Zakon o potvrđivanju Ugovora o kreditnom aranžmanu kupca između Republike Srbije koju zastupa Vlada Republike Srbije postupajući preko Ministarstva finansija u svojstvu Zajmoprimca aranžiran od strane BNP Paribas, Credit Agricole Corporate and Investment Bank i Societe Generale u svojstvu Ovlašćenih vodećih aranžera sa Credit Agricole Corporate and Investment Bank u svojstvu Banke za globalnu koordinaciju i dokumentaciju i Credit Agricole Corporate and Investment Bank u svojstvu Agenta ESA i Kreditnog aranžmana i Societe Generale u svojstvu Agenta životne i društvene sredine i Koordinatora zelenog zajma i Finansijskih institucija navedenih u Delu 1 Priloga 1 u svojstvu Prvobitnih zajmodavaca

Status propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Nema dostupnih verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Član 37. Zakon o potvrđivanju Ugovora o kreditnom aranžmanu kupca između Republike Srbije koju zastupa Vlada Republike Srbije postupajući preko Ministarstva finansija u svojstvu Zajmoprimca aranžiran od strane BNP Paribas, Credit Agricole Corporate and Investment Bank i Societe Generale u svojstvu Ovlašćenih vodećih aranžera sa Credit Agricole Corporate and Investment Bank u svojstvu Banke za globalnu koordinaciju i dokumentaciju i Credit Agricole Corporate and Investment Bank u svojstvu Agenta ESA i Kreditnog aranžmana i Societe Generale u svojstvu Agenta životne i društvene sredine i Koordinatora zelenog zajma i Finansijskih institucija navedenih u Delu 1 Priloga 1 u svojstvu Prvobitnih zajmodavaca – NADLEŽNOST - ARBITRAŽA

Član37.

NADLEŽNOST - ARBITRAŽA

a)
Svaki spor, suprotnost, potraživanje ili nesuglasica koja proističe iz ili u vezi sa ovim Ugovorom i bilo kojim drugim Finansijskim dokumentom koji predviđa rešavanje sporova putem arbitraže, uključujući bilo koje pitanje u vezi sa njegovim postojanjem, važenjem, tumačenjem, kršenjem ili prestankom (u daljem tekstu: „Spor”), biće upućeni i konačno rešeni putem arbitraže prema Arbitražnim pravilima Međunarodne trgovinske komore (na snazi na dan stupanja na snagu arbitražnog postupka) izmenjen u skladu sa ovom (za potrebe ove tačke, Pravila). Arbitražni postupak će biti regulisan francuskim pravom. Arbitraža će biti institucionalna arbitraža, a arbitražni centar (u daljem tekstu: „Arbitražni tribunal”) će biti Međunarodni arbitražni sud Međunarodne trgovinske komore. Arbitražni postupak će biti poverljiv.
Ako u bilo kom trenutku tokom arbitražnog postupka koji je u toku (u daljem tekstu: „Postojeći spor”), Postojeći spor pokrene pitanja vezana za ili u vezi sa bilo kojim drugim sporom koji proizilazi iz ovog Ugovora i/ili bilo kog drugog Finansijskog dokumenta koji predviđa rešavanje sporova putem arbitraže (u daljem tekstu: „Povezani spor”), Arbitražni sud će, po prijavi bilo koje strane i uzimajući u obzir stanje i tok arbitraže i druge bitne okolnosti, biti ovlašćen da objedini Postojeći spor i Povezani spor radi zajedničkog saslušanja pred jednim Arbitražnim sudom.
b)
Pravila su uključena pozivanjem na ovu Klauzulu i izrazi označeni velikim slovom u ovoj Klauzuli koji nisu na drugi način definisani u ovom Ugovoru, imaju značenje koje im je dato u Pravilima.
c)
Broj arbitara je tri. Nijedan arbitar neće imati nikakve veze sa Sporom, niti će imati ikakve veze ni sa jednom stranom, a biće iskusan u međunarodnim finansijskim transakcijama. Svaka strana u Sporu će imenovati arbitra. Imenovani arbitri, zauzvrat, zajednički imenuju Predsednika arbitražnog suda. Ako Spor uključuje više od dve strane, strane u njemu će pokušati da se usklade na postojanje samo dve strane (tj. tužioca i tuženog), od kojih će svaka imenovati arbitra kao da postoje samo dve strane u takvom Sporu. Ako do takvog usklađivanja i imenovanja ne dođe u roku od dvadeset (20) kalendarskih dana nakon što strana inicijator uruči zahtev za pokretanje arbitraže ili ako Predsednik nije imenovan u roku od trideset (30) kalendarskih dana od izbora drugog arbitra, Međunarodni arbitražni Međunarodne trgovinske komore može imenovati tri arbitra ili Predsednika, u zavisnosti od slučaja.
d)
Zajmoprimac i svaka Finansijska strana se izričito slažu i saglasne su sa ovom procedurom imenovanja i postavljanja Arbitražnog suda i Zajmoprimac se, u te svrhe, ovim izričito odriče svakog prava pozivanja na imunitet od nadležnosti u tom pogledu.
e)
Sedište ili pravno mesto arbitraže je Pariz. Jezik koji će se koristi u arbitražnom postupku je engleski.
f)
Naknade za arbitražu (uključujući pripremu svake Strane, advokatske honorare i slične troškove) snosiće se u skladu sa odlukom Arbitražnog suda. Svaka Strana će snositi svoje troškove koji se direktno odnose na fizičku organizaciju i vođenje arbitražnog postupka u Parizu (npr. putovanje, hotel, iznajmljivanje prostorija).
g)
Odluka Arbitražnog suda će biti konačna, obavezujuća i izvršna za Strane, a presuda po bilo kojoj odluci koju donese Arbitražni sud može se izneti pred bilo koji nadležan sud.
h)
U slučaju da propust jedne Strane da se pridržava odluke Arbitražnog suda zahteva od druge Strane da se obrati bilo kom sudu za izvršenje takve odluke, Strana koja ne postupi po takvoj odluci biće odgovorna drugoj Strani za sve troškove takvog postupka, uključujući razumne advokatske honorare.
i)
Nijedna odredba ove ne ograničava prava Zajmodavaca da traže ili dobiju bilo koje privremene ili pomoćna pravna sredstva od bilo kog nadležnog suda pre, posle, tokom ili u odsustvu bilo kakvog arbitražnog postupka.
j)
Zajmoprimac ovim putem izričito i neopozivo pristaje da se, ukoliko neka Finansijska strana pokrene bilo koji postupak bilo gde (za sudsku zabranu, konkretno ispunjenje, odštetu ili drugo), ne poziva na imunitet (bilo na osnovu suvereniteta ili na neki drugi način) od nadležnosti ili od zaplene (bilo kao pomoć pri izvršenju ili na drugi način) njegove imovine ili izvršenja presude, niti će isti primeniti ili zahtevati u vezi sa tom imovinom, osim u pogledu:
(i)
„prostorija misije” (uključujući sav nameštaj i imovinu koja se u njima nalazi i prevozna sredstva misije) na način na koji je taj termin definisan u Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima potpisanoj 1961. godine;
(ii)
„konzularnih prostorija” na način na koji je taj termin definisan u Bečkoj konvenciji o konzularnim odnosima potpisanoj 1963. godine;
(iii)
sredstava koja ne mogu biti u prometu;
(iv)
vojnog vlasništva ili vojne imovine i zgrada, oružja ili opreme namenjene za odbranu, državnu i javnu bezbednost;
(v)
potraživanja čije je ustupanje ograničeno zakonom;
(vi)
prirodnih bogatstava, predmeta zajedničke upotrebe, naponskih mreža u javnoj svojini, zemljišta rečnog sliva i vodnih objekata u javnoj svojini, zaštićenih prirodnih nasleđa u javnoj svojini i kulturnog nasleđa u javnoj svojini;
(vii)
nepokretnosti u javnoj svojini koju, delimično ili u celini, koriste organi Republike Srbije, autonomne pokrajine ili lokalne samouprave radi ostvarivanja svojih prava i dužnosti;
(viii)
pokretne i nepokretne imovine zdravstvenih ustanova (osim u slučaju izvršenja hipoteke koja je zasnovana uz saglasnost Vlade Republike Srbije); i
(ix)
druge imovine izuzete od izvršenja zakonom ili međunarodnim ugovorima.
(sva takva sredstva, prihodi ili imovina navedena u stavovima od (i) do
ix)
iznad, zajedno, Izuzeta imovina).