Ovim zakonom uređuju se: pojam prekršaja, uslovi za prekršajnu odgovornost, uslovi za propisivanje i primenu prekršajnih sankcija, sistem sankcija, prekršajni postupak, izdavanje prekršajnog naloga, postupak izvršenja odluke, registar sankcija i registar neplaćenih novčanih kazni i drugih novčanih iznosa.
Niko ne može biti kažnjen za prekršaj, niti se prema njemu mogu primeniti druge prekršajne sankcije, ako to delo pre nego što je bilo izvršeno nije bilo zakonom, ili na zakonu zasnovanom propisu predviđeno kao prekršaj i za koje zakonom ili drugim na zakonu zasnovanom propisu, nije propisano kojom vrstom i visinom sankcije učinilac prekršaja može biti kažnjen.
Prekršaji se mogu propisivati zakonom ili uredbom, odnosno odlukom skupštine autonomne pokrajine, skupštine opštine, skupštine grada i skupštine grada Beograda.
Organi ovlašćeni za donošenje propisa o prekršajima mogu propisivati samo sankcije predviđene ovim zakonom i u granicama koje određuje ovaj zakon.
ovog člana mogu propisivati prekršajne sankcije samo za povrede propisa koje oni donose u okviru svoje nadležnosti utvrđene ustavom i zakonom, pod uslovima određenim ovim zakonom.
Organ koji je ovlašćen da propisuje prekršajne sankcije ne može ovo pravo preneti na druge organe.
Odredbe o prekršajima važe na teritoriji Republike Srbije kad su propisane zakonom ili uredbom, odnosno na teritoriji jedinica teritorijalne autonomije i jedinica lokalne samouprave, kad su propisane odlukom skupštine autonomne pokrajine, skupštine opštine, skupštine grada ili skupštine grada Beograda.
Za prekršaj predviđen propisima Republike Srbije kazniće se učinilac ako je prekršaj učinjen na teritoriji Republike Srbije ili ako je učinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi van teritorije Republike Srbije.
Za prekršaj učinjen u inostranstvu kazniće se učinilac prekršaja samo ako je to određeno zakonom ili uredbom.
ovog člana može se, pod uslovom uzajamnosti, ustupiti gonjenje za prekršaj stranoj državi u kojoj učinilac prekršaja koji je strani državljanin ima prebivalište.
ovog člana ne sprečava ponavljanje prekršajnog postupka u skladu sa ovim zakonom.
Protiv učinioca prekršaja koji je u krivičnom postupku pravnosnažno oglašen krivim za krivično delo koje obuhvata i obeležja prekršaja ne može se za taj prekršaj pokrenuti postupak, a ako je pokrenut ili je u toku, ne može se nastaviti i dovršiti.
Protiv učinioca prekršaja koji je u postupku po privrednom prestupu pravnosnažno oglašen odgovornim za privredni prestup koji obuhvata i obeležja prekršaja ne može se za taj prekršaj pokrenuti postupak, a ako je pokrenut ili je u toku, ne može se nastaviti i dovršiti.
Prekršajni postupak neće se voditi niti će se izricati prekršajna sankcija protiv lica koja uživaju diplomatski imunitet, u slučaju postojanja reciprociteta.
Nema prekršaja ako je radnja propisana kao prekršaj učinjena u nužnoj odbrani.
Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od svog dobra ili od dobra drugoga odbije istovremeni protivpravni napad.
Učinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane, može se blaže kazniti. Ako je to prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, učinilac se može osloboditi od kazne.
Nema prekršaja ako je radnja propisana kao prekršaj učinjena u krajnjoj nuždi.
Krajnja nužda postoji ako je prekršaj učinjen da učinilac otkloni od svog dobra ili dobra drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, i ako pri tome učinjeno zlo nije veće od zla koje je pretilo.
Učinilac koji je prekoračio granice krajnje nužde, može se blaže kazniti. Ako je to prekoračenje učinjeno pod posebno olakšavajućim okolnostima, učinilac se može osloboditi od kazne.
Nema prekršaja ako je učinilac postupao pod dejstvom neodoljive sile.
Učinilac koji je izvršio prekršaj pod dejstvom sile kojoj se moglo odoleti ili pod dejstvom pretnje može se blaže kazniti, ako se sila i pretnja ne mogu smatrati neskrivljenom opasnošću u smislu
Za prekršaj mogu da odgovaraju fizičko lice, preduzetnik, pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu.
Republika Srbija, teritorijalne autonomije i jedinice lokalne samouprave i njihovi organi ne mogu biti odgovorni za prekršaj, ali zakonom može biti propisano da za prekršaj pod uslovima iz
Fizičko lice odgovara za prekršaj koji mu se može pripisati u krivicu zato što je bilo uračunljivo i učinilo prekršaj sa umišljajem ili iz nehata, a bilo je svesno ili je bilo dužno i moglo biti svesno da je takav postupak zabranjen.
Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, odredba iz
ovog člana primenjuje se i na preduzetnika, odgovorna lica u pravnom licu, državnom organu, organu teritorijalne autonomije i jedinice lokalne samouprave ili kod preduzetnika.
Neuračunljiv je učinilac koji nije mogao da shvati značaj svog postupka ili nije mogao da upravlja svojim postupcima usled duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, zaostalog duševnog razvoja ili druge teže duševne poremećenosti.
Učiniocu prekršaja čija je sposobnost da shvati značaj svog dela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usled nekog stanja iz
ovog člana (bitno smanjena uračunljivost) može se ublažiti kazna.
Ne smatra se neuračunljivim učinilac prekršaja koji upotrebom alkohola ili na drugi način dovede sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog postupka ili nije mogao upravljati svojim postupcima ako je u vreme kad se dovodio u takvo stanje bio svestan ili je bio dužan i mogao biti svestan da u takvom stanju može učiniti prekršaj.
Za postojanje odgovornosti dovoljan je nehat učinioca ako propisom o prekršaju nije određeno da će se kazniti samo ako je prekršaj učinjen sa umišljajem.
Prekršaj je učinjen iz nehata kad je učinilac bio svestan da usled njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posledica, ali je olako držao da je može sprečiti ili da ona neće nastupiti, ili kad nije bio svestan mogućnosti nastupanja zabranjene posledice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svestan te mogućnosti.
Prekršaj je učinjen sa umišljajem kad je učinilac bio svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje ili kad je bio svestan da usled njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posledica i pristao je na njeno nastupanje.
Nije odgovoran za prekršaj učinilac koji je u vreme izvršenog prekršaja bio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi.
Stvarna zabluda je neotklonjiva ako učinilac nije bio dužan i nije mogao da izbegne zabludu u pogledu neke stvarne okolnosti koja predstavlja obeležje prekršaja ili u pogledu neke stvarne okolnosti koja bi, da je zaista postojala, činila postupak učinioca dozvoljenim.
Odgovornim licem, u smislu ovog zakona, smatra se lice kome su u pravnom licu povereni određeni poslovi koji se odnose na upravljanje, poslovanje ili proces rada, kao i lice koje u državnom organu, organu teritorijalne autonomije i jedinice lokalne samouprave vrši određene dužnosti.
Nije odgovorno za prekršaj odgovorno lice koje je postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja i ako je preduzelo sve radnje koje je na osnovu zakona, drugog propisa ili akta bilo dužno da preduzme da bi sprečilo izvršenje prekršaja.
Odgovornost odgovornog lica ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos u pravnom licu, državnom organu ili organu jedinice lokalne samouprave niti zato što je nastala nemogućnost da se pravno lice oglasi odgovornim usled njegovog prestanka.
Strano fizičko lice, strano pravno lice i odgovorno lice odgovaraju za prekršaje jednako kao i domaće fizičko, pravno i odgovorno lice.
Strano pravno lice i odgovorno lice kazniće se za prekršaj učinjen na teritoriji Republike Srbije ako strano pravno lice ima poslovnu jedinicu ili predstavništvo u Republici Srbiji ili je prekršaj učinjen njegovim prevoznim sredstvom, ako propisom kojim je prekršaj regulisan nije nešto drugo predviđeno.
) svrha kažnjavanja je da se izrazi društveni prekor učiniocu zbog izvršenog prekršaja i da se utiče na njega i na sva ostala lica da ubuduće ne čine prekršaje.
Novčana kazna i rad u javnom interesu, mogu se propisati zakonom ili uredbom, odnosno odlukom skupštine autonomne pokrajine, skupštine opštine, skupštine grada ili skupštine grada Beograda.
Kazna zatvora se može izreći samo kao glavna kazna.
Novčana kazna i rad u javnom interesu mogu se izreći kao glavna i kao sporedna kazna.
Ako su novčana kazna i kazna zatvora propisane alternativno, kazna zatvora se izriče samo za prekršaj kojim su bile prouzrokovane teže posledice. ili za prekršaje koji ukazuju na veći stepen krivice učinioca u skladu sa
Kazna zatvora se ne može propisati u trajanju kraćem od jednog ni dužem od šezdeset dana.
Kazna zatvora ne može se izreći trudnoj ženi, posle navršena tri meseca trudnoće, ni majci dok dete ne navrši jednu godinu života, a ako je dete mrtvo rođeno ili ako je umrlo posle porođaja dok ne prođe šest meseci od dana porođaja.
Rad u javnom interesu je neplaćeni rad u korist društva koji se ne obavlja pod prinudom, kojim se ne vređa ljudsko dostojanstvo i ne ostvaruje profit.
Rad u javnom interesu ne može trajati kraće od 20 časova ni duže od 360 časova.
Prilikom izricanja rada u javnom interesu, sud će imati u vidu vrstu izvršenog prekršaja, uzrast, fizičku i radnu sposobnost, psihička svojstva, obrazovanje, sklonosti i druge posebne okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca.
Ako kažnjeno lice ne obavi deo ili sve časove izrečene kazne rada u javnom interesu, sud će ovu kaznu zameniti kaznom zatvora tako što će za svakih započetih osam časova rada u javnom interesu odrediti jedan dan zatvora.
ovog člana, novčana kazna može se propisati u fiksnom iznosu za fizičko lice i odgovorno lice od 1.000 do 50.000 dinara, za preduzetnika od 5.000 do 150.000 dinara, a za pravno lice od 10.000 do 300.000 dinara.
Odlukama skupštine autonomne pokrajine, skupštine opštine, skupštine grada ili skupštine grada Beograda, mogu se propisati novčane kazne samo u fiksnom iznosu, i to od minimalnog do polovine najvišeg fiksnog iznosa propisanog u
ovog člana, za prekršaje iz oblasti javnih prihoda, javnog informisanja, carinskog, spoljnotrgovinskog i deviznog poslovanja, životne sredine, prometa roba i usluga i prometa hartijama od vrednosti zakonom se mogu propisati kazne u srazmeri sa visinom pričinjene štete ili neizvršene obaveze, vrednosti robe ili druge stvari koja je predmet prekršaja, ali ne više od dvadesetostrukog iznosa tih vrednosti s tim da ne prelazi petostruki iznos najvećih novčanih kazni koje se mogu izreći po odredbi
U presudi i prekršajnom nalogu se određuje rok plaćanja novčane kazne, koji ne može biti duži od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko je žalba izjavljena, od dana dostavljanja drugostepene presude, odnosno osam dana od dana uručenja prekršajnog naloga.
Sud može rešenjem dozvoliti da se u opravdanim slučajevima novčana kazna isplati u ratama, pri čemu određuje način i rok plaćanja, koji ne može biti duži od šest meseci, pod uslovom da su plaćeni troškovi postupka.
Ako kažnjeno lice kome je dozvoljeno da novčanu kaznu isplaćuje u ratama ne vrši uredno uplate, sud može rešenjem opozvati svoju odluku o plaćanju u ratama.
Novčanu kaznu koju kažnjeno fizičko lice, preduzetnik ili odgovorno lice u pravnom licu ne plati (u celini ili delimično), sud može zameniti kaznom zatvora tako što se za svakih započetih 1.000 dinara određuje jedan dan zatvora, s tim što kazna zatvora ne može trajati kraće od jednog dana ni duže od šezdeset dana.
Ako je pored novčane kazne kažnjenom licu bila izrečena i kazna zatvora, zatvor kojim se zamenjuje neplaćena novčana kazna i izrečena kazna zatvora ne mogu trajati duže od devedeset dana.
Ako sud oceni opravdanim, s obzirom na težinu prekršaja, visinu neplaćene novčane kazne i imovinske mogućnosti osuđenog sud može, umesto kazne zatvora, odrediti da se neplaćena novčana kazna zameni radom u javnom interesu, s tim što osam sati rada zamenjuje jedan dan zatvora, odnosno 1.000 dinara novčane kazne, a rad ne može da traje duže od 360 sati.
Deo neplaćene novčane kazne koji nije mogao biti zamenjen kaznom zatvora ili radom u javnom interesu, naplaćuje se prinudnim putem.
Ako posle odluke suda o zameni neplaćene novčane kazne kažnjeno fizičko lice isplati novčanu kaznu, kazna zatvora ili rad u javnom interesu neće se izvršiti. Ako je izvršenje kazne započeto, a kažnjeno lice isplati ostatak izrečene novčane kazne, obustaviće se izvršenje kazne zatvora i rada u javnom interesu.
Zamena neplaćene novčane kazne kaznom zatvora ne može se odrediti za novčane kazne izrečene prema maloletnicima i pravnim licima.
Neplaćena novčana kazna izrečena prema maloletniku prinudno će se naplatiti na imovini maloletnika, njegovog roditelja ili drugog lica zaduženog da se o njemu stara.
Na zamenu neplaćene novčane kazne shodno se primenjuju odredbe zakona koji propisuje izvršenje krivičnih sankcija.
Kazna za prekršaje odmerava se u granicama koje su za taj prekršaj propisane, a pri tome se uzimaju u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja, a naročito: težina i posledice prekršaja, okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, stepen odgovornosti učinioca, ranija osuđivanost, lične prilike učinioca i držanje učinioca posle učinjenog prekršaja.
Ne može se uzeti u obzir kao otežavajuća okolnost ranije izrečena prekršajna sankcija učiniocu ako je od dana pravnosnažnosti odluke do dana donošenja nove proteklo više od četiri godine.
Pri odmeravanju visine novčane kazne uzeće se u obzir i imovno stanje učinioca.
Ako se prilikom odmeravanja kazne utvrdi da prekršajem nisu prouzrokovane teže posledice, a postoje olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i blažom kaznom može postići svrha kažnjavanja, propisana kazna se može ublažiti tako što se može:
1)
izreći kazna ispod najmanje mere kazne koja je propisana za taj prekršaj ali ne ispod najmanje zakonske mere te vrste kazne;
2)
umesto propisane kazne zatvora izreći novčana kazna ili rad u javnom interesu, ali ne ispod najmanje zakonske mere te vrste kazne;
3)
umesto propisane kazne zatvora i novčane kazne izreći samo jedna od tih kazni.
Sud može učinioca prekršaja oglasiti odgovornim i osloboditi od kazne pod uslovima iz ovog zakona.
Sud može osloboditi od kazne i učinioca prekršaja za koji je propisana novčana kazna ako posle izvršenog prekršaja, a pre nego što je saznao da je okrivljen otkloni posledice dela ili nadoknadi štetu prouzrokovanu prekršajem.
Sud može osloboditi od kazne i učinioca prekršaja učinjenog iz nehata kada posledice dela tako teško pogađaju učinioca da izricanje kazne u takvom slučaju očigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja.
Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više prekršaja za koje mu se istovremeno sudi, prethodno će se utvrditi kazna za svaki od tih prekršaja, pa će se za sve te prekršaje izreći jedinstvena kazna.
Jedinstvena kazna izreći će se po sledećim pravilima:
1)
ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena kazna zatvora, izreći će se jedinstvena kazna zatvora, koja ne može biti veća od devedeset dana;
2)
ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena novčana kazna, izreći će se jedinstvena novčana kazna koja predstavlja zbir utvrđenih novčanih kazni, s tim što jedinstvena novčana kazna ne može biti veća od dvostrukog iznosa najveće novčane kazne predviđene ovim zakonom;
3)
ako je za sve prekršaje u sticaju utvrđena kazna rada u javnom interesu, izreći će se jedinstvena kazna rada u javnom interesu koja ne može trajati duže od 360 časova;
4)
ako je za prekršaje u sticaju utvrđena kazna zatvora, a za druge prekršaje novčana kazna, izreći će se jedinstvena kazna zatvora i jedinstvena novčana kazna na način propisan u .
Prekršaj u produženom trajanju postoji ako učinilac sa jedinstvenim umišljajem učini više istih vremenski povezanih prekršaja, koji čine jednu celinu zbog najmanje dve od sledećih okolnosti: istovetnosti oštećenog, istovrsnosti predmeta prekršaja, korišćenja iste situacije ili trajnog odnosa, jedinstva mesta ili prostora izvršenja prekršaja.
ovog člana može se primeniti samo kod prekršaja čija priroda dopušta spajanje u jednu celinu.
Prekršaj kojim se nanosi šteta nematerijalnim pravnim dobrima fizičkog ili pravnog lica može biti učinjen u produženom trajanju samo ako je učinjen protiv istog lica.
Prekršaj koji nije obuhvaćen prekršajem u produženom trajanju u pravnosnažnoj sudskoj odluci, predstavlja poseban prekršaj, odnosno ulazi u sastav posebnog prekršaja u produženom trajanju.
Vreme za koje je učinilac prekršaja zadržan pre donošenja presude uračunava se u izrečenu kaznu.
Zadržavanje koje je trajalo duže od 12, a kraće od 24 časa računa se u jedan dan zatvora, odnosno kao 1.000 dinara novčane kazne, odnosno osam sati rada u javnom interesu.
ovog člana učiniocu mogu biti izrečene dopunske obaveze u cilju edukacije vozača ili praćenja njegovog ponašanja u saobraćaju. Vrste dopunskih obaveza i uslovi za njihovo izricanje propisuju se posebnim zakonom.
Kazneni poeni mogu se izreći vozaču koji u vreme izvršenja prekršaja poseduje vozačku dozvolu izdatu u Republici Srbiji ili vozaču kome je pravnosnažnom odlukom zabranjeno upravljanje motornim vozilom.
Ako su za prekršaje u sticaju utvrđeni kazneni poeni, izreći će se jedinstveni kazneni poeni, koji odgovaraju zbiru svih pojedinačno utvrđenih kaznenih poena, a koji ne može biti veći od 25 poena.
Umesto novčane kazne za prekršaj može se izreći opomena ako postoje okolnosti koje u znatnoj meri umanjuju odgovornost učinioca, tako da se može očekivati da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja kazne.
Opomena se može izreći i ako se prekršaj ogleda u neispunjavanju propisane obaveze ili je prekršajem nanesena šteta, a učinilac je posle pokretanja postupka, a pre donošenja presude ispunio propisanu obavezu, odnosno otklonio ili nadoknadio nanesenu štetu.
U okviru opšte svrhe prekršajnih sankcija (član 5. stav 2), svrha primene zaštitne mere je da otkloni uslove koji omogućavaju ili podstiču učinioca na izvršenje novog prekršaja.
Zaštitna mera može se propisati zakonom i uredbom.
Za prekršaje se mogu propisati sledeće zaštitne mere:
1)
oduzimanje predmeta;
2)
zabrana vršenja određenih delatnosti;
3)
zabrana pravnom licu da vrši određene delatnosti;
4)
zabrana odgovornom licu da vrši određene poslove;
5)
zabrana upravljanja motornim vozilom;
6)
obavezno lečenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci;
7)
obavezno psihijatrijsko lečenje;
8)
zabrana pristupa oštećenom, objektima ili mestu izvršenja prekršaja;
9)
zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama;
10)
javno objavljivanje presude;
11)
udaljenje stranca sa teritorije Republike Srbije;
12)
oduzimanje životinja i zabrana držanja životinja;
13)
zabrana učestvovanja u postupcima javnih nabavki.
Zaštitne mere oduzimanja predmeta, obaveznog lečenja zavisnika od alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci, obavezno psihijatrijsko lečenje, zabrana pristupa oštećenom, objektima ili mestu izvršenja prekršaja i udaljenje stranaca sa teritorije Republike Srbije mogu se izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom i kad nisu predviđene propisom kojim je određen prekršaj.
Zaštitne mere zabrane vršenja određenih delatnosti i javno objavljivanje presude ne mogu se izreći maloletniku.
Kad postoje uslovi za izricanje zaštitnih mera predviđeni ovim ili drugim zakonom, učiniocu prekršaja može biti izrečena jedna ili više zaštitnih mera.
Zaštitne mere se izriču uz izrečenu kaznu, opomenu ili vaspitnu meru.
Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti od učinioca prekršaja.
Sud koji je doneo presudu odrediće, u skladu sa posebnim propisima, da li će se oduzeti predmeti uništiti, prodati ili predati zainteresovanom organu, odnosno organizaciji.
Ako je učinilac samovoljno otuđio ili uništio predmete ili je na drugi način onemogućio njihovo oduzimanje, u presudi će se odrediti da plati novčani iznos koji odgovara vrednosti predmeta.
Propisom kojim se određuje prekršaj može se predvideti obavezno izricanje zaštitne mere oduzimanja predmeta.
ovog člana mogu se oduzeti i kad se prekršajni postupak ne završi presudom kojom se okrivljeni oglašava odgovornim ako to zahtevaju interesi opšte bezbednosti ili razlozi morala kao i u drugim slučajevima određenim posebnim zakonom. O tome se donosi posebno rešenje na koje okrivljeni ima pravo žalbe.
Oduzimanjem predmeta ne dira se u pravo trećih lica na naknadu štete od učinioca.
Zabrana vršenja određenih delatnosti sastoji se u privremenoj zabrani učiniocu prekršaja da vrši određenu privrednu ili drugu delatnost za koju se izdaje dozvola nadležnog organa ili koja se upisuje u odgovarajući registar.
Ako propisom kojim se određuje prekršaj nisu posebno predviđeni uslovi za izricanje zaštitne mere iz
ovog člana, mera se može izreći ako učinilac prekršaja delatnost zloupotrebi za izvršenje prekršaja ili ako se opravdano može očekivati da bi dalje vršenje te delatnosti bilo opasno po život ili zdravlje ljudi ili druge zakonom zaštićene interese.
Zabrana vršenja određene delatnosti može se izreći u trajanju od šest meseci do tri godine, računajući od dana izvršnosti presude.
Vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava se u trajanje izrečene mere.
Zabrana pravnom licu da vrši određene delatnosti sastoji se u zabrani proizvodnje određenih proizvoda ili vršenja određenih poslova u oblasti prometa robe, finansija i usluga, ili u zabrani vršenja drugih određenih poslova.
Ako propisom kojim se određuje prekršaj nisu posebno predviđeni uslovi za izricanje zaštitne mere, mera se može izreći ako bi dalje vršenje određene delatnosti bilo opasno po život ili zdravlje ljudi, štetno za privredno ili finansijsko poslovanje drugih pravnih lica ili za privredu u celini.
Zabrana pravnom licu da vrši određenu delatnost može se izreći u trajanju od šest meseci do tri godine, računajući od dana izvršnosti presude.
Zabrana odgovornom licu da vrši određene poslove sastoji se u zabrani učiniocu prekršaja da vrši poslove koje je vršio u vreme izvršenja prekršaja ili rukovodeću dužnost u privrednom ili finansijskom poslovanju ili određenu vrstu poslova, ili sve ili neke dužnosti vezane za raspolaganje, korišćenje, upravljanje ili rukovanje poverenom imovinom.
Ako propisom kojim se određuje prekršaj nije drugačije određeno, zabrana odgovornom licu da vrši određene poslove izriče se kad odgovorno lice zloupotrebi dužnost radi izvršenja prekršaja.
Zabrana odgovornom licu da vrši određene poslove može se izreći u trajanju od šest meseci do tri godine, računajući od dana izvršnosti presude.
Vreme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava se u trajanje izrečene mere.
Zabrana upravljanja motornim vozilom sastoji se u tome da se učiniocu privremeno zabrani upravljanje motornim vozilom određene vrste ili kategorije.
Ako propisom kojim se određuje prekršaj nisu posebno predviđeni uslovi za izricanje zaštitne mere, mera se može izreći učiniocu prekršaja koji je učinio prekršaj protiv bezbednosti saobraćaja kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovo učiniti prekršaj ili zato što njegovo ranije kršenje tih propisa pokazuje da je opasno da upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.
Obavezno lečenje zavisnika od alkohola i psihoaktivnih supstanci može se izreći licu koje je učinilo prekršaj usled zavisnosti od stalne upotrebe alkohola ili psihoaktivnih supstanci i kod koga postoji opasnost da će usled ove zavisnosti i dalje da čini prekršaje.
ovog člana učiniocu prekršaja naložiće se obavezno lečenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi. Ako učinilac prekršaja bez opravdanih razloga odbije lečenje, mera će se izvršiti prinudnim putem.
ovog člana najduže može trajati do jedne godine, a izvršenje izrečene mere obustaviće se i pre isteka vremena određenog u presudi ako zdravstvena organizacija ustanovi da je lečenje završeno.
Učiniocu prekršaja koji je u stanju neuračunljivosti učinio prekršaj, sud će izreći obavezno psihijatrijsko lečenje, ako utvrdi da postoji ozbiljna opasnost da učinilac ponovi prekršaj, a radi otklanjanja opasnosti potrebno je njegovo psihijatrijsko lečenje.
Obavezno psihijatrijsko lečenje je jedina prekršajna sankcija koja se samostalno može izreći neuračunljivom učiniocu prekršaja.
ovog člana sud može izreći obavezno psihijatrijsko lečenje učiniocu prekršaja čija je uračunljivost bitno smanjena, ako mu je izrečena novčana kazna, rad u javnom interesu, opomena ili je oslobođen od kazne.
Obavezno psihijatrijsko lečenje sprovodi se na slobodi i traje dok postoji potreba lečenja, ali ne duže od jedne godine.
Radi uspešnijeg lečenja može se odrediti da se povremeno lečenje sprovede u zdravstvenoj ustanovi s tim da neprekidno lečenje u ustanovi ne može trajati duže od 15 dana, a može biti preduzeto najviše dva puta u toku godine.
Ako se u slučaju iz ovog člana učinilac ne podvrgne lečenju na slobodi ili ga samovoljno napusti, sud može odrediti da se zaštitna mera sprovede u zdravstvenoj ustanovi pod uslovima iz
Zabrana pristupa oštećenom, objektima ili mestu izvršenja prekršaja izriče se radi sprečavanja učinioca da ponovi prekršaj ili da nastavi da ugrožava oštećenog.
ovog člana izriče se na pismeni predlog podnosioca zahteva za pokretanje prekršajnog postupka ili na usmeni zahtev oštećenog istaknut pri saslušanju u prekršajnom postupku.
Odluka suda kojom je izrečena zabrana pristupa mora da sadrži: vremenski period u kom se izvršava, podatke o licima kojima učinilac ne sme pristupati, naznačenje objekata kojima ne sme pristupiti i u koje vreme, mesta ili lokacija u okviru kojih se učiniocu zabranjuje pristup.
Izrečena mera zabrane pristupa oštećenom uključuje i meru zabrane pristupa zajedničkom stanu ili domaćinstvu u periodu za koji važi zabrana.
Zaštitna mera zabrane pristupa može se izreći u trajanju do jedne godine, računajući od izvršnosti presude.
O odluci suda kojom se izriče zabrana pristupa obaveštava se oštećeni, policijska uprava nadležna za izvršenje mere i nadležan organ starateljstva ukoliko se mera odnosi na zabranu učiniocu pristupa deci, bračnom drugu ili članovima porodice.
Kažnjenom kome je pravnosnažnom presudom izrečena mera zabrane pristupa, a koji pristupi oštećenom, objektima ili mestu izvršenja prekršaja tokom trajanja mere ili ostvari kontakt sa oštećenim na nedozvoljeni način ili u nedozvoljeno vreme izreći će se sankcija po propisu kojim je predviđen prekršaj za koji je izrečena ova mera.
Zabrana prisustvovanja određenim sportskim priredbama sastoji se u obavezi učinioca prekršaja da se neposredno pre početka vremena održavanja određenih sportskih priredbi lično javi službenom licu u područnoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj stanici na području na kojem se učinilac prekršaja zatekao i da boravi u njihovim prostorijama za vreme održavanja sportske priredbe.
Zaštitnu meru objavljivanja presude sud će izreći ako smatra da bi bilo korisno da se javnost upozna sa presudom, a naročito ako bi objavljivanje presude doprinelo da se otkloni opasnost po život ili zdravlje ljudi ili da se zaštiti sigurnost prometa roba i usluga ili privreda.
Prema značaju prekršaja sud odlučuje da li će se presuda objaviti preko štampe, radija ili televizije ili preko više navedenih sredstava informisanja, kao i da li će se obrazloženje presude objaviti u celini ili u izvodu, vodeći pri tom računa da način objavljivanja omogući obaveštenost svih u čijem interesu presudu treba objaviti.
Presuda se može objaviti u roku od najduže 30 dana od dana pravnosnažnosti presude.
Propisom kojim se određuje prekršaj može se predvideti obavezno izricanje zaštitne mere javnog objavljivanja presude.
Troškovi javnog objavljivanja presude padaju na teret kažnjenog.
Oduzimanje životinja od vlasnika ili držaoca koji je oglašen odgovornim za prekršaj iz oblasti zaštite dobrobiti životinja izriče se radi sprečavanja učinioca prekršaja da ponovi prekršaj, odnosno na drugi način da nastavi da ugrožava dobrobit životinja.
Sud koji je doneo presudu odrediće u skladu s posebnim propisima da li će se oduzeta životinja predati nadležnom prihvatilištu za životinje ili zainteresovanoj organizaciji.
Propisom kojim se određuje prekršaj može se predvideti obavezno izricanje zaštitne mere oduzimanja životinja.
Zabrana držanja jedne, više, odnosno svih vrsta životinja licu koje je oglašeno odgovornim za prekršaj iz oblasti zaštite dobrobiti životinja izriče se radi sprečavanja učinioca da ponovi prekršaj, odnosno na drugi način da nastavi da ugrožava dobrobit životinja.
Ova mera može se izreći u trajanju od jedne do tri godine računajući od izvršnosti presude.
Licu kome je pravnosnažnom presudom izrečena mera zabrane držanja životinja, a koji postupi protivno zabrani iz
ovog člana izreći će se sankcija po propisu kojim je predviđen prekršaj za koji je izrečena ova mera.
Propisom kojim se određuje prekršaj može se predvideti obavezno izricanje zabrane držanja svih, odnosno pojedinih vrsta životinja kao trajne zaštitne mere.
Ako je jednom presudom za više prekršaja utvrđeno više zaštitnih mera iste vrste za koje je propisano da će se izreći u određenom trajanju, izreći će se jedinstvena zaštitna mera koja je jednaka zbiru trajanja pojedinačno utvrđenih zaštitnih mera, s tim da ona ne može preći najvišu zakonsku granicu trajanja te vrste zaštitne mere.
Od učinioca prekršaja će se oduzeti novac, hartije od vrednosti, predmeti od vrednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribavljena izvršenjem prekršaja. Ako takvo oduzimanje nije moguće, učinilac će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi.
Ako okrivljeni u određenom roku ne plati novčani iznos iz
ovog člana, naplata će se izvršiti prinudnim putem.
Imovinska korist pribavljena izvršenjem prekršaja može se oduzeti od lica na koje je prenesena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrednosti.
Ako je oštećenom u prekršajnom postupku dosuđen imovinskopravni zahtev, oduzimanje imovinske koristi izreći će se samo ukoliko ta korist prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtev oštećenog.
Prema maloletniku koji u vreme kada je učinio prekršaj nije navršio četrnaest godina (dete) ne može se voditi prekršajni postupak.
Na maloletnika starosti od navršenih četrnaest do navršenih osamnaest godina koji učini prekršaj, primenjuju se odredbe ove glave, a ostale odredbe ovog zakona samo ako nisu u suprotnosti sa ovim odredbama.
Kada je dete učinilo prekršaj zbog propuštanja dužnog nadzora roditelja, usvojitelja, staratelja, odnosno hranitelja, a ova lica su bila u mogućnosti da takav nadzor vrše, roditelji, usvojitelj, staratelj odnosno hranitelj deteta kazniće se za prekršaj kao da su ga sami učinili.
Zakonom se može propisati da će za prekršaj koji je učinio maloletnik odgovarati i roditelji, usvojitelj, staratelj, odnosno hranitelj maloletnika starog od navršenih četrnaest do navršenih osamnaest godina ako je učinjeni prekršaj posledica propuštanja dužnog nadzora nad maloletnikom, a bili su u mogućnosti da takav nadzor vrše.
Osim roditelja, usvojitelja, staratelja ili hranitelja, zakonom se može propisati da će za prekršaj maloletnika odgovarati i druga lica za koja je propisana obaveza vršenja nadzora nad maloletnikom koji je učinio prekršaj.
Maloletniku koji je u vreme izvršenja prekršaja navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina (mlađi maloletnik) mogu se izreći samo vaspitne mere.
Maloletniku koji je u vreme izvršenja prekršaja navršio šesnaest godina, a nije navršio osamnaest godina (stariji maloletnik) može se izreći vaspitna mera, kazneni poeni ili kazna.
Ako je zbog prirode prekršaja to neophodno, zaštitna mera se može izreći maloletniku uz vaspitnu meru ili kaznu.
Samo sud može maloletniku izreći vaspitnu meru, novčanu kaznu, kaznene poene, kaznu maloletničkog zatvora i zaštitnu meru.
Maloletnicima se mogu izreći sledeće vaspitne mere:
1)
mere upozorenja i usmeravanja: ukor i posebne obaveze;
2)
mere pojačanog nadzora.
Mere upozorenja i usmeravanja se izriču kad je takvim merama potrebno uticati na ličnost maloletnika i njegovo ponašanje i kada su one dovoljne da se postigne svrha ovih mera.
Mere pojačanog nadzora izriču se kad za vaspitavanje i razvoj maloletnika treba preduzeti trajnije vaspitne mere uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć.
Ukor se izriče maloletniku prema kojem nije potrebno preduzeti trajnije vaspitne mere, a naročito kad se iz njegovog odnosa prema učinjenom prekršaju i njegove spremnosti da ubuduće ne čini prekršaje može zaključiti da će izrečenom vaspitnom merom biti postignuta svrha ove mere.
Pri izricanju ukora maloletniku će se ukazati na društvenu neprihvatljivost njegovog postupka i ukoliko ponovo učini prekršaj, mogućnost izricanja i druge vaspitne mere.
Ukoliko sud oceni da je odgovarajućim zahtevima i zabranama potrebno uticati na maloletnika i njegovo ponašanje, može maloletniku odrediti jednu ili više posebnih obaveza i to:
1)
da se izvini oštećenom;
2)
da u okviru svojih mogućnosti, popravi ili nadoknadi štetu koju je prouzrokovao;
3)
da ne posećuje određena mesta i izbegava društvo određenih lica koja na njega negativno utiču;
4)
da se podvrgne odvikavanju i lečenju od zavisnosti od alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci;
5)
da se radi učenja ili provere znanja saobraćajnih propisa uputi u nadležnu ustanovu za osposobljavanje vozača;
6)
da se, bez naknade, uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove ekološkog, socijalnog ili lokalnog značaja;
7)
da se uključi u rad sportskih i drugih sekcija u školi uz pedagoški nadzor nastavnika.
Obaveze iz ovog člana, ne mogu trajati duže od šest meseci i ne smeju ometati maloletnikovo školovanje ili zaposlenje.
ovog člana sud će odrediti visinu, oblike i način popravljanja štete, pri čemu lični rad maloletnika na popravljanju štete može trajati najviše do 20 časova u periodu od mesec dana i mora biti tako raspoređen da ne smeta redovnom školovanju ili zaposlenju maloletnika.
Sud će prilikom izricanja posebnih obaveza upozoriti maloletnika da se zbog neispunjenja određenih obaveza, one mogu zameniti drugom obavezom ili vaspitnom merom.
Izvršenje posebnih obaveza sprovodi se uz nadzor organa nadležnog za poslove starateljstva koji o izvršavanju obaveza obaveštava sud.
Vaspitne mere pojačanog nadzora izriču se ako je potrebno da se prema maloletniku izvrši trajnija mera vaspitanja.
Meru pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojitelja ili staratelja, sud će izreći ako su roditelji, usvojitelj ili staratelj propustili da vrše potrebnu brigu i nadzor nad maloletnikom, a u mogućnosti su da ovakav nadzor vrše i to se od njih s osnovom može očekivati.
Ako roditelji, usvojitelj ili staratelj ne mogu vršiti pojačani nadzor nad maloletnikom, maloletniku će se izreći pojačan nadzor organa starateljstva.
Mere pojačanog nadzora iz ovog člana mogu trajati najmanje tri meseca, a najduže jednu godinu.
Pri izricanju vaspitnih mera uzimaju se u obzir starost maloletnika, stepen njegovog duševnog razvoja, psihičke karakteristike i motivi zbog kojih je učinio prekršaj, dosadašnje vaspitanje, okolina i uslovi pod kojima je živeo, težina prekršaja, da li mu je već pre toga bila izrečena vaspitna mera, kao i sve ostale okolnosti koje utiču na izbor vaspitne mere kojom će se najbolje postići svrha vaspitanja.
Kad se posle donošenja odluke kojom je izrečena vaspitna mera pojave okolnosti kojih nije bilo u vreme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi bile od uticaja na donošenje odluke, izvršenje izrečene mere može se obustaviti ili se izrečena mera može zameniti drugom vaspitnom merom.
Ako je od pravnosnažnosti odluke kojom je izrečena neka od vaspitnih mera ili posebnih obaveza proteklo više od šest meseci, a izvršenje nije započeto, sud će ponovo odlučiti o potrebi da se izvrši izrečena mera ili posebna obaveza ili da se zameni nekom drugom vaspitnom merom ili posebnom obavezom.
Sud je dužan da vodi posebnu evidenciju za svakog maloletnika kome je izrečena vaspitna mera.
Starijem maloletniku može se izreći kazna samo ako je u vreme kada je učinio prekršaj, prema svojoj duševnoj razvijenosti mogao shvatiti značaj svoje radnje i upravljati svojim postupcima i ako zbog težih posledica prekršaja ili većeg stepena krivice ne bi bilo opravdano primeniti vaspitnu meru.
Kazna maloletničkog zatvora starijem maloletniku može se izreći izuzetno pri čemu se mora imati u vidu priroda prekršaja, lične osobine i ponašanje maloletnika.
Kazna maloletničkog zatvora koja se izrekne starijem maloletniku ne može biti duža od 30 dana.
Maloletnom učiniocu prekršaja ne može se izrečena novčana kazna zameniti kaznom maloletničkog zatvora, već će se naplatiti prinudnim putem, u skladu sa zakonom.
Prekršajni sud je obavezan da organ starateljstva nadležan prema prebivalištu maloletnika obavesti o izrečenoj vaspitnoj meri ili kazni maloletnom učiniocu prekršaja.
Ako je maloletni učinilac prekršaja pre ili u toku prekršajnog postupka postao punoletan, primenjivaće se odredbe o maloletnicima, osim odredaba o vaspitnim merama.
Ako je maloletnik postao punoletan posle donošenja odluke kojom je izrečena vaspitna mera, obustavlja se izvršenje te mere.
ovog člana, za prekršaje iz oblasti carinskog, spoljnotrgovinskog, deviznog poslovanja, javnih prihoda i finansija, javnih nabavki, prometa roba i usluga, životne sredine, sprečavanja korupcije i vazdušnog saobraćaja može se posebnim zakonom propisati duži rok zastarelosti.
Izrečena kazna i zaštitna mera ne mogu se izvršiti ako je od dana pravnosnažnosti presude protekla jedna godina.
Zastarevanje izvršenja kazne i zaštitne mere počinje od dana pravnosnažnosti presude kojom je izrečena kazna odnosno zaštitna mera.
Zastarevanje izvršenja kazne i zaštitne mere ne teče za vreme za koje se izvršenje ne može preduzeti po zakonu.
Zastarevanje se prekida svakom procesnom radnjom nadležnog organa koja se preduzima radi izvršenja kazne, odnosno zaštitne mere.
Posle svakog prekida zastarevanje počinje ponovo da teče.
Izvršenje kazne odnosno zaštitne mere zastareva u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za izvršenje kazne, odnosno zaštitne mere.