Osiguranik iz

člana 11. ovog zakona

koga je poslodavac, sa sedištem na teritoriji Republike Srbije, uputio na rad, stručno usavršavanje ili školovanje u državu sa kojom je zaključen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ima pravo na korišćenje zdravstvene zaštite na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, u skladu sa zaključenim međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju.

Član uže porodice osiguranika iz

stava 1. ovog člana

koji boravi sa osiguranikom u inostranstvu koristi zdravstvenu zaštitu pod istim uslovima pod kojima zdravstvenu zaštitu koristi i osiguranik iz

stava 1. ovog člana

.

Osiguranik, koji je od strane poslodavca, sa sedištem na teritoriji Republike Srbije, upućen u državu sa kojom nije zaključen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, ima pravo na korišćenje zdravstvene zaštite na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, ako je:

Lica iz

stava 1. ovog člana

za vreme boravka u inostranstvu imaju pravo na korišćenje zdravstvene zaštite samo u slučaju hitne medicinske pomoći kako bi se otklonila neposredna opasnost po život osiguranog lica.

Pravo na korišćenje zdravstvene zaštite u inostranstvu, pod istim uslovima kao i osiguranik iz

stava 1. ovog člana

, imaju članovi uže porodice dok sa osiguranikom borave u inostranstvu.

Izuzetno od

stava 3. ovog člana

, članovi uže porodice osiguranika ne ostvaruju pravo na korišćenje zdravstvene zaštite u inostranstvu za vreme boravka osiguranika na službenom putu.

Osigurano lice za vreme privatnog boravka u inostranstvu ima pravo na korišćenje zdravstvene zaštite na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja samo u slučaju hitne medicinske pomoći kako bi se otklonila neposredna opasnost po život osiguranog lica.

Pravo na korišćenje zdravstvene zaštite u inostranstvu, na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, ima osigurano lice ako je njegovo zdravstveno stanje pre njegovog odlaska u inostranstvo takvo da je utvrđeno da ne boluje, odnosno da nije bolovalo od akutnih ili hroničnih bolesti u akutnoj fazi, u poslednjih 12 meseci, za koje je potrebno duže ili stalno lečenje, odnosno da se osigurano lice ne nalazi u stanju koje bi ubrzo po dolasku u inostranstvo zahtevalo lečenje, odnosno smeštaj u stacionarnu zdravstvenu ustanovu, uključujući i druge zdravstvene usluge.

Zdravstveno stanje iz

stava 1. ovog člana

utvrđuje stručno-medicinski organ Republičkog fonda na osnovu nalaza i mišljenja izabranog lekara, o postojanju uslova iz

stava 1. ovog člana

, a filijala izdaje potvrdu za korišćenje zdravstvene zaštite u inostranstvu (u daljem tekstu: potvrda za korišćenje zdravstvene zaštite).

Radi izdavanja potvrde za korišćenje zdravstvene zaštite, stručno-medicinski organ Republičkog fonda može naložiti da osigurano lice obavi određene vrste medicinskih pregleda, s ciljem utvrđivanja zdravstvenog stanja osiguranog lica.

Davanje nalaza i mišljenja izabranog lekara, odnosno utvrđivanje zdravstvenog stanja od strane stručno-medicinskog organa Republičkog fonda, odnosno izdavanje potvrde za korišćenje zdravstvene zaštite, obezbeđuje se osiguranom licu iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Potvrda za korišćenje zdravstvene zaštite izdaje se na osnovu neposrednog pregleda osiguranog lica od strane izabranog lekara, kao i na osnovu medicinske dokumentacije, i to: uvida u zdravstveni karton, uvida u izvod zdravstvenog kartona, nalaza i mišljenja izabranog lekara da osigurano lice ne boluje i da nije bolovalo od akutnih ili hroničnih bolesti u akutnoj fazi u poslednjih 12 meseci za koje je potrebno duže ili stalno lečenje, odnosno da se osigurano lice ne nalazi u stanju koje bi ubrzo po dolasku u inostranstvo zahtevalo duže lečenje, odnosno smeštaj u stacionarnu zdravstvenu ustanovu, uključujući i druge zdravstvene usluge, kao i potvrde izabranog lekara - stomatologa o stanju zuba.

Ministar, na predlog Republičkog fonda, bliže uređuje uslove i način za korišćenje zdravstvene zaštite osiguranih lica u inostranstvu.

Filijala izdaje potvrdu za korišćenje zdravstvene zaštite na obrascu koji propisuje ministar.

Potvrda za korišćenje zdravstvene zaštite za osiguranika koji je upućen na rad, školovanje, stručno usavršavanje i specijalizaciju u inostranstvo izdaje se za period za koji je osiguranik upućen u inostranstvo.

Članu uže porodice osiguranika iz

stava 1. ovog člana

potvrda za korišćenje zdravstvene zaštite u inostranstvu izdaje se za isti period za koji se izdaje i osiguraniku.

Potvrda za korišćenje zdravstvene zaštite za vreme privatnog boravka u inostranstvu izdaje se osiguranom licu najduže za period od 90 dana od dana izdavanja ove potvrde.

Potvrda za korišćenje zdravstvene zaštite za osigurano lice koje se nalazi na stručnom usavršavanju ili školovanju, a koje finansira sopstvenim sredstvima, izdaje se za period trajanja stručnog usavršavanja, odnosno školske godine.

Osigurano lice kome je za vreme boravka u inostranstvu pružena hitna medicinska pomoć, a koje je boravilo u toj državi bez prethodno izdate potvrde za korišćenje zdravstvene zaštite, nema pravo na naknadu troškova koji su nastali korišćenjem hitne medicinske pomoći za vreme boravka u inostranstvu, uključujući i troškove prevoza za povratak do mesta stanovanja u Republici Srbiji.

Troškove hitne medicinske pomoći pružene osiguranom licu u državi sa kojom je zaključen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, a koje je boravilo u toj državi bez prethodno izdate potvrde za korišćenje zdravstvene zaštite, uključujući i troškove prevoza za povratak do mesta stanovanja u Republici Srbiji, plaća Republički fond, a snosi ih osigurano lice po podnetom zahtevu za naknadu troškova od strane Republičkog fonda.

Ukoliko osigurano lice za vreme boravka u inostranstvu koristi hitnu medicinsku pomoć u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi, može je koristiti u inostranstvu samo onoliko vremena koliko je potrebno da se osposobi za zdravstveno bezbedan povratak u Republiku Srbiju.

Opravdanost stacionarnog lečenja iz

stava 1. ovog člana

ceni stručno-medicinski organ Republičkog fonda.

Opravdanost privremene sprečenosti za rad osiguranika, koja je nastupila prilikom privatnog boravka u inostranstvu, u državi sa kojom nije zaključen međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju, ceni stručno-medicinski organ Republičkog fonda prema sedištu zdravstvene ustanove u kojoj osiguranik ima izabranog lekara, a na predlog izabranog lekara po zahtevu osiguranika i priložene medicinske dokumentacije od prvog dana te sprečenosti.

Pravo na medicinska sredstva u inostranstvu osigurana lica ostvaruju u skladu sa propisom kojim se uređuju uslovi i način za korišćenje zdravstvene zaštite osiguranih lica u inostranstvu.

Osiguranom licu može se izuzetno odobriti lečenje, sprovođenje dijagnostičkih postupaka, odnosno uspostavljanje dijagnoze u inostranstvu, na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, za lečenje oboljenja, stanja ili povrede koji se ne mogu uspešno lečiti u Republici Srbiji, odnosno za dijagnostičke postupke koji se ne mogu sprovoditi u Republici Srbiji, odnosno za uspostavljanje dijagnoze koja se ne može uspostaviti u Republici Srbiji, a u državi u koju se osigurano lice upućuje postoji mogućnost za uspešno lečenje tog oboljenja, stanja ili povrede, odnosno za sprovođenje dijagnostičkog postupka ili za uspostavljanje dijagnoze.

Ministar, na predlog Republičkog fonda, uređuje bliže uslove i način, kao i vrste oboljenja, stanja ili povreda za koje se može odobriti lečenje, sprovođenje dijagnostičkih postupaka, odnosno uspostavljanje dijagnoze u inostranstvu.