Zakon o azilu i privremenoj zaštiti

Status Propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o azilu i privremenoj zaštiti

IIIČl. 24–34

USLOVI ZA ODOBRENJE PRAVA NA AZIL

Član24

Pravo na utočište

Pravo na utočište, odnosno status izbeglice odobrava se tražiocu koji se nalazi izvan države svog porekla ili države uobičajenog boravišta, a opravdano strahuje od progona zbog svoje rase, pola, jezika, veroispovesti, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili političkog uverenja, a zbog čega ne može ili ne želi da prihvati zaštitu te države.
Član25

Supsidijarna zaštita

Supsidijarna zaštita odobrava se tražiocu koji ne ispunjava uslove za odobrenje prava na utočište iz ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u državu porekla ili državu uobičajenog boravišta suočiti sa stvarnim rizikom od trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi da prihvati zaštitu te države.
Ozbiljnom nepravdom smatra se pretnja smrtnom kaznom ili pogubljenjem, mučenjem, nečovečnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem, kao i ozbiljna i individualna pretnja po život izazvana nasiljem opštih razmera u situacijama međunarodnog ili unutrašnjeg oružanog sukoba.
Član26

Razlozi progona

Razlozi progona iz procenjuju se s obzirom na sadržaj sledećih pojmova:
1)
rasa se odnosi na boju kože, poreklo i pripadnost određenoj etničkoj grupi;
2)
veroispovest se odnosi na verska i ateistička uverenja, učestvovanje ili neučestvovanje u privatnim ili javnim formalnim verskim obredima, samostalno ili u zajednici s drugima, druge verske obrede ili izražavanje vere, kao i oblike ličnog ili zajedničkog ponašanja koji se zasnivaju na verskom uverenju ili iz njega proizlaze;
3)
nacionalna pripadnost se odnosi na pripadnost grupi koja je određena po svom kulturnom, etničkom ili jezičkom identitetu, zajedničkom geografskom ili političkom poreklu ili odnosom sa stanovništvom neke druge države, a može obuhvatiti i državljanstvo;
4)
političko uverenje se odnosi na mišljenje, stav ili uverenje o stvarima povezanim s mogućim počiniocima progona iz , kao i njihovim politikama ili metodama, bez obzira na to da li je tražilac postupao po tom mišljenju, stavu ili uverenju;
5)
određena društvena grupa odnosi se na društvene grupe čiji članovi imaju zajedničke urođene osobine ili zajedničko poreklo, koje se ne mogu izmeniti, ili imaju zajedničke karakteristike ili uverenja koja su u toj meri značajna za njihov identitet ili svest da se ta lica ne smeju prisiliti da ih se odreknu, pri čemu ta grupa ima poseban identitet u državi porekla jer se smatra drugačijom od društva koje je okružuje.
Zavisno od okolnosti u državi porekla, određena društvena grupa može označavati i grupu koja se zasniva na zajedničkim karakteristikama pola, roda, rodnog identiteta i seksualnog opredeljenja.
Prilikom procene da li postoji opravdan strah od progona, nije važno da li tražilac zaista poseduje rasne, rodne, verske, nacionalne, društvene ili političke karakteristike ili karakteristike u pogledu jezika ili rodnog identiteta koje su razlog za progon ako mu počinilac progona pripisuje takve karakteristike.
Član27

Načelo sur place

Opravdan strah od progona ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može se zasnivati na:
1)
događajima koji su se desili nakon što je tražilac napustio državu porekla ili uobičajenog boravišta ili
2)
aktivnostima tražioca nakon što je napustio državu porekla ili uobičajenog boravišta, naročito kada se utvrdi da je tražilac nastavio da izražava svoja uverenja ili orijentaciju koju je imao u državi porekla ili uobičajenog boravišta.
Ako tražilac podnese naknadni zahtev za azil, bitne činjenice i dokazi nastali nakon pravnosnažnosti odluke, a koji se odnose na utvrđivanje ispunjenosti uslova za odobrenje prava na azil, ne mogu se zasnivati isključivo na okolnostima koje je tražilac prouzrokovao ličnim postupanjem kako bi ispunio uslove za odobrenje prava na azil.
Član28

Dela progona

Dela koja se smatraju progonom u skladu sa moraju biti:
1)
dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje osnovnih ljudskih prava, naročito prava koja ne mogu biti ograničena prema Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ili
2)
skup različitih mera, uključujući kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da mogu uticati na pojedinca na sličan način kao dela iz .
Dela progona iz , su naročito:
1)
fizičko ili psihičko nasilje, uključujući seksualno i rodno zasnovano nasilje;
2)
zakonske, administrativne, policijske ili sudske mere koje su diskriminišuće ili koje se primenjuju na diskriminišući način;
3)
sudski postupak ili kažnjavanje koje je nesrazmerno ili diskriminišuće;
4)
uskraćivanje sudske zaštite usled čega se izriču nesrazmerne i diskriminišuće kazne;
5)
sudski postupak ili kažnjavanje zbog odbijanja da se obavlja vojna obaveza prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne obaveze uključivalo krivična dela ili radnje koje su navedene kao razlozi za uskraćivanje prava na azil saglasno i ;
6)
dela koja su po svojoj prirodi specifično vezana za pol ili decu.
Između razloga progona i dela progona, kao i nepostojanja zaštite od takvih dela mora postojati povezanost.
Član29

Počinioci progona ili ozbiljne nepravde

Počinioci progona iz i ozbiljne nepravde iz , mogu biti:
1)
državni organi;
2)
stranke ili organizacije koje kontrolišu državu ili znatan deo državnog područja;
3)
nedržavni organi, ako se dokaže da državni organi ili stranke, odnosno organizacije koje kontrolišu znatan deo državnog područja, uključujući međunarodne organizacije nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od progona ili trpljenja ozbiljne nepravde.
Član30

Davaoci zaštite u državi porekla

Zaštitu od progona i trpljenja ozbiljne nepravde u državi porekla ili državi uobičajenog boravišta u smisl i , pod uslovom da mogu i žele, pružaju:
1)
državni organi ili
2)
stranke i državne ili međunarodne organizacije koje kontrolišu državu ili znatan deo državnog područja.
Zaštita iz mora biti efikasna i trajna.
Zaštita iz podrazumeva postojanje efikasnog pravnog sistema za sprečavanje, otkrivanje i kažnjavanje dela koja predstavljaju progon ili ozbiljnu nepravdu, kao i mogućnost pristupa takvoj zaštiti.
Član31

Zaštita unutar države

Pri proceni osnovanosti zahteva za azil utvrđuje se i mogućnost zaštite tražioca unutar države njegovim preseljenjem u određeni deo države porekla ili države uobičajenog boravišta gde:
1)
ne postoje opravdani razlozi za strah od progona, niti postoji opasnost od trpljenja ozbiljne nepravde ili
2)
tražilac može dobiti efikasnu zaštitu od progona ili trpljenja ozbiljne nepravde.
Preseljenje iz se smatra mogućim:
1)
ako tražilac do tog dela države može putovati na siguran i zakonit način;
2)
ako će tražiocu biti dozvoljen ulazak u taj deo države;
3)
ako se razumno može očekivati da se tražilac u tom delu države nastani.
Prilikom procene postoje li osnovani razlozi za strahovanje tražioca od progona i postoji li stvarna opasnost od nepravde, odnosno ima li tražilac pristup zaštiti od progona ili ozbiljne nepravde u nekom delu države svog porekla, uzimaju se u obzir opšte okolnosti poznate za taj deo države, kao i lične okolnosti tražioca.
Član32

Procena činjenica i okolnosti

Tražilac je dužan da sarađuje sa Kancelarijom za azil i da priloži svu raspoloživu dokumentaciju i iznese tačne i istinite podatke koji se odnose na identitet, uzrast, državljanstvo, članove porodice, državu i adresu prethodnog prebivališta, prethodne zahteve, kretanje nakon što je napustio državu porekla, lične i putne isprave i razloge na kojima se zasniva njegov zahtev za azil.
Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahteva za azil, Kancelarija za azil prikuplja i razmatra sve relevantne činjenice, dokaze i okolnosti, uzimajući u obzir naročito:
1)
relevantne činjenice i dokaze koje je izneo tražilac, uključujući informaciju da li bi bio ili bi mogao biti izložen progonu ili riziku od trpljenja ozbiljne nepravde;
2)
aktuelne izveštaje o stanju u državi porekla tražioca ili državi njegovog uobičajenog boravišta i, po potrebi, o državama kroz koje je putovao, uključujući zakone i propise tih država, kao i način na koji se oni primenjuju - koji su sadržani u različitim izvorima međunarodnih organizacija, kao što su UNHCR i Evropska kancelarija za podršku azilu (European asylum support office, u daljem tekstu: EASO), kao i drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava;
3)
položaj i lične okolnosti tražioca, uključujući njegov pol i uzrast kako bi se na osnovu toga procenilo da li postupci i dela kojima je bio ili kojima bi mogao biti izložen predstavljaju progon ili ozbiljnu nepravdu;
4)
da li su aktivnosti tražioca od momenta kada je napustio državu porekla bile usmerene na stvaranje odlučujućih uslova za odobrenje prava na azil kako bi se procenilo da li te aktivnosti mogu izložiti tražioca progonu ili riziku od trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu državu;
5)
da li tražilac može dobiti zaštitu države čije bi državljanstvo mogao dokazati.
Činjenica da je tražilac već bio izložen progonu ili riziku od trpljenja ozbiljne nepravde, odnosno pretnjama takvim progonom ili pretnjama ozbiljnom nepravdom pokazatelj je da postoji opravdan strah od progona ili trpljenja ozbiljne nepravde, osim ako postoje opravdani razlozi da se veruje da se takav progon ili ozbiljna nepravda neće ponoviti.
Izjava tražioca smatra se verodostojnom u delu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrepljena dokazima:
1)
ako je tražilac uložio iskren napor da potkrepi svoj zahtev dokazima;
2)
ako su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneti, uz zadovoljavajuće objašnjenje zašto nedostaju ostale relevantne činjenice;
3)
ako je utvrđeno da su izjave tražioca dosledne i prihvatljive, kao i da nisu u suprotnosti sa specifičnim i opštim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtevu za azil;
4)
ako je tražilac izrazio nameru da traži azil u što kraćem roku ili je opravdao zašto nije tako postupio;
5)
ako je utvrđena opšta verodostojnost izjave tražioca.
Član33

Razlozi za uskraćivanje prava na utočište

Pravo na utočište se neće odobriti tražiocu ako postoje osnovani razlozi na osnovu kojih se smatra da je počinio, podstrekavao ili na drugi način učestvovao u izvršenju:
1)
zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovečnosti, u skladu sa odredbama sadržanim u međunarodnim konvencijama donetim u cilju sprečavanja takvih zločina;
2)
teškog krivičnog dela koje nije političkog karaktera, koje je počinjeno izvan teritorije Republike Srbije pre nego što je tražilac ušao na teritoriju Republike Srbije;
3)
dela suprotna ciljevima i principima Ujedinjenih nacija, kako je istaknuto u Preambuli i i Povelje Ujedinjenih nacija.
Pravo na utočište se neće odobriti tražiocu koji predstavlja opasnost po nacionalnu bezbednost i javni poredak Republike Srbije.
Pravo na utočište se neće odobriti tražiocu koji već ima odobren boravak u državi koja mu na osnovu tog boravka priznaje ista prava i obaveze kao državljanima te države.
Pravo na utočište se neće odobriti tražiocu koji uživa zaštitu ili prima pomoć nekog organa ili agencije Ujedinjenih nacija, osim UNHCR-a.
Ako zaštita ili pomoć iz prestanu iz bilo kog razloga na koji tražilac nije mogao uticati, a njegov položaj nije konačno rešen u skladu sa odgovarajućim rezolucijama koje je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija, odobriće mu se pravo na azil.
Član34

Razlozi za uskraćivanje supsidijarne zaštite

Supsidijarna zaštita se neće odobriti tražiocu ako postoje ozbiljni razlozi na osnovu kojih se smatra da je počinio, podstrekavao ili na drugi način učestvovao u izvršenju:
1)
zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovečnosti, u skladu sa odredbama sadržanim u međunarodnim konvencijama donetim u cilju sprečavanja takvih zločina;
2)
teškog krivičnog dela;
3)
dela suprotnih ciljevima i principima Ujedinjenih nacija, kako je istaknuto u Preambuli i i Povelje Ujedinjenih nacija.
Supsidijarna zaštita se neće odobriti tražiocu koji predstavlja opasnost po nacionalnu bezbednost i javni poredak Republike Srbije.
Teškim krivičnim delom iz ovog člana smatra se krivično delo za koje se prema zakonodavstvu Republike Srbije može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna.