Zakon o azilu i privremenoj zaštiti

Status Propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o azilu i privremenoj zaštiti

IXČl. 81–86

PRESTANAK PRAVA NA AZIL I UDALJENJE STRANCA

Član81

Prestanak prava na utočište

Pravo na utočište prestaje iz sledećih razloga:
1)
ako lice ponovo uživa zaštitu države porekla i pristaje na tu zaštitu;
2)
ako je lice ponovo steklo državljanstvo koje je ranije izgubilo;
3)
ako je lice steklo novo državljanstvo i time uživa zaštitu nove države;
4)
ako se lice svojom voljom vratilo u državu koju je napustilo ili van koje je ostalo iz straha od progona ili zlostavljanja;
5)
ako lice više ne može da odbije zaštitu svoje države porekla jer su prestale okolnosti u vezi sa kojima mu je dodeljena zaštita;
6)
ako se lice bez državljanstva može vratiti u državu svog uobičajenog boravišta jer su prestale okolnosti u vezi sa kojima mu je dodeljena zaštita.
Prilikom razmatranja razloga iz ovog člana uzima se u obzir da li je promena okolnosti značajna i stalna, pa se strah od progona više ne može smatrati opravdanim.
Prestanak zaštite u skladu sa ovog člana ne primenjuju se na lice koje odbija da koristi zaštitu svoje države porekla, odnosno države u kojoj je imalo uobičajeno boravište ako se može pozvati na uverljive razloge vezane za mogući progon ili zlostavljanje.
Pre donošenja odluke o prestanku prava na utočište, Kancelarija za azil upoznaje lice sa razlozima za prestanak zaštite i daje mu mogućnost da se izjasni o činjenicama relevantnim za prestanak zaštite.
Član82

Prestanak supsidijarne zaštite

Supsidijarna zaštita prestaje kada okolnosti na osnovu kojih je odobrena prestanu ili ako se promene do te mere da ta zaštita više nije potrebna, tj. da licu više ne preti opasnost od ozbiljne nepravde.
Prestanak supsidijarne zaštite u skladu sa ne primenjuje se na lice koje odbija da koristi zaštitu svoje države porekla, odnosno države u kojoj je prethodno boravilo ako se radi o licu bez državljanstva, jer se može pozvati na uverljive razloge koji proizlaze iz prethodno ozbiljne nepravde.
Pre donošenja odluke o prestanku prava na supsidijarnu zaštitu, Kancelarija za azil upoznaje lice sa razlozima za prestanak te zaštite i daje mu mogućnost da se izjasni o činjenicama relevantnim za prestanak te zaštite.
Član83

Ukidanje odluke o usvajanju zahteva za azil

Kancelarija za azil po službenoj dužnosti ukida odluku kojom se usvaja zahtev za azil ako se utvrdi da postoje razlozi iz i .
Član84

Prestanak prava na azil poništavanjem odluke o usvajanju zahteva za azil

Kancelarija za azil po službenoj dužnosti poništava odluku kojom se usvaja zahtev za azil:
1)
ako se naknadno utvrdi da je odluka kojom se usvaja zahtev za azil doneta na osnovu neistinito iznetih činjenica ili prikrivanju činjenica od strane tražioca i da zbog toga u trenutku podnošenja zahteva nije ispunjavao uslove za odobrenje azila;
2)
ako se naknadno utvrdi da postoje razlozi zbog kojih bi tražiocu, na osnovu zakona, pravo na utočište, odnosno supsidijarnu zaštitu bilo uskraćeno da su ti razlozi bili poznati u trenutku kada je podneo zahtev za azil;
3)
ako lice kojem je odobreno pravo na azil predstavlja opasnost po nacionalnu bezbednost i javni poredak Republike Srbije.
Član85

Dobrovoljni povratak

Na zahtev lica iz , Komesarijat preduzima odgovarajuće mere kako bi se tom licu omogućio dobrovoljan povratak u državu porekla, pri čemu se vodi računa o ljudskom dostojanstvu.
U slučaju iz Komesarijat razmatra relevantne izveštaje o stanju u državi porekla lica, upoznaje lice s tim stanjem i omogućava mu da svoju odluku o povratku donese uz potpuno poznavanje činjenica.
Lice iz , do dana povratka u državu porekla, ima pravo:
1)
boravak i slobodu kretanja u Republici Srbiji;
2)
smeštaj, ishranu, odeću i obuću;
3)
zdravstvenu zaštitu;
4)
predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje;
5)
informisanje i pravnu pomoć;
6)
slobodu veroispovesti.
Program za podršku dobrovoljnog povratka donosi Vlada na predlog Komesarijata.
Član86

Udaljenje stranca

Stranac čiji je zahtev za azil odlukom nadležnog organa, odbijen ili odbačen, ili je postupak obustavljen, kao i stranac kome je doneta odluka iz i i , a koji nema drugi osnov za boravak u zemlji, dužan je da napusti Republiku Srbiju u roku koji je određen tom odlukom.
Rok u kome je stranac dužan da napusti Republiku Srbiju ne može biti kraći od sedam niti duži od 30 dana od dana prijema pravnosnažne odluke iz .
Ukoliko stranac u ostavljenom roku ne napusti Republiku Srbiju dobrovoljno, biće prinudno udaljen u skladu sa propisom kojim se uređuje pravni položaj stranaca.
Do udaljenja iz Republike Srbije, stranac iz može biti smešten u prihvatilište za strance.