Zakon o zdravstvenoj zaštiti

Status Propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o zdravstvenoj zaštiti

1.Čl. 61–63

Zajedničke odredbe

Član61
Zdravstvena delatnost obavlja se na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.
Član62
Zdravstvena ustanova dužna je da:
1)
pruži hitnu medicinsku pomoć svim građanima, u skladu sa zakonom;
2)
pruži neodložnu zdravstvenu uslugu, u oblasti za koju je osnovana;
3)
prati zdravstveno stanje stanovništva u oblasti za koju je osnovana i da preduzima i predlaže mere za njegovo unapređivanje;
4)
prati i sprovodi metode i postupke prevencije, dijagnostike, lečenja, zdravstvene nege i rehabilitacije zasnovane na dokazima, a naročito utvrđena stručno-metodološka i doktrinarna uputstva, vodiče i protokole;
5)
obezbeđuje uslove za stalno stručno usavršavanje svojih zaposlenih;
6)
sprovodi programe zdravstvene zaštite;
7)
sprovodi mere radi sprečavanja neželjenih komplikacija i posledica pri pružanju zdravstvene zaštite, kao i mere opšte sigurnosti za vreme boravka građana u zdravstvenim ustanovama i obezbeđuje stalnu kontrolu ovih mera;
8)
organizuje i sprovodi mere stalnog unapređenja kvaliteta stručnog rada;
9)
organizuje i sprovodi mere u slučaju kriznih i vanrednih situacija;
10)
organizuje, odnosno obezbeđuje upravljanje medicinskim otpadom, u skladu sa zakonom;
11)
istakne cenovnik zdravstvenih usluga i izda račun za pružene zdravstvene usluge;
12)
obavlja druge poslove, u skladu sa zakonom.
Član63
Zdravstvene ustanove koje obavljaju zdravstvenu delatnost na tercijarnom i na više nivoa zdravstvene zaštite, pored poslova iz , dužne su da:
1)
istražuju i otkrivaju uzroke, pojave i načine širenja oboljenja, odnosno povreda, kao i način i mere za njihovo sprečavanje, suzbijanje, rano otkrivanje i efikasno i blagovremeno lečenje, zdravstvenu negu i rehabilitaciju;
2)
vrše istraživanje i predlažu uvođenje novih metoda prevencije, dijagnostike, lečenja, zdravstvene nege i rehabilitacije;
3)
učestvuju u utvrđivanju stručno-medicinskih i doktrinarnih stavova i pružaju stručno-metodološku pomoć u njihovom sprovođenju;
4)
organizuju i sprovode praktičnu nastavu u toku školovanja i stručnog usavršavanja zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika;
5)
učestvuju u sprovođenju spoljne provere kvaliteta stručnog rada u drugim zdravstvenim ustanovama i privatnoj praksi;
6)
organizuju i sprovode i druge mere, u skladu sa zakonom.
Klinika koja je organizacioni deo kliničko-bolničkog centra ili univerzitetskog kliničkog centra, kao i institut koji je organizacioni deo univerzitetskog kliničkog centra, dužni su da obavljaju poslove iz i moraju ispunjavati uslove propisane ovim zakonom za kliniku, odnosno institut.