Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Koreje o podsticanju i zaštiti ulaganja

Status propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Nema dostupnih verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Član 13. Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Koreje o podsticanju i zaštiti ulaganja – Rešavanje sporova između Strane ugovornice i ulagača druge Strane ugovornice

Član13.

Rešavanje sporova između Strane ugovornice i ulagača druge Strane ugovornice

1. Ovaj član se primenjuje na sporove između jedne Strane ugovornice i ulagača države druge Strane ugovornice u vezi sa navodnim kršenjem obaveza druge Strane ugovornice po osnovu ovog sporazuma, koje za posledicu ima nanošenje štete ili gubitka ulagaču ili njegovom ulaganju.
2. Ovaj član se ne primenjuje na i ovog sporazuma.
3. Ovi sporovi rešavaće se, ukoliko je moguće, pregovorima i konsultacijama. Ukoliko se tako ne mogu rešiti u roku od stoosamdeset (180) dana od dana prijema pismenog zahteva za pokretanje spora, ulagač može izabrati da podnese spor na rešavanje, u smislu :
a)
nadležnom sudu ili upravnom organu države Strane ugovornice na teritoriji čije države je izvršeno ulaganje;
b)
arbitraži u skladu sa odredbama:
(i)
Konvencije o rešavanju investicionih sporova između država i državljana drugih država (ICSID Konvencija);
(ii)
Pravila dodatnih olakšica Međunarodnog centra za rešavanje investicionih sporova (Pravila dodatnih olakšica ICSID-a), ako je za obe strane Strane ugovornice moguća primena Pravila dodatnih olakšica ICSID-a;
(iii)
ad hoc arbitražnom sudu sastavljenom od tri člana, osnovanom u skladu sa Arbitražnim pravilima Komisije Ujedinjenih nacija za trgovinsko pravo (UNCITRAL); ili
(iv)
drugoj arbitražnoj instituciji ili po drugim arbitražnim pravilima ukoliko postoji saglasnost obe Strane ugovornice.
c)
Osim ako se Strane ugovornice drugačije ne dogovore, pravila Komisije Ujedinjenih nacija za međunarodno trgovinsko pravo o transparentnosti u arbitražama između ulagača i države („UNCITRAL Pravila o transparentnosti”) neće se primenjivati na arbitraže pokrenute u skladu sa ovog sporazuma.
4. Strane ugovornice su saglasne da se spor može podneti međunarodnoj arbitraži u skladu sa procedurama propisanim u ovom sporazumu. Saglasnost i podnošenje zahteva za arbitražu, u skladu sa ovim članom treba da ispunjavaju uslove:
a)
Poglavlja II ICSID Konvencije (nadležnost Centra) i Pravila dodatnih olakšica ICSID-a u pogledu pismene saglasnosti Strana u sporu; i
b)
Člana II Konvencije o priznavanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka (u daljem tekstu: Njujorška konvencija) za sporazume u pisanoj formi.
5. Izbor ulagača da pokrene spor na rešavanje pred sudom ili upravnim organom države Strane ugovornice u odnosu na koju pokreće spor, ili u skladu sa arbitražnim mehanizmom predviđenim , je konačan.
6. Nezavisno od , Strana ugovornica može, u toku arbitražnog postupka, podneti sudovima opšte nadležnosti ili upravnim sudovima zahtev za izricanje privremene mere radi zaštite svojih prava i interesa, koji ne sadrži naknadu štete, u skladu sa odredbama , do donošenja konačne odluke arbitražnog suda.
7. Strana ugovornica može podneti zahtev za arbitražu u roku od devedeset (90) dana od dana prijema obaveštenja o nameri da se spor podnese arbitraži. Pismeno obaveštenje o nameri da se spor podnese arbitraži sadrži:
a)
ime i adresu podnosioca zahteva i, kada se zahtev podnosi u ime privrednog društva, naziv, adresu i mesto njegovog osnivanja;
b)
za svaki zahtev, navođenje odredbe ovog sporazuma za koju smatra da je prekršena ili druge relevantne odredbe;
c)
opis pravnog i faktičkog osnova tužbe; i
d)
odštetni zahtev, uključujući približan iznos naknade koji se traži.
8. Spor se podnosi arbitraži najkasnije u roku od tri (3) godine od dana kada je ulagač prvi put stekao ili bi trebalo da stekne saznanje o događajima koji su razlog spora.
9. Odredbe druge rečenice ne primenjuju se na mere iz ovog sporazuma. Kada ulagač države jedne Strane ugovornice podnese tužbu arbitraži u skladu sa , a tužena strana se pozove na ovog sporazuma, primenjuju se sledeće odredbe:
a)
Tužena strana će, u roku od stodvadeset (120) dana od dana podnošenja tužbe arbitraži, u skladu sa ovim članom, podneti pismeni zahtev ad hos Zajedničkoj komisiji, koju su osnovale Strane ugovornice, radi zajedničkog odlučivanja da li je i u kojoj meri ovog sporazuma osnova za odbranu zahteva. Kopiju zahteva tužena strana će bez odlaganja dostaviti arbitraži, ukoliko je konstituisana. Postupak po tužbi se nastavlja ukoliko su ispunjeni uslovi iz ;
b)
Ad hos Zajednička komisija će biti osnovana na zahtev tužene strane koja se poziva na ovog sporazuma. Zajednička komisija je sastavljena od vladinih predstavnika koje imenuju Strane ugovornice;
c)
Ad hos Zajednička komisija će pokušati, u dobroj veri, da donese odluku na način koji je propisan u tački (a) ovog stava. Odluka će bez odlaganja biti uručena stranama u sporu i, ukoliko je osnovan, arbitražnom sudu. Odluka je obavezujuća za arbitražni sud.
d)
Ako ad hos Zajednička komisija, u roku od devedeset (90) dana od dana prijema pismenog zahteva tužene strane za donošenje odluke u skladu sa tačkom (a) ovog stava, ne donese odluku opisanu u ovoj tački, odluku će doneti arbitražni sud za pitanja koja su ostala nerešena od strane ad hos Zajedničke komisije;
e)
Arbitražni postupak iz će biti obustavljen do donošenja odluke od strane Zajedničke komisije i može se nastaviti u odnosu na zahtev:
(i)
po isteku roka od deset dana od dana uručenja odluke Zajedničke komisije stranama u sporu i, ukoliko je konstituisan, arbitražnom sudu; ili
(ii)
po isteku roka od deset dana od isteka roka od devedeset (90) dana iz .
10. Strane u sporu se mogu dogovoriti o mestu održavanja arbitraže na osnovu arbitražnih pravila koja se primenjuju u skladu sa . Ako se strane u sporu ne dogovore, sud će odrediti mesto u skladu sa primenljivim arbitražnim pravilima, s tim da to mesto bude na teritoriji države koja je članica Njujorške konvencije.
11. Strana ugovornica ne može izjaviti u svoju odbranu protivtužbu ili tražiti poravnanje isticanjem da je dobila ili da će dobiti, po osnovu osiguranja ili ugovora o garanciji, obeštećenje ili drugu naknadu, za ceo ili deo iznosa nastale štete.
12. Arbitražni sud će u svojoj odluci navesti zakone i činjenice, zajedno sa razlozima kojima se vodio pri donošenju odluke, i može, na zahtev strane u odluci obezbediti:
a)
izjavu da je Strana ugovornica propustila da ispuni svoju obavezu u skladu sa ovim sporazumom;
b)
novčanu naknadu, koja će obuhvatati kamatu od dana kada je šteta nastala do dana isplate;
c)
u određenim slučajevima, povraćaj u naturi, obezbeđujući da Strana ugovornica može platiti novčanu naknadu ako povraćaj u naturi nije moguć; i
d)
drugi oblik naknade, uz saglasnost strana u sporu.
13. Arbitražna odluka je konačna i obavezujuća za obe strane u sporu. Svaka Strana ugovornice će, na teritoriji svoje države, obezbediti izvršenje arbitražne odluke, bez odlaganja.