Akreditacija programa obuke odnosno programa pružanja usluge (u daljem tekstu: akreditacija), u smislu ovog zakona, jeste postupak u kome se ocenjuje da li program obuke odnosno program pružanja usluge (u daljem tekstu: program obuke) namenjen stručnim radnicima i stručnim saradnicima iz
Subjekti postupka akreditacije su ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu, Odbor za akreditaciju i Republički zavod za socijalnu zaštitu.
Ministar nadležan za socijalnu zaštitu obrazuje Odbor za akreditaciju kao posebnu radnu grupu, u skladu s propisima kojima se uređuje državna uprava.
Odbor za akreditaciju sastoji se od stručnjaka u odgovarajućim oblastima čiji je zadatak da daju stručnu ocenu programa obuke u postupku akreditacije, odnosno u postupku obnavljanja i oduzimanja akreditacije tog programa.
Rešenjem kojim se osniva Odbor za akreditaciju bliže se uređuju zadaci, sastav i rukovodilac, kao i druga pitanja koja su vezana za rad Odbora za akreditaciju.
Republički zavod za socijalnu zaštitu obavlja stručne i organizacione poslove u postupku akreditacije programa obuke, u skladu sa zakonom.
Sva lica koja učestvuju u postupku akreditacije dužna su da do donošenja rešenja o akreditaciji, kao poverljive čuvaju informacije o sadržini programa obuke za koji se traži akreditacija.
vrši Republički zavod za socijalnu zaštitu, prema svom godišnjem planu kontrole.
Izveštaj o rezultatima kontrole Republički zavod za socijalnu zaštitu dostavlja autoru programa obuke, licu koje realizuje program obuke ako program ne realizuje autor neposredno i ministarstvu nadležnom za socijalnu zaštitu.
Ako Republički zavod za socijalnu zaštitu u postupku kontrole kvaliteta realizacije akreditovanog programa obuke utvrdi da su prestale da postoje pretpostavke za realizaciju tog programa ili da se u njegovoj realizaciji bitno odstupa od sadržine i plana izvođenja obuke, pokreće postupak za oduzimanje akreditacije.
Ako je pokrenut postupak za oduzimanje akreditacije, program se suspenduje do donošenja konačne odluke o oduzimanju akreditacije.