Zakon o zdravstvenom osiguranju

Status Propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o zdravstvenom osiguranju

Glava IVČl. 49–109

PRAVA IZ OBAVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

Član49
Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja su:
1)
pravo na zdravstvenu zaštitu;
2)
pravo na novčane naknade.
Član50
Za ostvarivanje prava iz , osiguranici moraju da imaju staž osiguranja u obaveznom zdravstvenom osiguranju, u svojstvu osiguranika u skladu sa zakonom, u trajanju od najmanje tri meseca neprekidno ili šest meseci sa prekidima u poslednjih 18 meseci, pre početka korišćenja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja (u daljem tekstu: prethodno osiguranje).
U prethodno osiguranje računa se vreme od dana kada je stečeno svojstvo osiguranika u skladu sa zakonom, za koje je uplaćen doprinos.
Izuzetno od , osiguranik ostvaruje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju:
1)
povrede na radu ili profesionalne bolesti osiguranika iz ;
2)
hitne medicinske pomoći;
3)
ostvarivanja prava na naknadu zarade za vreme privremene sprečenosti za rad i to u visini minimalne zarade utvrđene u skladu sa propisima o radu za mesec za koji se naknada zarade isplaćuje.
Članovi porodice osiguranika ostvaruju prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja pod uslovom da osiguranik ispunjava uslove u pogledu prethodnog osiguranja u skladu sa zakonom.
Član51
Pravo na zdravstvenu zaštitu obezbeđuje se za slučaj nastanka bolesti i povrede van rada, kao i u slučaju povrede na radu ili profesionalne bolesti.
Zdravstvena zaštita iz pruža se na način da sačuva, unapredi ili povrati zdravstveno stanje osiguranog lica i njegovu sposobnost da radi i zadovolji svoje lične potrebe u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim za sprovođenje ovog zakona.
Povredom na radu, u smislu ovog zakona, smatra se povreda osiguranika koja se dogodi u prostornoj, vremenskoj i uzročnoj povezanosti sa obavljanjem posla po osnovu koga je osiguran, prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili hemijskim dejstvom, naglim promenama položaja tela, iznenadnim opterećenjem tela ili drugim promenama fiziološkog stanja organizma.
Povredom na radu smatra se i povreda prouzrokovana na način iz , koju osiguranik zaposleni pretrpi pri obavljanju posla na koji nije raspoređen, ali koji obavlja u interesu poslodavca.
Povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranik pretrpi pri dolasku, odnosno povratku sa posla.
Povredom na radu smatra se i oboljenje osiguranika koje je nastalo neposredno ili kao isključiva posledica nesrećnog slučaja ili više sile za vreme obavljanja posla po osnovu koga je osiguran ili u vezi sa njim.
Pod profesionalnim oboljenjem u smislu ovog zakona podrazumeva se oboljenje nastalo usled duže izloženosti štetnostima nastalim na radnom mestu.
Povreda na radu utvrđuje se na osnovu izveštaja o povredi na radu koji se dostavlja Republičkom fondu, odnosno filijali radi utvrđivanja postojanja povrede na radu i ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u skladu sa ovim zakonom.
Sadržaj i način izdavanja obrasca izveštaja o povredi na radu i profesionalnom oboljenju utvrđuje se u skladu sa propisima kojima se uređuje bezbednost i zdravlje na radu.
Član52
Pravo na zdravstvenu zaštitu iz , obuhvata:
1)
mere prevencije i ranog otkrivanja bolesti;
2)
preglede i lečenje u vezi sa planiranjem porodice, u toku trudnoće, porođaja i do 12 meseci nakon porođaja;
3)
preglede i lečenje u slučaju bolesti i povrede;
4)
preglede i lečenje bolesti usta i zuba;
5)
medicinsku rehabilitaciju u slučaju bolesti i povrede;
6)
lekove;
7)
medicinska sredstva.
Zdravstvena zaštita iz ovog člana čini paket zdravstvenih usluga koji je utvrđen ovim zakonom, nomenklaturom (naziv i opis) zdravstvenih usluga i cenovnikom zdravstvenih usluga koje se obezbeđuju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, a u sadržaju i obimu utvrđenim opštim aktom iz .
Ukoliko se sadržaj i obim prava na zdravstvenu zaštitu obuhvaćenog obaveznim zdravstvenim osiguranjem, utvrđenih u skladu sa ovim zakonom i propisima donetim za sprovođenje ovog zakona, ne može ostvariti usled nedovoljno ostvarenih prihoda Republičkog fonda, odnosno usled drugih posebnih okolnosti, Vlada može doneti akt kojim će se utvrditi prioriteti u obezbeđivanju i sprovođenju zdravstvene zaštite.
U budžetu Republike Srbije obezbeđuju se sredstva za lečenje obolelih od određenih vrsta retkih bolesti pod uslovom da Republički fond ne može da obezbedi dovoljan iznos sredstava za lečenje tih oboljenja od uplate doprinosa, kao i iz drugih izvora finansiranja u skladu sa zakonom.
Vlada, za svaku kalendarsku godinu, na predlog ministra donosi akt kojim se utvrđuju prioriteti za lečenje obolelih od određenih vrsta retkih bolesti, kao i druga pitanja od značaja za lečenje obolelih od retkih bolesti za koje se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije.
Republika Srbija je garant za izvršenje obaveza Republičkog fonda u ostvarivanju prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja (državna garancija), za hitnu medicinsku pomoć, ciljane preventivne preglede - skrininge prema odgovarajućim nacionalnim programima, obaveznu imunizaciju i palijativno zbrinjavanje, kao i zdravstvenu zaštitu koja se pruža u stacionarnim zdravstvenim ustanovama osiguranim licima, a koja je kao prioritet utvrđena u skladu sa .
Član53
Osiguranim licima se, radi očuvanja i unapređenja zdravlja, sprečavanja, ranog otkrivanja i suzbijanja bolesti i drugih poremećaja zdravlja obezbeđuju sledeće mere:
1)
zdravstveno vaspitanje koje se sprovodi organizovanjem posebnih predavanja ili davanja saveta od strane zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika u vezi sa zaštitom, očuvanjem i unapređenjem zdravlja, sticanjem znanja i navika o zdravom načinu života, otkrivanjem i suzbijanjem faktora rizika;
2)
preventivni i ostali pregledi dece do navršenih 18 godina života, odnosno do kraja propisanog srednjoškolskog, odnosno visokoškolskog obrazovanja, a najkasnije do navršenih 26 godina života, odraslih osoba u vezi sa planiranjem porodice, kao i odraslih osoba u skladu sa republičkim programom prevencije i ranog otkrivanja bolesti od većeg javno-zdravstvenog značaja, odnosno skrining programa;
3)
preventivne stomatološke i profilaktičke mere za prevenciju bolesti usta i zuba kod trudnica i dece do navršenih 18 godina života, odnosno do kraja propisanog srednjoškolskog, odnosno visokoškolskog obrazovanja, a najkasnije do navršenih 26 godina života;
4)
zdravstveno vaspitanje u vezi sa planiranjem porodice, prevencijom trudnoće, kontracepcijom i hirurškom sterilizacijom, testiranjem na trudnoću, testiranjem i lečenjem polno prenosivih bolesti i HIV infekcije;
5)
imunizacija i hemioprofilaksa koja je obavezna prema propisima kojima se uređuje zaštita stanovništva od zaraznih bolesti;
6)
higijensko-epidemiološke i druge zakonom predviđene mere i postupke u vezi sa sprečavanjem, otkrivanjem i lečenjem HIV infekcije i drugih zaraznih bolesti i sprečavanjem njihovog širenja.
Vlada donosi nacionalne programe prevencije i ranog otkrivanja bolesti od većeg javno-zdravstvenog značaja.
Izuzetno od ovog člana, osiguranim licima se, radi očuvanja i unapređenja zdravlja, sprečavanja, ranog otkrivanja i suzbijanja bolesti i drugih poremećaja zdravlja može, na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, obezbediti i imunizacija i hemioprofilaksa koja je preporučena prema propisima kojima se uređuje zaštita stanovništva od zaraznih bolesti, pod uslovima utvrđenim opštim aktom iz .
Član54
Osiguranim licima u vezi sa planiranjem porodice, u toku trudnoće, porođaja i do 12 meseci nakon porođaja obezbeđuje se:
1)
dijagnostika i lečenje steriliteta;
2)
pregledi i lečenje koji se odnose na trudnoću (uključujući prenatalni period, porođaj i postporođajni period), stanja koja mogu da izazovu komplikaciju trudnoće, kao i prekid trudnoće iz medicinskih razloga;
3)
stacionarno lečenje kada je medicinski neophodno i porođaj u zdravstvenoj ustanovi;
4)
patronažne posete i pomoć porodilji i rutinska nega novorođenčeta od strane patronažne sestre.
Pod pregledom u smislu ovog člana podrazumeva se i prenatalno i genetsko testiranje i druge preventivne mere, u skladu sa medicinskim standardima.
Član55
Obolelim, odnosno povređenim osiguranim licima, u zavisnosti od medicinskih indikacija i stručno-metodoloških i doktrinarnih stavova, obezbeđuju se:
1)
ukazivanje hitne medicinske pomoći na mestu medicinske hitnosti ili u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi, a u slučaju povrede sprovođenje imunizacije (potrebne postekspozicione zaštite protiv tetanusa, besnila, hepatitisa B);
2)
hitan sanitetski prevoz u slučaju bolesti ili povrede koje su opasne po život osiguranog lica;
3)
sanitetski prevoz koji nije hitan, kada je opravdan i medicinski neophodan;
4)
pregledi i lečenje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, od strane izabranog lekara, kao i u mestu stanovanja osiguranog lica;
5)
ambulantni pregledi i lečenje kod lekara specijaliste i zdravstvenog saradnika, po uputu izabranog lekara, odnosno lekara specijaliste;
6)
laboratorijska, rendgenska i druga dijagnostika koja je predložena od izabranog lekara ili lekara specijaliste, a medicinski je neophodna i opravdana za dijagnostiku i lečenje bolesti ili povrede;
7)
stacionarno lečenje kada je opravdano i medicinski neophodno, koje obuhvata preglede i lečenje od strane lekara specijaliste, medicinsku negu, smeštaj u zajedničkoj sobi ili sobi intenzivne nege i ishranu, odnosno specifičnu dijetu u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi;
8)
pravo na pratioca osiguranom licu do navršenih 15 godina života, kao i osiguranom licu starijem od 15 godina života koje je teže telesno ili duševno ometeno u razvoju, odnosno licu kod koga je zbog oboljenja ili povrede došlo do gubitka pojedinih telesnih ili psihičkih funkcija zbog čega to lice nije u mogućnosti da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti, uključujući lica sa oštećenjem sluha, vida i govora, za vreme stacionarnog lečenja i medicinske rehabilitacije, a da je to medicinski neophodno, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno;
9)
kućno lečenje kada je opravdano i medicinski neophodno;
10)
palijativno zbrinjavanje.
Član56
Hitan sanitetski prevoz iz ovog zakona obuhvata prevoz osiguranog lica sanitetskim vozilom zbog bolesti ili povrede koje su opasne po život osiguranog lica do najbliže zdravstvene ustanove koja je osposobljena za nastavak daljeg lečenja obolelog, odnosno povređenog.
Sanitetski prevoz koji nije hitan, iz ovog zakona, obuhvata prevoz sanitetskim vozilom do zdravstvene ustanove u kojoj se pruža zdravstvena zaštita koja je opravdana i medicinski neophodna, kao i prevoz sanitetskim vozilom iz zdravstvene ustanove do mesta stanovanja osiguranog lica.
Sanitetski prevoz koji nije hitan opravdan je i medicinski neophodan u slučaju da prevoz bilo kojim drugim prevoznim sredstvom može ugroziti život ili zdravlje osiguranog lica.
Član57
Stacionarno lečenje iz ovog zakona opravdano je i medicinski neophodno ako potrebna zdravstvena zaštita (dijagnostika, lečenje ili rehabilitacija) ili njen deo može isključivo da se pruži u stacionarnim uslovima, odnosno ako se ne može obezbediti ambulantnim i kućnim lečenjem.
Izuzetno od , osiguranom licu koje je u terminalnoj fazi bolesti i nepokretno, odnosno pokretno uz pomoć drugih lica, a kome je potrebno palijativno zbrinjavanje, obezbeđuje se kratkotrajno lečenje u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi radi primene simptomatske terapije i zdravstvene nege, pod uslovima propisanim opštim aktom iz .
Član58
Kućno lečenje iz ovog zakona opravdano je i medicinski neophodno u slučaju kada je od strane izabranog lekara ili lekara specijaliste indikovana primena parenteralnih lekova, medicinskih i rehabilitacionih procedura koje zdravstveni radnik može da pruži u kućnim uslovima osiguranom licu koje je nepokretno ili čije kretanje zahteva pomoć drugog lica.
Kućno lečenje sprovodi se i kao nastavak stacionarnog lečenja.
Kućno lečenje, u smislu ovog zakona, pruža se u mestu stanovanja osiguranog lica.
Član59
Pod palijativnim zbrinjavanjem, u smislu ovog zakona, podrazumeva se pružanje zdravstvenih usluga na svim nivoima zdravstvene zaštite obolelom osiguranom licu u terminalnoj fazi bolesti, bez obzira na vrstu (tip) bolesti, a radi poboljšanja kvaliteta života osiguranog lica koje se ostvaruje otklanjanjem psihološke i fizičke patnje, odnosno bola osiguranog lica.
Član60
Hitna medicinska pomoć, u smislu ovog zakona, jeste neposredna - trenutna medicinska pomoć koja se pruža da bi se izbeglo dovođenje osiguranog lica u životnu opasnost, odnosno nepopravljivo oštećenje njegovog zdravlja ili smrt.
Pod hitnom medicinskom pomoći, u smislu ovog zakona, podrazumeva se i medicinska pomoć koja se pruži u roku od 12 sati od momenta prijema osiguranog lica u zdravstvenu ustanovu, odnosno privatnu praksu da bi se izbeglo dovođenje osiguranog lica u životnu opasnost, odnosno nepopravljivo oštećenje njegovog zdravlja ili smrt.
Član61
Neophodna zdravstvena zaštita, u smislu ovog zakona, obuhvata zdravstvenu zaštitu koja je odgovarajuća, odnosno potrebna za dijagnostiku, odnosno lečenje bolesti ili povreda osiguranog lica, koja je u skladu sa standardima dobre medicinske prakse u Republici Srbiji i koja nije pružena na zahtev osiguranog lica ili zdravstvenog radnika, radi stavljanja osiguranog lica u povoljniji položaj u odnosu na druga osigurana lica, odnosno radi sticanja posebnih koristi za zdravstvenu ustanovu, privatnu praksu ili zdravstvenog radnika.
Član62
Opravdanost pružene hitne medicinske pomoći i neophodne zdravstvene zaštite u postupku ostvarivanja prava osiguranih lica iz obaveznog zdravstvenog osiguranja utvrđuju stručno-medicinski organi Republičkog fonda.
Član63
Osiguranim licima obezbeđuju se pregledi i lečenja bolesti usta i zuba u ambulantno-polikliničkim i stacionarnim uslovima i to najmanje:
1)
pregled i lečenje bolesti usta i zuba kod dece do navršenih 18 godina života, odnosno do kraja propisanog srednjoškolskog, odnosno visokoškolskog obrazovanja, a najkasnije do navršenih 26 godina života, starijih lica koja su teško telesno ili duševno ometena u razvoju, kao i lica sa težim urođenim ili stečenim deformitetom lica i vilice;
2)
pregledi i lečenje bolesti usta i zuba, izuzev protetskog zbrinjavanja, kod žena u vezi sa trudnoćom i 12 meseci posle porođaja;
3)
ukazivanje hitne stomatološke zdravstvene zaštite za odrasle;
4)
pregledi i lečenje bolesti usta i zuba, izuzev protetskog zbrinjavanja, pre transplantacije organa, ćelija i tkiva, odnosno operacija na srcu;
5)
pregledi i lečenje bolesti usta i zuba u okviru preoperativnog i postoperativnog tretmana malignih bolesti maksilofacijalnog predela;
6)
urgentni stomatološki i hirurški pregledi i lečenje povreda zuba i kostiju lica, uključujući primarnu rekonstrukciju osteosintetskim materijalom;
7)
izrada akrilatne totalne i subtotalne proteze kod osoba starijih od 65 godina života;
8)
neophodan stomatološki tretman, uključujući i fiksne ortodontske aparate u okviru preoperativnog i postoperativnog tretmana kod osoba sa urođenim i stečenim težim deformitetom lica i vilice;
9)
izrada protetskih nadoknada lica i vilice (intraoralne postresekcione proteze i proteze lica) u okviru posttumorske rehabilitacije i rekonstrukcije, uključujući i implantate za njihovo učvršćivanje;
10)
pregledi i lečenje bolesti usta i zuba kod lica kod kojih je zbog oboljenja ili povrede došlo do gubitka pojedinih telesnih ili psihičkih funkcija zbog čega nisu u mogućnosti da samostalno obavljaju svakodnevne aktivnosti;
11)
pregledi i lečenje bolesti usta i zuba osiguranika iz .
Pregledi i lečenje bolesti usta i zuba obezbeđuju se osiguranim licima iz ovog člana ako su prihodi osiguranog lica ispod cenzusa utvrđenog na način iz .
Član64
Osiguranim licima obezbeđuje se medicinska rehabilitacija radi poboljšanja ili uspostavljanja nepostojeće, izgubljene ili oštećene funkcije, koja je nastala zbog kongenitalnih anomalija, razvojnog poremećaja, akutne bolesti ili povrede, pogoršanja hronične bolesti ili medicinske intervencije.
Medicinskom rehabilitacijom obezbeđuje se utvrđivanje, primena i evaluacija rehabilitacionih postupaka koji obuhvataju kineziterapiju i sve vidove fizikalne, okupacione terapije i terapije glasa i govora, kao i određene vrste medicinsko-tehničkih pomagala, nameštanje, primenu i obuku za upotrebu tog pomagala kod osiguranog lica.
Član65
Osiguranom licu obezbeđuje se medicinska rehabilitacija u ambulantno-polikliničkim i bolničkim uslovima kada je opravdana i neophodna za tretman zdravstvenog stanja osiguranog lica.
Osiguranim licima se rehabilitacijom u stacionarnim zdravstvenim ustanovama, u okviru osnovnog medicinskog tretmana, obezbeđuje sprovođenje intenzivnog programa rehabilitacije (rana rehabilitacija) angažovanjem multidisciplinarnog tima radi poboljšanja zdravstvenog stanja i otklanjanja funkcionalnih smetnji.
Osiguranim licima obezbeđuje se rehabilitacija u stacionarnim zdravstvenim ustanovama specijalizovanim za rehabilitaciju (produžena rehabilitacija) kao kontinuirani produžetak lečenja i rehabilitacije, u okviru indikacionog područja, kada se funkcionalne smetnje ne mogu ublažiti ili otkloniti sa podjednakom efikasnošću u ambulantno-polikliničkim uslovima i u okviru bolničkog lečenja osnovne bolesti.
Ministar, na predlog Republičkog fonda, utvrđuje vrste indikacija za korišćenje medicinske rehabilitacije, dužinu trajanja rehabilitacije, način i uslove ostvarivanja prava na rehabilitaciju iz , kao i mogućnost doplate za veći standard, obim i sadržaj prava na rehabilitaciju, način i uslove za ostvarivanje doplate.
2.6.Čl. 66–69
Lekovi
Član66
Pravo na lekove obuhvata pravo na lekove sa Liste lekova koji se propisuju na recept ili izdaju na nalog na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja (u daljem tekstu: Lista lekova).
Izuzetno od , osiguranom licu obezbeđuje se i lek koji nije na Listi lekova, a medicinski je neophodan za lečenje, pod uslovima utvrđenim opštim aktom iz .
Republički fond donosi opšti akt kojim utvrđuje Listu lekova, koja sadrži i neophodne - esencijalne lekove za lečenje bolesti i povreda, bez obzira na uzrok, u skladu sa listom esencijalnih lekova Svetske zdravstvene organizacije i opštim aktom iz .
Opštim aktom iz može se utvrditi doplata za lek, kao i način i uslovi za ostvarivanje doplate.
Ministar, na predlog Republičkog fonda, utvrđuje kriterijume, način i uslove za stavljanje lekova na Listu lekova, odnosno za skidanje lekova sa Liste lekova.
Vlada daje saglasnost na opšti akt Republičkog fonda iz .
Član67
Radi stavljanja lekova na Listu lekova, izmenu i dopunu Liste lekova, odnosno za skidanje lekova sa Liste lekova, u Republičkom fondu obrazuje se Centralna komisija za lekove o čemu odluku donosi Upravni odbor Republičkog fonda.
Centralna komisija za lekove ima 11 članova, iz reda istaknutih stručnjaka u oblasti medicine, stomatologije i farmacije, između kojih se bira predsednik i potpredsednik.
Ministar i direktor Republičkog fonda imenuju po pet članova Centralne komisije za lekove, a jednog člana imenuje zajednica medicinskih fakulteta.
Mandat predsednika, potpredsednika i članova Centralne komisije za lekove traje četiri godine i ne mogu biti birani dva puta uzastopno.
Predsednik, potpredsednik i članovi Centralne komisije za lekove mogu se razrešiti pre isteka mandata na lični zahtev, kao i na predlog ministra, direktora Republičkog fonda, odnosno zajednice medicinskih fakulteta iz opravdanih razloga.
Centralna komisija za lekove donosi poslovnik o radu.
Centralna komisija za lekove donosi odluke većinom glasova od ukupnog broja članova.
Članovi Centralne komisije za lekove imaju pravo na naknadu za rad iz sredstava Republičkog fonda.
Visinu naknade iz , utvrđuje Upravni odbor Republičkog fonda.
Predsednik, potpredsednik i članovi Centralne komisije za lekove dužni su da pre početka rada u Centralnoj komisiji za lekove potpišu izjavu da oni, kao i njihovi srodnici u pravoj liniji, bez obzira na stepen srodstva, pobočni srodnici zaključno sa drugim stepenom srodstva, supružnici i srodnici po tazbini zaključno sa prvim stepenom srodstva, direktno ili preko trećeg fizičkog ili pravnog lica nemaju učešće kao vlasnici udela, akcionari, u pravnom licu koje obavlja proizvodnju, odnosno promet lekova, odnosno da nisu članovi organa upravljanja i drugih tela kod nosilaca dozvola za stavljanje lekova u promet.
Predsednik, potpredsednik i članovi Centralne komisije za lekove koji su na bilo koji način učestvovali u kliničkim ispitivanjima, kao i u obavljanju stručnih i drugih poslova za potrebe nosioca dozvole za lek u postupku dobijanja dozvole za lek u skladu sa zakonom kojim se uređuju lekovi, odnosno u postupku stavljanja leka na Listu lekova ne mogu da učestvuju u donošenju odluke Centralne komisije za lekove o stavljanju tog leka na Listu lekova, odnosno izmene i dopune Liste lekova, odnosno skidanja tog leka sa Liste lekova.
Predsednik, potpredsednik i članovi Centralne komisije za lekove u periodu na koji su imenovani za članove u Centralnoj komisiji za lekove ne mogu da učestvuju u poslovima za potrebe nosioca dozvole u postupku stavljanja leka na Listu lekova.
Član68
Centralna komisija za lekove utvrđuje predlog Liste lekova, odnosno njene izmene i dopune i predlog za skidanje određenih lekova sa Liste lekova, koji usvaja Upravni odbor Republičkog fonda.
Centralna komisija za lekove utvrđuje predlog iz na osnovu prethodno pribavljenog mišljenja nadležne republičke stručne komisije o opravdanosti stavljanja određenog leka na Listu lekova, odnosno njene izmene i dopune, odnosno skidanja leka sa Liste lekova u skladu sa aktom iz .
Članovi Republičke stručne komisije dužni su da potpišu izjavu iz , s tim da se na njihov rad shodno primenjuje .
Član69
Nosilac dozvole za lek podnosi Republičkom fondu zahtev za stavljanje leka na Listu lekova, izmenu i dopunu Liste lekova, odnosno skidanje leka sa Liste lekova sa dokumentacijom propisanom opštim aktom iz (u daljem tekstu: zahtev za Listu lekova).
Nosilac dozvole za lek dužan je da uz zahtev za Listu lekova podnese i dokaz o izvršenoj uplati takse za ocenu ispunjenosti kriterijuma iz .
Visina takse iz utvrđuje se u skladu sa zakonom.
Republički fond je dužan da u roku od najviše 90 dana od dana podnošenja potpunog zahteva za Listu lekova donese odluku o ispunjenosti uslova i kriterijuma utvrđenih opštim aktom iz .
Ako zahtev za Listu lekova nije potpun Republički fond u roku od 15 dana u pismenoj i/ili elektronskoj formi obaveštava nosioca dozvole za lek da zahtev dopuni u roku od 15 dana od dana dostavljanja obaveštenja.
Ako nosilac dozvole za lek ne dopuni zahtev za Listu lekova u roku iz Republički fond zahtev odbacuje kao nepotpun.
Odluka iz konačna je u upravnom postupku i protiv nje se može pokrenuti upravni spor.
Član70
Osiguranim licima obezbeđuju se medicinska sredstva na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Medicinska sredstva, u smislu ovog zakona, su:
1)
medicinska sredstva koja služe za funkcionalnu i estetsku zamenu izgubljenih delova tela, odnosno za omogućavanje oslonca, sprečavanje nastanka deformiteta i korigovanje postojećih deformiteta, kao i olakšavanje vršenja osnovnih životnih funkcija (u daljem tekstu: medicinsko-tehnička pomagala);
2)
medicinska sredstva koja se ugrađuju u organizam osiguranog lica (u daljem tekstu: implantati).
Ministar, na predlog Republičkog fonda, utvrđuje vrstu, odnosno klasu i kategoriju medicinsko-tehničkog pomagala, indikacije, trajanje i obnavljanje, kao i uslove i način ostvarivanja prava na medicinsko-tehnička pomagala.
Ministar, na predlog Republičkog fonda, utvrđuje vrstu, odnosno klasu i kategoriju implantata, indikacije, trajanje i obnavljanje, kao i uslove i način ostvarivanja prava na implantate.
Opštim aktima iz može se utvrditi doplata za medicinska sredstva, kao i uslovi i način ostvarivanja doplate.
Član71
Pravo na novčane naknade obuhvata:
1)
pravo na naknadu zarade, odnosno naknadu plate za vreme privremene sprečenosti za rad osiguranika (u daljem tekstu: pravo na naknadu zarade);
2)
pravo na naknadu troškova prevoza u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite (u daljem tekstu: pravo na naknadu troškova prevoza).
3.1.Čl. 72–102
Pravo na naknadu zarade
Član72
Pravo na naknadu zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja imaju osiguranici:
1)
iz ;
2)
iz ;
3)
iz ;
4)
iz .
Član73
Naknada zarade za vreme privremene sprečenosti za rad pripada osiguranicima iz , ako je zdravstveno stanje osiguranika, odnosno člana njegove uže porodice takvo da je osiguranik sprečen za rad iz razloga propisanih ovim zakonom, bez obzira na isplatioca naknade zarade, i to ako je privremeno sprečen za rad:
1)
usled bolesti ili povrede van rada;
2)
usled profesionalne bolesti ili povrede na radu;
3)
zbog bolesti ili komplikacija u vezi sa održavanjem trudnoće;
4)
zbog propisane mere obavezne izolacije kao kliconoše ili zbog pojave zaraznih bolesti u njegovoj okolini;
5)
zbog nege bolesnog, odnosno povređenog člana uže porodice, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom;
6)
zbog dobrovoljnog davanja organa, ćelija i tkiva, izuzev dobrovoljnog davanja krvi;
7)
u slučaju kada je određen za pratioca bolesnog osiguranog lica upućenog na lečenje ili lekarski pregled u drugo mesto, odnosno dok boravi kao pratilac u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi, u skladu sa propisom kojim se uređuje način i uslovi za ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Dužinu privremene sprečenosti za rad utvrđuje stručno-medicinski organ Republičkog fonda na osnovu medicinsko-doktrinarnih standarda za utvrđivanje privremene sprečenosti za rad.
Medicinsko-doktrinarne standarde iz utvrđuje ministar na osnovu predloga republičkih stručnih komisija obrazovanih u skladu sa zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita.
Zabranjeno je da izabrani lekar ili drugi stručno-medicinski organ Republičkog fonda utvrdi da kod osiguranika postoji privremena sprečenost za rad ako nisu ispunjeni uslovi iz ovog člana.
Član74
Osiguraniku koji u momentu nastupanja privremene sprečenosti za rad nema prethodno osiguranje iz , pripada pravo na naknadu zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja u visini minimalne zarade utvrđene u skladu sa propisima o radu za mesec za koji se naknada zarade isplaćuje.
Danom sticanja uslova u pogledu prethodnog osiguranja, kao i ostvarivanja zarade koja predstavlja osnov za obračun naknade zarade, u skladu sa ovim zakonom, osiguraniku pripada naknada zarade koja se obračunava i isplaćuje pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Član75
U slučaju da je osiguranik privremeno sprečen za rad zbog jedne bolesti ili povrede, a narednog dana (bez prekida), odnosno najduže u roku od šest dana od poslednjeg dana prethodne sprečenosti za rad, bude sprečen za rad zbog iste ili druge bolesti ili povrede, dani sprečenosti za rad povezuju se u pogledu osnova, visine i isplatioca naknade zarade.
U slučaju da je osiguranik privremeno sprečen za rad zbog iste ili dve različite bolesti, odnosno povrede, sa prekidom između sprečenosti za rad koji je duži od šest dana od poslednjeg dana prethodne sprečenosti za rad, dani sprečenosti za rad ne povezuju se u pogledu osnova, visine i isplatioca naknade zarade.
U slučaju iz izabrani lekar dužan je da osiguranika uputiti na prvostepenu lekarsku komisiju po isteku 30 dana, odnosno 60 dana ukupne sprečenosti za rad.
U slučaju iz izabrani lekar dužan je da osiguranika uputi na prvostepenu lekarsku komisiju ako je osiguranik bio sprečen za rad u ukupnom trajanju od 30 dana u periodu od 45 dana, odnosno 60 dana u periodu od 90 dana od dana koji prethodi privremenoj sprečenosti za rad nastaloj posle prekida privremene sprečenosti za rad.
U slučaju da je osiguranik privremeno sprečen za rad iz jednog od razloga iz , a zatim sa prekidom ili bez prekida (naredni dan) bude sprečen za rad iz drugog razloga privremene sprečenosti za rad iz , dani privremene sprečenosti za rad osiguranika ne povezuju se u pogledu osnova, visine i isplatioca naknade zarade.
U slučaju iz , izabrani lekar dužan je da osiguranika uputi na prvostepenu lekarsku komisiju po isteku 45 dana, odnosno 90 dana ukupne sprečenosti za rad, osim u slučaju iz .
Član76
Sprečenost za rad osiguranika nastupa danom kada izabrani lekar utvrdi da osiguranik nije sposoban za obavljanje svog rada zbog bolesti ili povrede, odnosno danom kada izabrani lekar utvrdi potrebu za negu člana uže porodice osiguranika ili kada ustanovi drugi propisani razlog za privremenu sprečenost za rad osiguranika.
Izuzetno od , izabrani lekar može da utvrdi privremenu sprečenost za rad osiguranika i za period pre prvog javljanja osiguranika na pregled, odnosno javljanja osiguranika izabranom lekaru, ali najviše za tri dana unazad od dana kada se osiguranik javio izabranom lekaru.
Ako je osiguranik bio na stacionarnom lečenju ili ako je privremena sprečenost za rad nastala za vreme njegovog boravka u inostranstvu, kao i u drugim opravdanim slučajevima u kojima osiguranik nije mogao da se javi izabranom lekaru, odnosno nije mogao da ga obavesti o razlozima za sprečenost za rad, po predlogu izabranog lekara, prvostepena lekarska komisija može dati ocenu o sprečenosti za rad osiguranika za period duži od tri dana pre javljanja izabranom lekaru.
Član77
Izabrani lekar, odnosno drugi stručno-medicinski organ Republičkog fonda određuje privremenu sprečenost za rad osiguranika datumom početka privremene sprečenosti za rad i datumom završetka privremene sprečenosti za rad.
Pravo na naknadu zarade za vreme privremene sprečenosti za rad osiguranika može trajati do otklanjanja uzroka sprečenosti za rad, u zavisnosti od vrste i uzroka bolesti, odnosno povrede, u skladu sa ovim zakonom.
Pravo na naknadu zarade pripada od prvog dana sprečenosti za rad i za sve vreme njenog trajanja, ali samo za vreme trajanja radnog odnosa za koje bi osiguranik primao zaradu, odnosno platu u skladu sa propisima o radu, odnosno za vreme za koje bi obavljao delatnost kao preduzetnik da nije nastupila privremena sprečenost za rad.
Izuzetno od u slučaju preduzetnika iz koji nije privremeno odjavio obavljanje delatnosti u skladu sa zakonom, a nema zaposlene, pravo na naknadu zarade osiguraniku pripada od dana odjave delatnosti.
Izuzetno od , ako je privremena sprečenost za rad nastala kao posledica povrede na radu ili profesionalne bolesti, naknada zarade pripada osiguraniku od prvog dana sprečenosti i za sve vreme njenog trajanja, kao i posle prestanka radnog odnosa osiguranika, do prestanka uzroka privremene sprečenosti za rad po oceni stručno-medicinskog organa.
Član78
Osiguraniku iz pripada naknada zarade zbog nege obolelog, odnosno povređenog člana uže porodice mlađeg od sedam godina života ili člana uže porodice starijeg od sedam godina života koji je teško telesno ili duševno ometen u razvoju, u svakom pojedinačnom slučaju bolesti, odnosno povrede, najduže do 15 dana, a ako je oboleli, odnosno povređeni član uže porodice stariji od sedam godina života, a nije teško telesno ili duševno ometen u razvoju, najduže do sedam dana.
Izuzetno od , kada postoje opravdani razlozi koji se odnose na zdravstveno stanje člana uže porodice, prvostepena lekarska komisija može produžiti trajanje privremene sprečenosti za rad zbog nege člana uže porodice, najduže do 30 dana za negu deteta mlađeg od sedam godina života ili člana uže porodice starijeg od sedam godina života koji je teško telesno ili duševno ometen u razvoju, odnosno do 14 dana za negu člana uže porodice koji je stariji od sedam godina života, a nije teško telesno ili duševno ometen u razvoju.
U slučaju teškog oštećenja zdravstvenog stanja deteta do navršenih 18 godina života zbog teškog oštećenja moždanih struktura, maligne bolesti, ili drugog teškog pogoršanja zdravstvenog stanja deteta, drugostepena lekarska komisija Republičkog fonda može, na predlog zdravstvene ustanove koja obavlja zdravstvenu delatnost na tercijarnom nivou zdravstvene zaštite u kojoj se dete leči, a po uputu izabranog lekara, produžiti pravo na naknadu zarade zbog nege člana uže porodice.
Produženje prava na naknadu zarade iz , ocenjuje drugostepena lekarska komisija Republičkog fonda na svakih šest meseci, za svaki pojedinačni slučaj, u zavisnosti od zdravstvenog stanja deteta, kao i neophodnog daljeg lečenja deteta, odnosno rehabilitacije ako je potrebna.
Član79
Naknada zarade zbog nege deteta pripada osiguraniku ako oba roditelja imaju utvrđen osnov osiguranja iz ili ako dete ima samo jednog roditelja ili ako samo jedan roditelj vrši roditeljsko pravo u smislu propisa o porodici ili ako jedan od roditelja nema utvrđen osnov osiguranja iz , ali je iz zdravstvenih razloga nesposoban da neguje obolelo dete.
Naknada zarade zbog nege deteta pod uslovima iz pripada i osiguraniku koji je usvojitelj, hranitelj, očuh ili maćeha detetu.
Član80
Izabrani lekar, odnosno drugi stručno-medicinski organ, bez obzira na vreme trajanja privremene sprečenosti za rad osiguranika, dužan je da osiguranika bez odlaganja uputi na invalidsku komisiju ako oceni da zdravstveno stanje osiguranika ukazuje na gubitak radne sposobnosti, odnosno da se ne očekuje poboljšanje zdravstvenog stanja osiguranika koje bi mu omogućilo vraćanje radne sposobnosti.
U slučaju dužeg trajanja sprečenosti za rad prouzrokovane bolešću ili povredom, a najkasnije po isteku svakih šest meseci neprekidne sprečenosti za rad, odnosno ako je osiguranik u poslednjih 18 meseci bio sprečen za rad 12 meseci sa prekidima, izabrani lekar, odnosno drugi stručno-medicinski organ, dužan je da osiguranika sa potrebnom medicinskom dokumentacijom uputi na invalidsku komisiju radi utvrđivanja gubitka radne sposobnosti.
Osiguranik je dužan da, najkasnije u roku od 15 dana od dana upućivanja na invalidsku komisiju, podnese zahtev za pokretanje postupka radi utvrđivanja gubitka radne sposobnosti pred nadležnom organizacijom za penzijsko i invalidsko osiguranje i da o tome pismenim putem obavesti Republički fond u roku od tri radna dana od dana podnošenja zahteva.
Zahtev i obaveštenje iz može podneti i član uže porodice ili drugo lice sa kojim osiguranik živi u porodičnom domaćinstvu.
Ako osiguranik živi sam, zahtev i obaveštenje iz dužan je da podnese u roku od 15 dana od dana prestanka razloga zbog kojih nije mogao da podnese zahtev.
Član81
Kada je osiguranik u toku privremene sprečenosti za rad upućen na invalidsku komisiju iz , ima pravo na naknadu zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja najduže 60 dana od dana podnošenja zahteva za pokretanje postupka pred nadležnom organizacijom za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje.
Ako organizacija nadležna za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje ne odluči po zahtevu iz , u roku od 60 dana od dana podnošenja zahteva, osiguranik, počev od 61. dana, ima pravo na naknadu zarade koju obezbeđuje nadležna organizacija za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje iz svojih sredstava.
Izuzetno od , ukoliko se potpuni gubitak radne sposobnosti utvrdi pre isteka roka od 60 dana od dana podnošenja zahteva, naknada zarade do dana utvrđivanja potpunog gubitka radne sposobnosti obezbeđuje se iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, a posle toga dana iz sredstava nadležne organizacije za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje.
Izuzetno od , ako nadležna organizacija za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje ne obezbedi naknadu zarade osiguraniku počev od 61. dana, naknada zarade obezbeđuje se iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, a potraživanje isplaćene naknade zarade od nadležne organizacije penzijskog i invalidskog osiguranja dospeva danom isplate, a povraćaj isplaćene naknade vrši se prema odredbama zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi.
Član82
Za sve vreme trajanja privremene sprečenosti za rad, osiguraniku koji je upućen na invalidsku komisiju, u skladu sa ovim zakonom, bez obzira na isplatioca naknade zarade, privremenu sprečenost za rad na svakih 30 dana sprečenosti za rad ceni prvostepena lekarska komisija Republičkog fonda, po predlogu izabranog lekara, na način i pod uslovima koji su uređeni ovim zakonom i propisima donetim za sprovođenje ovog zakona.
Ocenu privremene sprečenosti za rad iz prvostepena lekarska komisija daje do dana dostavljanja filijali odluke iz .
Član83
Nadležna organizacija za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje dužna je da Republičkom fondu odmah dostavi rešenje kojim je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika, odnosno rešenje da ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, a najkasnije u roku od 15 dana od dana kada je rešenje postalo pravnosnažno.
Osiguranik ima pravo na naknadu zarade do dana dostavljanja pravnosnažnog rešenja iz poslodavcu.
Odnosi između Republičkog fonda i nadležne organizacije za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje o pitanjima u vezi sa upućivanjem osiguranika na ocenu radne sposobnosti, isplatom naknade zarade i drugim pitanjima od zajedničkog interesa, uređuju se ugovorom.
Član84
Osiguraniku privremeno sprečenom za rad ne pripada pravo na naknadu zarade, bez obzira na isplatioca:
1)
ako je namerno prouzrokovao privremenu sprečenost za rad;
2)
ako je privremena sprečenost za rad prouzrokovana upotrebom alkohola ili upotrebom psihoaktivnih supstanci;
3)
ako je namerno sprečavao ozdravljenje, odnosno osposobljavanje za rad;
4)
ako se bez opravdanog razloga ne podvrgne lečenju, osim ako za lečenje nije potreban pristanak predviđen zakonom;
5)
ako se bez opravdanog razloga ne javi:
(1)
izabranom lekaru u roku od tri dana od dana nastanka privremene sprečenosti za rad;
(2)
prvostepenoj lekarskoj komisiji po uputu izabranog lekara;
(3)
stručno-medicinskom organu u roku od tri dana od dana dobijanja poziva za izlazak pred stručno-medicinski organ;
6)
ako se za vreme privremene sprečenosti za rad bavi privrednom ili drugom aktivnošću kojom ostvaruje prihode;
7)
ako bez dozvole stručno-medicinskog organa Republičkog fonda otputuje iz mesta prebivališta, odnosno boravišta ili ako izabrani lekar, odnosno organ nadležan za kontrolu ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja utvrdi da ne postupa po uputstvu za lečenje;
8)
ako prima naknadu zarade po drugim propisima;
9)
ako zloupotrebi pravo na korišćenje odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad na neki drugi način;
10)
ako je na izdržavanju kazne zatvora;
11)
ako se prema njemu sprovodi mera bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i obaveznog lečenja alkoholičara i narkomana u zdravstvenoj ustanovi;
12)
ako ne postupi u skladu sa .
Osiguraniku ne pripada naknada zarade od dana kada su utvrđene okolnosti iz , za sve vreme dok traju te okolnosti ili njihove posledice.
Ako se činjenice iz utvrde posle započinjanja sa korišćenjem prava na naknadu zarade, odnosno posle ostvarivanja prava na naknadu zarade, isplata naknade obustavlja se, odnosno isplatilac naknade ima pravo na povraćaj isplaćenih sredstava.
Član85
Osiguraniku iz ne pripada naknada zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja ako za vreme privremene sprečenosti za rad nije privremeno odjavio obavljanje delatnosti, bez obzira ko je isplatilac naknade.
U slučaju iz osiguraniku koji ima zaposlene (jednog ili više) pripada 50% od naknade zarade koja bi mu pripadala da je odjavio obavljanje delatnosti.
Član86
Osnov za obračun naknade zarade (u daljem tekstu: osnov za naknadu zarade) za osiguranike iz ovog zakona, koju isplaćuje poslodavac iz svojih sredstava, utvrđuje se u skladu sa propisima kojima se uređuje rad.
Član87
Osnov za naknadu zarade koja se isplaćuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, za osiguranike iz ovog zakona, čini prosečna zarada koju je osiguranik ostvario u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad.
Zaradu, u smislu , čini zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, utvrđena u skladu sa propisima o radu, i to:
1)
osnovna zarada zaposlenog;
2)
deo zarade za radni učinak;
3)
uvećana zarada.
Za sve vreme isplate naknade zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, za osiguranika koji ima prethodno osiguranje, osnov za naknadu utvrđuje se u skladu sa .
Za osiguranika koji ne ispunjava uslov u pogledu prethodnog osiguranja u momentu početka korišćenja prava na naknadu zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, osnov za naknadu zarade utvrđuje se u skladu sa od momenta ispunjenja uslova u pogledu prethodnog osiguranja, kao i ostvarivanja zarade iz .
Član88
Osnov za naknadu zarade za svaki pojedinačni mesec koji ulazi u iznos prosečne zarade iz , ne može biti viši od najviše mesečne osnovice na koju je plaćen doprinos za mesec koji ulazi u prosečan iznos zarade, u skladu sa zakonom kojim se uređuju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.
Najviši osnov za naknadu zarade čini prosek najviših mesečnih osnovica na koji se plaća doprinos za mesece koji ulaze u prosečan iznos zarade.
Ako osiguranik koji ispunjava uslov u pogledu prethodnog osiguranja nije ostvario zaradu u 12 kalendarskih meseci koji prethode mesecu u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, osnov za naknadu zarade čini prosečan iznos zarade iz za vreme za koje je osiguranik ostvario zaradu, a za mesece za koje nije ostvario zaradu osnov čini minimalna zarada za te mesece, uz ograničenje najvišeg osnova za naknadu iz .
Ako osiguranik koji ispunjava uslov u pogledu prethodnog osiguranja nije ostvario zaradu ni u jednom od 12 meseci koji prethode mesecu pre nastupanja privremene sprečenosti za rad, osnov za naknadu zarade čini minimalna zarada utvrđena u skladu sa propisima kojima se uređuje rad, za mesec za koji se isplaćuje naknada zarade.
Član89
Osnov za naknadu zarade za osiguranike iz ovog zakona, koji ispunjavaju uslov u pogledu prethodnog osiguranja, čini prosečna mesečna osnovica na koju je plaćen doprinos za obavezno zdravstveno osiguranje u skladu sa zakonom, utvrđena u 12 meseci koji prethode mesecu u kojem je nastupio slučaj po kojem se stiče pravo na naknadu zarade, a ako je u tom periodu po tom osnovu osiguranja bio osiguran kraće, osnov za naknadu zarade čini osnovica na koju je plaćen doprinos za obavezno zdravstveno osiguranje, utvrđena prema vremenu za koje je bio osiguran u tom periodu.
Ako osiguranik iz u prethodnih 12 meseci nije obavljao delatnost preduzetnika, odnosno versku službu, odnosno poslove javnog beležnika ili javnog izvršitelja osnov za naknadu zarade čini najniža mesečna osnovica za doprinos za obavezno socijalno osiguranje za mesece u kojim osiguranik nije obavljao delatnost preduzetnika, odnosno versku službu, odnosno poslove javnog beležnika ili javnog izvršitelja.
Član90
Osiguraniku koji je pre nastupanja privremene sprečenosti za rad, odnosno u periodu iz kojeg se utvrđuje osnov za naknadu zarade, istovremeno radio kod dva ili više poslodavaca ili ako je kao preduzetnik istovremeno obavljao delatnost i radio kod poslodavca, osnov za naknadu zarade utvrđuje se prema ukupnom zbiru osnova za naknadu zarade iz i , a koji ne može biti veći od najvišeg osnova za naknadu zarade iz .
Osnov za obračun naknade zarade za preduzetnika koji se opredelio za ličnu zaradu, u skladu sa zakonom, utvrđuje se na način kao za osiguranike iz ovog zakona.
Član91
Kada osiguranik iz prima naknadu zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja duže od dva kalendarska meseca, ima pravo na usklađivanje osnova za naknadu zarade.
Usklađivanje osnova za naknadu zarade vrši se od prvog dana narednog kalendarskog meseca po isteku drugog kalendarskog meseca neprekidne sprečenosti za rad.
Osnov za naknadu zarade iz usklađuje se sa kretanjem prosečne mesečne zarade po zaposlenom na teritoriji Republike Srbije prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike u odnosu na mesec za koji se vrši usklađivanje naknade zarade (prvo usklađivanje osnova za naknadu zarade).
Član92
Svako naredno usklađivanje osnova za naknadu zarade vrši se mesečno prema kretanju prosečne mesečne zarade po zaposlenom na teritoriji Republike Srbije prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike u odnosu na mesec za koji se vrši usklađivanje osnova za naknadu zarade.
Član93
Usklađeni iznos osnova za naknadu zarade iz i ne može biti viši od najvišeg osnova za naknadu zarade iz , utvrđenog za mesec za koji se vrši usklađivanje.
Član94
Visina naknade zarade koju obezbeđuje poslodavac za prvih 30 dana privremene sprečenosti za rad osiguranika iz svojih sredstava u slučajevima iz , utvrđuje se u skladu sa propisima kojima se uređuje rad i ovim zakonom.
Član95
Visina naknade zarade koja se obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao i iz sredstava poslodavca u slučajevima iz iznosi 65% od osnova za naknadu zarade.
Visina naknade zarade koja se obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao i iz sredstava poslodavca, u slučajevima iz i u slučaju iz iznosi 100% od osnova za naknadu zarade.
U slučaju privremene sprečenosti za rad iz , za prvih 30 dana privremene sprečenosti za rad visina naknade zarade, koju isplaćuje poslodavac iz svojih sredstava, obezbeđuje se u iznosu od 100% od osnova za naknadu zarade.
U slučaju privremene sprečenosti za rad iz , počev od 31. dana privremene sprečenosti za rad, visina naknade zarade obezbeđuje se u iznosu od 100% od osnova za naknadu zarade, s tim što se iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja obezbeđuje iznos od 65% od osnova za naknadu zarade, kao i iznos od 35% od osnova za naknadu zarade iz sredstava budžeta Republike Srbije.
Sredstva u iznosu od 35% od osnova za naknadu zarade iz , prenose se Republičkom fondu koji u ime i za račun budžeta Republike Srbije uplaćuje sredstva na račun poslodavca iz .
Član96
Visina naknade zarade koja se obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa propisima o radu za mesec za koji se vrši obračun naknade zarade, niti viša od 65%, odnosno 100% najvišeg osnova za naknadu zarade utvrđenog u skladu sa ovim zakonom.
Najviši osnov iz je osnov za naknadu zarade u koju su uračunati pripadajući porezi i doprinosi.
Član97
Osiguranik ima pravo na naknadu zarade iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja u visini minimalne zarade utvrđene za mesec u kojem se vrši isplata naknade zarade, u skladu sa propisima kojima se uređuje rad, za vreme dok njegov poslodavac ne vrši isplatu zarade zaposlenima, a obračunava i uplaćuje doprinos, ali ne duže od tri meseca.
Ako poslodavac naknadno isplati zaradu zaposlenima, osiguranik iz ima pravo na isplatu razlike između naknade zarade koju je primio i naknade zarade koju bi primio, pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Član98
Kada stručno-medicinski organ Republičkog fonda u toku lečenja osiguranika koji prima naknadu zarade, utvrdi da je njegovo zdravstveno stanje poboljšano i da bi rad za osiguranika bio koristan za brže uspostavljanje pune radne sposobnosti, može odrediti da zaposleni određeno vreme radi sa skraćenim radnim vremenom kod poslodavca, a najmanje četiri časa dnevno.
Rad sa skraćenim radnim vremenom iz može trajati najduže tri meseca neprekidno ili sa prekidima u toku 12 meseci od dana početka rada sa skraćenim radnim vremenom.
Poslodavac kod koga je zaposleni u radnom odnosu dužan je da zaposlenom obezbedi rad sa skraćenim radnim vremenom u skladu sa .
Član99
Osiguraniku koji za vreme privremene sprečenosti za rad radi sa skraćenim radnim vremenom, u skladu sa , naknada zarade pripada srazmerno vremenu provedenom van rada u odnosu na radno vreme za koje je zasnovan radni odnos.
Član100
Ako je za osiguranika za vreme korišćenja prava na naknadu zarade doneta odluka o udaljenju sa rada, u vezi sa pokrenutim krivičnim postupkom, u slučaju određivanja pritvora, kao i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom, naknada zarade isplaćuje se u visini jedne četvrtine utvrđene naknade zarade, a ako osiguranik izdržava članove uže porodice, u visini jedne trećine te naknade zarade.
Ako postupak protiv osiguranika iz bude obustavljen, odnosno ako osiguranik bude oslobođen optužbe, ako osiguraniku ne bude izrečena mera u vezi sa povredom radne obaveze ili kršenjem radne discipline, deo naknade zarade do punog iznosa utvrđenog u skladu sa ovim zakonom izvršiće isplatilac naknade zarade.
Član101
Naknadu zarade za slučajeve privremene sprečenosti za rad iz za prvih 30 dana sprečenosti za rad obezbeđuje poslodavac iz svojih sredstava, a od 31. dana naknadu zarade obezbeđuje Republički fond.
Izuzetno od , naknada zarade obezbeđuje se osiguraniku iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja od prvog dana sprečenosti za rad zbog dobrovoljnog davanja organa, ćelija i tkiva kao i osiguraniku majci, odnosno ocu, usvojitelju ili drugom osiguraniku koji se stara o detetu, za vreme privremene sprečenosti za rad zbog nege bolesnog deteta mlađeg od tri godine.
Izuzetno od , za osiguranika iz ovog zakona naknadu zarade u slučaju privremene sprečenosti za rad zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti, obezbeđuje poslodavac iz svojih sredstava za vreme trajanja radnog odnosa osiguranika, od prvog dana privremene sprečenosti za rad, za sve vreme trajanja privremene sprečenosti za rad osiguranika.
Za osiguranika kome je prestao radni odnos u toku korišćenja prava na naknadu zarade zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti isplatu naknade zarade obezbeđuje Republički fond od dana prestanka radnog odnosa osiguranika.
Za osiguranika iz ovog zakona, naknadu zarade zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti obezbeđuje Republički fond od 31. dana sprečenosti za rad i za sve vreme trajanja privremene sprečenosti za rad osiguranika zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti.
Član102
Poslodavac isplaćuje i naknadu zarade zaposlenima koja se obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, u skladu sa ovim zakonom.
Poslodavac dostavlja filijali zahtev za isplatu naknade zarade sa svim dokazima potrebnim za isplatu za zaposlene iz .
Filijala utvrđuje pravo na naknadu zarade, visinu naknade zarade i najkasnije u roku od 21 dana od dana prijema zahteva za isplatu naknade zarade sa svim dokazima potrebnim za isplatu iz vrši obračun naknade zarade, koji dostavlja poslodavcu i prenosi odgovarajući iznos sredstava na poseban račun poslodavca.
Sredstva iz poslodavac je dužan da isplati osiguraniku najkasnije u roku od sedam dana od dana njihovog prijema, a ukoliko isplata u navedenom roku nije izvršena poslodavac je dužan da vrati sredstva filijali sa kamatom za koja su sredstva uvećana dok su se nalazila na posebnom računu poslodavca.
Sredstva iz ne mogu biti predmet izvršenja, osim za svrhu iz .
Naknadu zarade preduzetnicima i zaposlenima kod preduzetnika, pod uslovom da preduzetnici nemaju poseban račun, kao i sveštenicima i verskim službenicima, koja se obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, obračunava i isplaćuje filijala na tekući račun tog lica.
Poslodavac može iz svojih sredstava da isplati naknadu zarade i kada se ta naknada obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, s tim da je filijala dužna da isplaćene iznose naknadi poslodavcu u roku od 15 dana od dana predaje zahteva filijali, uplatom na poseban račun poslodavca.
Rokovi iz ovog člana računaju se od dana dostavljanja kompletne dokumentacije filijali.
Ministar, na predlog Republičkog fonda, uređuje bliže uslove, način i postupak, kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava na naknadu zarade.
Član103
Naknada troškova prevoza obezbeđuje se osiguranom licu, kao i pratiocu osiguranog lica, u slučaju upućivanja kod davaoca zdravstvene usluge koji je udaljen najmanje 50 kilometara od mesta njegovog stanovanja, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Naknada troškova prevoza iz pripada osiguranom licu kada je od izabranog lekara, zdravstvene ustanove ili nadležnog stručno-medicinskog organa Republičkog fonda upućen ili pozvan u drugo mesto u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite ili radi ocene privremene sprečenosti za rad.
Izuzetno od , detetu do navršenih 18 godina života i licu starijem od 18 godina života koje je teško duševno ili telesno ometeno u razvoju upućenim na lečenje i rehabilitaciju kod davaoca zdravstvene usluge, van mesta stanovanja i to najmanje dva puta nedeljno, kao i osiguranom licu upućenom na hemodijalizu i hemio i radio terapiju, pripada naknada troškova prevoza na osnovu mišljenja stručno-medicinskog organa.
Član104
Osigurano lice ima pravo na naknadu troškova prevoza prema najkraćoj relaciji u visini cene karte autobusa ili drugog razreda voza.
Izuzetno od , uzimajući u obzir prirodu oboljenja ili povrede, naknada troškova prevoza pripada i za druga prevozna sredstva ako je takav prevoz neophodan.
Osigurano lice može u slučaju neophodne zdravstvene zaštite da koristi sanitet, kao prevozno sredstvo, po nalogu stručno-medicinskog organa Republičkog fonda, a ako mu se i pored utvrđene neophodnosti ne može obezbediti sanitet, osigurano lice ima pravo na naknadu stvarnih troškova prevoza, najviše 10% od cene jednog litra benzina po kilometru.
Član105
Osigurano lice koje se za vreme boravka u drugom mestu (službeni put, godišnji odmor i sl.) razboli, odnosno povredi nema pravo na naknadu troškova prevoza za povratak u mesto zaposlenja odnosno stanovanja, osim ako zbog zdravstvenog stanja osiguranog lica postoji potreba posebnog prevoza, o čemu odluku donosi stručno-medicinski organ Republičkog fonda.
Član106
Ako osigurano lice po drugim propisima ima pravo na besplatan prevoz, ne pripada mu naknada troškova prevoza, a ako ima pravo na prevoz sa popustom, pripada mu deo naknade troškova prevoza u visini razlike do pune cene prevoza.
Na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja obezbeđuju se troškovi prevoza posmrtnih ostataka osiguranog lica do mesta stanovanja, ako je tom licu izvršeno uzimanje organa radi presađivanja u zdravstvenoj ustanovi koja nije u mestu stanovanja tog osiguranog lica.
Član107
Osiguranom licu može biti određen pratilac za vreme putovanja ili za vreme putovanja i boravka u drugom mestu, ako je to neophodno.
Pratiocu pripada naknada troškova prevoza pod istim uslovima koji su propisani i za osigurano lice.
Pratiocu pripada naknada troškova prevoza i kada se sam vraća u svoje mesto stanovanja ili kada sam odlazi u drugo mesto u svojstvu pratioca osiguranog lica.
Smatra se da je pratilac za vreme putovanja neophodan ako se na lečenje ili lekarski pregled u drugo mesto upućuje dete mlađe od 18 godina života, odnosno lice starije od 18 godina života koje je teže telesno ili duševno ometeno u razvoju, kao i lice kod kojeg je u toku života zbog bolesti ili povrede došlo do gubitka pojedinih telesnih ili psihičkih funkcija, zbog čega to lice nije u mogućnosti da samostalno obavlja aktivnosti svakodnevnog života, uključujući lica sa oštećenjem sluha, vida i govora.
Član108
Naknada zarade dospeva istekom poslednjeg dana za koji osiguraniku pripada naknada ako privremena sprečenost za rad traje kraće od jednog meseca, a ako traje jedan mesec ili duže, istekom poslednjeg dana u mesecu za svaki mesec u kojem pripada naknada zarade, odnosno istekom poslednjeg dana privremene sprečenosti za rad.
Naknada troškova prevoza dospeva za isplatu danom završenog putovanja u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite.
Filijala vrši isplatu naknada iz u roku od 30 dana od dana prijema zahteva za isplatu naknade sa svim dokazima potrebnim za isplatu.
Rok iz računa se od dana dostavljanja kompletne dokumentacije filijali.
Član109
Poslodavac je dužan da podnese zahtev za ostvarivanje naknade zarade filijali najkasnije u roku od 15 dana od dana isplate zarade za mesec na koji se naknada odnosi.
Zahtev za ostvarivanje novčanih naknada i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja može se podneti u roku od tri godine od dana dospelosti prava.