neosnovan, odbaciće, odnosno odbiće predlog rešenjem.
Ako se predlog za dopunu presude odnosi samo na troškove postupka, odluku o predlogu donosi sud bez održavanja ročišta.
Ako je pored predloga za dopunu presude izjavljena i žalba protiv presude, prvostepeni sud će da zastane sa dostavljanjem ove žalbe drugostepenom sudu dok se ne donese odluka o predlogu za dopunu presude i dok ne istekne rok za žalbu protiv ove odluke.
Ako protiv odluke o dopuni presude bude izjavljena žalba, ova žalba zajedno sa žalbom protiv presude se dostavlja drugostepenom sudu.
Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zbog toga što prvostepeni sud nije presudom odlučio o svim zahtevima stranaka koji su predmet parnice, žalba se smatra kao predlog stranke da se donese dopunska presuda.
Presuda koja više ne može da se pobija žalbom postaje pravnosnažna.
Sud tokom celog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravnosnažno presuđena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtevu o kome je već pravnosnažno odlučeno, odbaciće tužbu.
Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženi istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju ovog potraživanja postaje pravnosnažna.
Pravnosnažna presuda deluje i prema trećim licima zbog prirode spornog prava ili pravnog odnosa, pravnog odnosa koji postoji između stranaka i trećih lica ili ako je to propisano zakonom.
Pravnosnažnost presude vezuje se za činjenično stanje utvrđeno do zaključenja glavne rasprave.
Greške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne greške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesaglasnost prepisa presude sa izvornikom presude ispraviće predsednik veća.
Ispravljanje će da se izvrši posebnim rešenjem i uneće se na kraju izvornika presude, a strankama se dostavlja overeni prepis rešenja.
Ako između izvornika i prepisa presude postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadržane u izreci presude, strankama će da se dostavi ispravljeni prepis presude sa naznačenjem da se ovim prepisom presude zamenjuje raniji prepis. Rok za izjavljivanje pravnog leka u pogledu ispravljenog dela presude teče od dana dostavljanja ispravljenog prepisa presude.
O ispravljanju presude sud može da odluči bez izjašnjavanja stranaka.
Sva rešenja koja se donose na ročištu objavljuje predsednik veća.
Rešenje koje je na ročištu objavljeno dostaviće se strankama u overenom prepisu samo ako je protiv tog rešenja dozvoljena posebna žalba ili ako se na osnovu rešenja može odmah da traži izvršenje ili ako to zahteva upravljanje postupkom, u roku od osam dana od objavljivanja.
Sud je vezan za svoja rešenja ukoliko se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Ako se rešenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima dejstvo čim je objavljeno.
Stranka može da izjavi žalbu protiv presude donete u prvom stepenu u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude, ako u ovom zakonu nije drugačije propisano. U meničnim i čekovnim sporovima rok za žalbu je osam dana od dana dostavljanja prepisa presude.
Blagovremeno izjavljena žalba sprečava da presuda postane pravnosnažna u delu koji se pobija žalbom.
Žalba protiv prvostepene presude kojom se fizičkom licu nalaže isplata potraživanja čija glavnica ne prelazi iznos od 300 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan donošenja odluke, odnosno kojom se preduzetniku ili pravnom licu nalaže isplata potraživanja čija glavnica ne prelazi iznos od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan donošenja odluke, ne odlaže izvršenje.
Ako se u presudi nalaže samo naknada troškova postupka u visini koja ne prelazi iznos iz
Ako na osnovu podataka iz žalbe ne može da se utvrdi koja se presuda pobija ili ako žalba nije potpisana (nepotpuna žalba), prvostepeni sud će rešenjem, protiv koga nije dozvoljena žalba, da odbaci žalbu kao nepotpunu (
Ako žalba po svom sadržaju ima drugih nedostataka, prvostepeni sud će žalbu da dostavi drugostepenom sudu ne pozivajući podnosioca žalbe da je dopuni, odnosno ispravi.
U žalbi ne mogu da se iznose nove činjenice i predlažu novi dokazi, osim ako podnosilac žalbe učini verovatnim da bez svoje krivice nije mogao da ih iznese, odnosno predloži do zaključenja glavne rasprave.
U žalbi ne mogu da se ističu materijalnopravni prigovori.
pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja;
3)
pogrešne primene materijalnog prava.
Presuda zbog propuštanja i presuda zbog izostanka ne može da se pobija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu da se pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju data u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primenio ili je nepravilno primenio odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo da bude od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvek postoji ako:
1)
je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je sudio sudija koji je po zakonu morao da bude isključen ili izuzet ili ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnoj raspravi;
2)
je odlučeno o zahtevu koji ne spada u sudsku nadležnost (
je protivno odredbama ovog zakona sud doneo presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja, presudu zbog propuštanja ili presudu zbog izostanka;
7)
stranci nezakonitim postupanjem, a naročito propuštanjem dostavljanja, nije data mogućnost da raspravlja pred sudom;
8)
je protivno odredbama zakona sud odbio zahtev stranke da u postupku slobodno upotrebljava svoj jezik i pismo ili ako parnični postupak nije vođen na službenom jeziku nacionalne manjine iako su za to bile ispunjene zakonske pretpostavke;
9)
je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može da bude stranka u postupku ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, osim ako vođenje parnice, odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;
10)
je odlučeno o zahtevu o kome je ranije pravnosnažno presuđeno ili o kome je ranije zaključeno sudsko poravnanje;
11)
je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi;
12)
presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a naročito ako je izreka presude nerazumljiva, ako protivreči sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopšte razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o bitnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili protivrečni ili ako o bitnim činjenicama postoji protivrečnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržini isprava, zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika ili izvedenim dokazima.
Pogrešna primena materijalnog prava postoji ako sud nije primenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo da primeni ili ako takvu odredbu nije pravilno primenio.
) ili nedozvoljenu žalbu da odbaci rešenjem, bez odlaganja.
Žalba je neblagovremena ako je izjavljena posle isteka zakonskog roka za njeno podnošenje.
Žalba je nedozvoljena ako je žalbu izjavilo lice koje nije ovlašćeno za izjavljivanje žalbe, ako je žalbu izjavilo lice koje se odreklo ili je povuklo žalbu ili ako lice koje je izjavilo žalbu nema pravni interes za izjavljivanje žalbe.
Primerak blagovremene, potpune i dozvoljene žalbe prvostepeni sud će da dostavi protivnoj stranci koja može u roku od 15 dana od dana dostavljanja da podnese tom sudu odgovor na žalbu. U meničnim i čekovnim parnicama rok za odgovor na žalbu je osam dana.
Primerak odgovora na žalbu prvostepeni sud će da dostavi podnosiocu žalbe.
Neblagovremeno podnet odgovor na žalbu drugostepeni sud neće da razmatra.
Po prijemu odgovora na žalbu ili po proteku roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, sa spisima predmeta da dostavi drugostepenom sudu u roku od osam dana.
Ako je u žalbi istaknuto da su u prvostepenom postupku povređene odredbe parničnog postupka, prvostepeni sud može da pruži objašnjenje povodom navoda iz žalbe koji se odnose na te povrede.
Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom sudu, sudija izvestilac priprema izveštaj veću radi razmatranja predmeta.
Drugostepeni sud može, po potrebi, od prvostepenog suda da pribavi izveštaj o povredama odredaba postupka i da zatraži da se radi utvrđivanja tih povreda sprovedu provere.
Sud će prema potrebi da proveri istinitost navoda podnosioca žalbe.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi, po pravilu, bez rasprave.
U slučaju da drugostepeni sud ne drži raspravu dužan je da odluči najkasnije u roku od devet meseci od dana prijema spisa prvostepenog suda.
Ako veće drugostepenog suda nađe da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno da se pred drugostepenim sudom ponove već izvedeni dokazi ili dokazi čije je izvođenje odbio prvostepeni sud, može da zakaže raspravu pred drugostepenim sudom.
Drugostepeni sud će da zakaže raspravu i odluči o žalbi i zahtevima stranaka kad je u istoj parnici prvostepena presuda već jedanput bila ukinuta, a pobijana presuda se zasniva na pogrešno i nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju ili su u postupku pred prvostepenim sudom učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, osim ako se pobija presuda na osnovu priznanja, presuda zbog odricanja, presuda zbog propuštanja, presuda zbog izostanka, kao i presuda doneta bez održavanja glavne rasprave, odnosno ako se radi o presudi u sporu male vrednosti.
Ako drugostepeni sud otvori raspravu odrediće vremenski okvir za sprovođenje postupka.
Na raspravu se pozivaju stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici, kao i oni svedoci i veštaci za koje sud odluči da se saslušaju.
Ako sa rasprave izostane jedna ili obe stranke sud će da odluči o žalbi i donese odluku uzimajući u obzir pre svega navode iz žalbe i odgovora na žalbu.
Rasprava pred drugostepenim sudom počinje izveštajem sudije izvestioca, koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe.
Posle izveštaja sudije izvestioca, pročitaće se presuda ili deo presude na koji se odnosi žalba, a po potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostepenim sudom, a zatim će podnosilac žalbe da obrazloži žalbu, a protivna stranka odgovor na žalbu.
Stranka može na raspravi da iznosi činjenice i predlaže dokaze iz žalbe u smislu
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom delu u kome se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kom se delu presuda pobija, drugostepeni sud će da zaključi da se presuda pobija u delu u kome stranka nije uspela u parnici.
Drugostepeni sud ispituje presudu i u delu u kome se žalbom ne pobija ako je to propisano posebnim zakonom.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
Drugostepeni sud može u sednici veća ili na osnovu održane rasprave da:
1)
odbaci žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili kao nedozvoljenu;
2)
odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostepenu presudu;
3)
ukine presudu i uputi predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje;
4)
ukine prvostepenu presudu i odbaci tužbu;
5)
preinači prvostepenu presudu i odluči o zahtevima stranaka;
6)
usvoji žalbu, ukine presudu i odluči o zahtevima stranaka.
Drugostepeni sud može da ukine prvostepenu presudu i samo u pogledu visine tužbenog zahteva ako nađe da u pogledu odluke o osnovu tužbenog zahteva ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
U slučaju da je prvostepena presuda već jedanput bila ukinuta, drugostepeni sud ne može da ukine presudu i uputi predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Drugostepeni sud nije vezan predlogom iz žalbe kako treba da odluči.
Sud će rešenjem da utvrdi da je prvostepena presuda bez dejstva i žalba povučena, ako su stranke zaključile sudsko poravnanje u toku postupka po žalbi.
Drugostepeni sud će presudom da odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostepenu presudu, ako nađe da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
) i vratiće predmet istom prvostepenom sudu ili će da ga ustupi nadležnom prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne rasprave. U ovom rešenju drugostepeni sud će da odluči i koje se sprovedene radnje, zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka, ukidaju.
Ako su u postupku pred prvostepenim sudom učinjene povrede odredaba iz
ovog zakona drugostepeni sud će, s obzirom na prirodu povrede, da ukine prvostepenu presudu i vrati predmet nadležnom prvostepenom sudu ili će da ukine prvostepenu presudu i odbaci tužbu.
ovog zakona tako što žalbu odbija kao neosnovanu i potvrđuje pobijanu presudu u pogledu odluke o osnovu tužbenog zahteva, a ukida je u delu u kome je odlučeno o visini tužbenog zahteva i u tom delu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Drugostepeni sud će rešenjem da ukine presudu prvostepenog suda i vrati predmet tom sudu na ponovno suđenje ako smatra da zbog novih činjenica i novih dokaza (
) radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba da se održi nova glavna rasprava pred prvostepenim sudom.
Drugostepeni sud će rešenjem da ukine prvostepenu presudu i vrati predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje i ako je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, kao i ako je to zakonom propisano.
Ako je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtev time što je dosuđeno više od onoga što je traženo, drugostepeni sud će da ukine prvostepenu presudu u delu u kome je prekoračen tužbeni zahtev.
Ako je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtev tako što je odlučeno o drugome, a ne o onome što je tužbom traženo, drugostepeni sud će da ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
U obrazloženju presude, odnosno rešenja drugostepeni sud treba da oceni bitne žalbene navode i da navede razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
Ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude sud neće detaljno da obrazlaže presudu u slučaju da prihvata činjenično stanje utvrđeno prvostepenom presudom, kao i primenu materijalnog prava.
Ako se prvostepena presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, u obrazloženju treba da se navedu odredbe koje su povređene, u čemu se povrede sastoje i uočene nedostatke koji su od uticaja za donošenje pravilne odluke.
Ako se prvostepena presuda ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navešće se u čemu se sastoje nedostaci i zašto su nove činjenice i dokazi važni i od uticaja za donošenje pravilne odluke.
Ako se prvostepena presuda ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ako je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, drugostepeni sud će da ukaže zašto su nove činjenice i dokazi od uticaja za donošenje pravilne odluke.
Prvostepeni sud je dužan da roku od 30 dana od dana prijema rešenja drugostepenog suda održi ročište na kojem će da odredi vremenski okvir za novu glavnu raspravu pred prvostepenim sudom.
Prvostepeni sud je dužan da izvede sve parnične radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je ukazao drugostepeni sud u svom rešenju.
Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu da iznose nove činjenice i predlažu nove dokaze o istom zahtevu, samo ako učine verovatnim da bez svoje krivice nisu mogli da ih iznesu, odnosno predlože, odnosno ako podnosilac žalbe nije bio stranka ili nije imao položaj stranke (umešač) do ukidanja presude, osim ako zakonom nije drugačije propisano.
Stranka nema pravo da na novoj glavnoj raspravi preinači tužbu, tako što će da promeni istovetnost zahteva ili istakne drugi zahtev uz postojeći, a koji ne proizlazi iz istog činjeničnog stanja.
Ako presuda bude ukinuta zbog toga što je presudu doneo nenadležan sud, nova rasprava pred prvostepenim sudom održaće se po odredbama koje važe za održavanje glavne rasprave u slučaju kad se promeni veće (
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, stranke mogu da izjave reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.
Revizija je uvek dozvoljena ako je:
1)
to posebnim zakonom propisano;
2)
drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka;
3)
drugostepeni sud usvojio žalbu, ukinuo presudu i odlučio o zahtevima stranaka.
Revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Vrhovni kasacioni sud ispituje pobijanu presudu samo u onom delu u kome se pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu iz
Primerak blagovremene, potpune i dozvoljene revizije prvostepeni sud dostaviće protivnoj stranci u roku od osam dana od dana prijema revizije.
U roku od 30 dana od dana dostavljanja revizije, protivna stranka može da podnese sudu odgovor na reviziju.
Po prijemu odgovora ili po proteku roka za odgovor, prvostepeni sud će da dostavi reviziju i odgovor na reviziju, sa spisima predmeta, Vrhovnom kasacionom sudu preko drugostepenog suda, u roku od 15 dana.
Vrhovni kasacioni sud će presudom da odbije reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
Vrhovni kasacioni sud neće detaljno da obrazlaže presudu kojom se revizija odbija kao neosnovana, ako zaključi da to nije potrebno zbog toga što se u reviziji ponavljaju žalbeni razlozi ili kad se obrazlaganjem presude kojom se revizija odbija ne bi postiglo novo tumačenje prava niti doprinelo ujednačenom tumačenju prava.
Ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz ovog zakona zbog koje revizija može da se izjavi, Vrhovni kasacioni sud će rešenjem da ukine u celini ili delimično presudu drugostepenog i prvostepenog suda ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom ili drugostepenom sudu, odnosno drugom nadležnom sudu.
Ako je u postupku pred prvostepenim ili drugostepenim sudom učinjena povreda iz
Ako Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primenjeno, presudom će da usvoji reviziju i preinači pobijanu presudu.
Ako Vrhovni kasacioni sud nađe da je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uslova za preinačenje pobijane presude, rešenjem će da usvoji reviziju, ukine u celini ili delimično presudu prvostepenog i drugostepenog suda ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vrati na ponovno suđenje istom ili drugom veću prvostepenog, odnosno drugostepenog suda.
ovog zakona činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, ukinuće drugostepenu presudu i vratiće predmet drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Ako utvrdi da je drugostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtev time što je dosuđeno više od onoga što je traženo, Vrhovni kasacioni sud će da ukine drugostepenu presudu u delu u kome je prekoračen tužbeni zahtev.
Ako je drugostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtev tako što je odlučeno o drugome, a ne o onome što je tužbom traženo, Vrhovni kasacioni sud će da ukine drugostepenu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Revizija je uvek dozvoljena protiv rešenja drugostepenog suda kojim se izjavljena žalba odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rešenje prvostepenog suda o odbacivanju žalbe izjavljene protiv prvostepene presude, u delu kojim je odlučeno o glavnoj stvari.
Revizija je uvek dozvoljena protiv rešenja drugostepenog suda kojim se potvrđuje rešenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije izjavljene protiv pravnosnažne presude u sporovima u kojima bi revizija bila dozvoljena.
Revizija je uvek dozvoljena protiv rešenja drugostepenog suda kojim se odbacuje predlog za ponavljanje postupka i rešenja drugostepenog suda kojim se potvrđuje rešenje prvostepenog suda o odbacivanju predloga za ponavljanje postupka.
U postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu Republički javni tužilac može da podnese Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude.
može da se podnese u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude.
Drugostepeni sud, protiv čije presude je podnet zahtev, dužan je da u roku od 30 dana od dana podnošenja zahteva dostavi spise predmeta Vrhovnom kasacionom sudu.
Zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude sadrži označenje sudske presude čije se preispitivanje predlaže, kao i razloge i obim u kome se predlaže preispitivanje.
Ako je zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude nepotpun, nerazumljiv, nedozvoljen, neblagovremen ili ako zahtev nije podnelo ovlašćeno lice, Vrhovni kasacioni sud će da ga odbaci rešenjem.
Ako Vrhovni kasacioni sud ne odbaci zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude, dostaviće ga strankama iz parničnog postupka u kome je doneta pravnosnažna presuda protiv koje je podnet zahtev, koje mogu u roku koji sud odredi, da podnesu odgovor na zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude.
Vrhovni kasacioni sud može da odbije ili usvoji zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude.
U slučaju da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude, postupiće u skladu sa ovog zakona, a ako zahtev odbija, postupiće u skladu sa
Ako su protiv iste odluke podneti i revizija i zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude, Vrhovni kasacioni sud će da odluči o tim pravnim lekovima jednom odlukom.
Postupak koji je odlukom suda pravnosnažno okončan može da se po predlogu stranke ponovi ako:
1)
je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je sudio sudija koji je po zakonu morao da bude isključen ili je rešenjem suda bio izuzet ili ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji nije učestvovao na glavnoj raspravi;
2)
stranci nezakonitim postupanjem, a naročito propuštanjem dostavljanja, nije bilo omogućeno da raspravlja pred sudom;
3)
je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može da bude stranka u postupku ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, osim ako vođenje parnice, odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno;
4)
se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svedoka ili veštaka;
5)
se odluka suda zasniva na ispravi koja je falsifikovana ili u kojoj je overen neistinit sadržaj;
6)
je do odluke suda došlo usled krivičnog dela sudije, odnosno sudije porotnika, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili trećeg lica;
7)
stranka stekne mogućnost da upotrebi pravnosnažnu odluku suda koja je ranije među istim strankama doneta o istom zahtevu;
8)
se odluka suda zasniva na drugoj odluci suda ili na odluci nekog drugog organa, a ta odluka bude pravnosnažno preinačena, ukinuta, odnosno poništena;
9)
je naknadno pred nadležnim organom na drugačiji način pravnosnažno, odnosno konačno rešeno prethodno pitanje (
stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla da bude doneta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrebljeni u ranijem postupku;
11)
stranka stekne mogućnost da upotrebi odluku Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskog prava, a to je moglo da bude od uticaja na donošenje povoljnije odluke;
12)
je Ustavni sud, u postupku po ustavnoj žalbi, utvrdio povredu ili uskraćivanje ljudskog ili manjinskog prava i slobode zajemčene Ustavom u parničnom postupku, a to je moglo da bude od uticaja na donošenje povoljnije odluke.
ovog zakona, ponavljanje postupka može da se dozvoli samo ako stranka bez svoje krivice nije mogla te okolnosti da iznese pre nego što je raniji postupak okončan pravnosnažnom sudskom odlukom.
ovog zakona, ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može da bude stranka u postupku, od dana kada je odluka dostavljena tom licu; ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, od dana kad je odluka dostavljena stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku, a ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlašćenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, od dana kad je stranka saznala za ovaj razlog;
ovog zakona, od dana kada je stranka saznala za pravnosnažnu presudu u krivičnom postupku, a ako krivični postupak ne može da se sprovede, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih postupak ne može da se pokrene;
počeo da teče pre nego što je odluka postala pravnosnažna, taj rok se računa od pravnosnažnosti odluke, ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lek, odnosno od dostavljanja pravnosnažne odluke suda izrečene u poslednjem stepenu.
Po proteku roka od pet godina od dana kada je odluka postala pravnosnažna, predlog za ponavljanje postupka ne može da se podnese, osim ako se ponavljanje traži iz razloga navedenih u članu 426. tač. 11) i 12) ovog zakona.
, predlog za ponavljanje postupka iz razloga navedenih u članu 426. stav 1. tačka 2) ovog zakona ne može da se podnese po proteku roka od deset godina od dana kad je odluka postala pravnosnažna.
Predlog za ponavljanje postupka podnosi se sudu koji je doneo odluku u prvom stepenu.
U predlogu moraju da se navedu: zakonski osnov po kome se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je predlog podnet u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača.
. ovog zakona, koja ima pravo da u roku od 30 dana odgovori na predlog. Kada sudu stigne odgovor na predlog ili kada protekne rok za davanje odgovora, sud će da odredi ročište za raspravljanje o predlogu.
Po održanom ročištu za raspravljanje o predlogu, prvostepeni sud donosi odluku o predlogu, osim ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred sudom višeg stepena (
Rešenjem kojim se dozvoljava ponavljanje postupka ukinuće se i odluka doneta u ranijem postupku.
Prvostepeni sud će da odredi glavnu raspravu tek po pravnosnažnosti rešenja kojim se dozvoljava ponavljanje postupka. Na novoj glavnoj raspravi stranke mogu da iznose nove činjenice i da predlažu nove dokaze, u skladu sa vremenskim okvirom koji sud odredi.
Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred sudom višeg stepena, prvostepeni sud će da dostavi predmet sudu višeg stepena radi donošenja odluke.
O predlogu za ponavljanje postupka sud višeg stepena odlučuje bez rasprave.
Ako sud višeg stepena nađe da je opravdan predlog za ponavljanje postupka i da nije potrebno da se drži nova glavna rasprava, ukinuće odluke donete u ranijem postupku i doneće novu odluku o glavnoj stvari.