Zakon o zaštiti vazduha

Status propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Nema dostupnih verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o zaštiti vazduha

IIČl. 5–17

KONTROLA KVALITETA VAZDUHA

Član5

Određivanje i klasifikacija zona i aglomeracija

Vlada, na predlog Ministarstva, određuje zone i aglomeracije na teritoriji Republike Srbije i učestalost njihove revizije u cilju kontrole i održavanja stanja i/ili poboljšanja kvaliteta vazduha.
Zone i aglomeracije klasifikuju se na osnovu gornje i donje granice ocenjivanja.
Vlada, na predlog Ministarstva, određuje gornje i donje granice ocenjivanja.
Klasifikacija zona i aglomeracija preispituje se najmanje jednom u pet godina, u skladu sa propisom iz .
Klasifikacija zona i aglomeracija iz preispituje se i u kraćem vremenskom periodu, u slučaju nastalih promena u aktivnostima značajnim za povećanje koncentracija zagađujućih materija.
Član6

Zagađujuće materije u pogledu kojih se vrši ocenjivanje kvaliteta vazduha

Ocenjivanje kvaliteta vazduha vrši se obavezno u pogledu koncentracija sumpor dioksida, azot dioksida i oksida azota, suspendovanih čestica (RM , RM ),
10 2.5 olova, benzena, ugljen monoksida, prizemnog ozona, arsena, kadmijuma, nikla i benzo(a)pirena (u daljem tekstu: zagađujuće materije), a može i za druge zagađujuće materije, koje su kao takve utvrđene propisima donetim na osnovu ovog zakona.
Član7

Kriterijumi za ocenjivanje kvaliteta vazduha u zonama i aglomeracijama

U Republici Srbiji ocenjuje se kvalitet vazduha s obzirom na nivo zagađujućih materija u zavisnosti od donje i gornje granice ocenjivanja za sumpor dioksid, azot dioksid i okside azota, suspendovane čestice (PM , PM ), olovo, benzen, ugljen
10 2.5 monoksid, arsen, kadmijum, nikl i benzo(a)piren, i to:
1)
u svim zonama i aglomeracijama u kojima nivo zagađujućih materija prelazi gornju granicu ocenjivanja za zagađujuće materije iz ovog stava, za ocenjivanje kvaliteta vazduha koriste se podaci dobijeni fiksnim merenjima. Podaci dobijeni fiksnim merenjima mogu biti dopunjeni podacima dobijenim tehnikama modelovanja i/ili indikativnim merenjima kako bi se dobila bolja prostorna raspodela nivoa zagađujućih materija;
2)
u svim zonama i aglomeracijama u kojima je nivo zagađujućih materija ispod gornje granice ocenjivanja ustanovljene za zagađujuće materije iz ovog stava, za ocenjivanje kvaliteta vazduha može se koristiti kombinacija fiksnih merenja i tehnika modelovanja i/ili indikativnih merenja;
3)
u svim zonama i aglomeracijama u kojima je nivo zagađujućih materija ispod donje granice ocenjivanja ustanovljene za zagađujuće materije iz ovog stava, za ocenjivanje kvaliteta vazduha dovoljno je koristiti tehnike modelovanja i/ili tehnike objektivne procene.
Izuzetno od , merenja se vrše i na osnovnim ruralnim lokacijama, udaljenim od značajnih izvora zagađivanja vazduha, u cilju obezbeđenja informacija o ukupnoj masenoj koncentraciji i hemijskom sastavu suspendovanih čestica (RM ) na bazi godišnjeg proseka.
Član8

2,5

U zonama i aglomeracijama u kojima su koncentracije prizemnog ozona prekoračile dugoročne ciljeve u toku bilo koje od prethodnih pet godina merenja, vrše se fiksna merenja prizemnog ozona.
Član9

Uslovi za vršenje monitoringa kvaliteta vazduha

U cilju efikasnog upravljanja kvalitetom vazduha uspostavlja se jedinstveni funkcionalni sistem praćenja stepena zagađenja vazduha i održavanja baze podataka o kvalitetu vazduha (u daljem tekstu: monitoring kvaliteta vazduha).
Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave, u okviru svoje nadležnosti utvrđene zakonom, obezbeđuju monitoring kvaliteta vazduha.
Vlada, na predlog Ministarstva, utvrđuje uslove za monitoring kvaliteta vazduha na teritoriji Republike Srbije.
Propisom iz , utvrđuju se naročito:
1)
kriterijumi za određivanje minimalnog broja mernih mesta i lokacije za uzimanje uzoraka u slučaju fiksnih merenja i u slučaju kada su fiksna merenja dopunjena indikativnim merenjima ili postupcima modelovanja;
2)
ciljevi merenja, lista parametara koji se mere, kao i kriterijumi za određivanje mernih mesta i lokacija za uzimanje uzoraka za merenja koja se vrše na osnovnim ruralnim lokacijama;
3)
metodologija merenja kvaliteta vazduha (referentne metode merenja i uslove korišćenja ostalih metoda);
4)
zahtevi u pogledu podataka koji se koriste za ocenjivanje kvaliteta vazduha;
5)
način obezbeđenja validnosti podataka za ocenjivanje kvaliteta vazduha (prema zahtevu standarda SRPS ISO/IEC17025);
6)
obim i sadržaj informacija o ocenjivanju kvaliteta vazduha;
7)
ostale relevantne uslove i podatke za monitoring kvaliteta vazduha.
Član10

Sistem monitoringa kvaliteta vazduha

Sistemom monitoringa kvaliteta vazduha uspostavlja se državna i lokalne mreže mernih mesta za fiksna i indikativna merenja.
Praćenje kvaliteta vazduha može se obavljati i merenjima posebne namene, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Član11

Državna mreža

Državna mreža mernih mesta (u daljem tekstu: državna mreža) uspostavlja se za praćenje kvaliteta vazduha na nivou Republike Srbije.
Državna mreža sastavni je deo praćenja stanja životne sredine i finansira se iz budžeta Republike Srbije.
Državna mreža uspostavlja se u skladu sa Programom kontrole kvaliteta vazduha u državnoj mreži, kojim se određuje broj i raspored mernih mesta u zonama i aglomeracijama, kao i obim, vrsta i učestalost merenja.
Program iz donosi Vlada, na predlog Ministarstva.
Član12

Uspostavljanje državne mreže

Državnu mrežu čine merna mesta za merenje:
1)
kvaliteta vazduha u naseljima, industrijskim i nenaseljenim područjima;
2)
kvaliteta vazduha u područjima pod uticajem određenih izvora zagađivanja, uključujući pokretne izvore;
3)
prekograničnog atmosferskog prenosa zagađujućih materija u vazduh i aerosedimenata u okviru potvrđenih međunarodnih obaveza;
4)
alergenog polena.
Član13

Monitoring prekograničnog zagađenja vazduha

U slučaju iz , a u skladu sa potvrđenim međunarodnim obavezama i u skladu sa programom iz , može se uspostaviti zajedničko merno mesto koje pokrivaju susedne zone u našoj i susednim državama, da bi se dobila neophodna prostorna raspodela koncentracija.
Član14

Nadležnost nad državnom mrežom

Ministarstvo obavlja koordinaciju aktivnosti u okviru državne mreže i sarađuje sa drugim organima državne uprave, organima nadležnim za zaštitu zdravlja ljudi, ustanovom za praćenje meteoroloških uslova i drugo.
Praćenje kvaliteta vazduha u državnoj mreži, u okviru svojih nadležnosti, vrše Agencija za zaštitu životne sredine (u daljem tekstu: Agencija) i ovlašćena pravna lica u skladu sa programom iz .
Informacije o kvalitetu vazduha iz državne mreže javne su i objavljuju se na zvaničnoj internet stranici Agencije.
Član15

Lokalna mreža

Lokalna mreža mernih mesta (u daljem tekstu: lokalna mreža) uspostavlja se za praćenje kvaliteta vazduha na nivou autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.
Sredstva za realizaciju programa kontrole kvaliteta vazduha u lokalnoj mreži obezbeđuju se iz budžeta autonomne pokrajine i budžeta jedinice lokalne samouprave.
Monitoring kvaliteta vazduha u lokalnoj mreži obavlja se prema programu kontrole kvaliteta vazduha u lokalnoj mreži kojim se određuje broj i raspored mernih mesta na teritoriji autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave, kao i obim, vrsta i učestalost merenja, a koji za svoju teritoriju donosi nadležni organ autonomne pokrajine i nadležni organ jedinice lokalne samouprave, za period od jedne do tri godine i koji mora biti usklađen sa programom iz i sa propisom iz .
Ministarstvo daje saglasnost na predlog programa kontrole kvaliteta vazduha iz . Nadležni organ autonomne pokrajine i nadležni organ jedinice lokalne samouprave predlog programa kontrole kvaliteta vazduha dostavlja Ministarstvu na saglasnost najkasnije do 1. septembra one godine koja prethodi godini u kojoj program kontrole kvaliteta vazduha stupa na snagu.
Ministar nadležan za poslove zaštite životne sredine (u daljem tekstu: ministar) bliže propisuje sadržaj programa kontrole kvaliteta vazduha u lokalnoj mreži.
Lokalnu mrežu čine dopunska merna mesta koja nadležni organ autonomne pokrajine i nadležni organ jedinice lokalne samouprave određuju na osnovu merenja ili postupaka procene, u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima.
Nadležni organ autonomne pokrajine i nadležni organ jedinice lokalne samouprave obavlja koordinaciju svih aktivnosti lokalne mreže.
Nadležni organ autonomne pokrajine i nadležni organ jedinice lokalne samouprave obavlja poslove praćenja kvaliteta vazduha iz preko ovlašćenog pravnog lica.
Nadležni organ autonomne pokrajine i nadležni organ jedinice lokalne samouprave može da osnuje pravno lice koje obavlja poslove praćenja kvaliteta vazduha i koje mora ispunjavati uslove koji su utvrđeni propisom iz .
U slučaju da se postavlja automatska merna stanica, nadležni organ autonomne pokrajine i nadležni organ jedinice lokalne samouprave pre postavljanja mora da pribavi mišljenje Ministarstva na predloženo merno mesto.
Nadležni organ autonomne pokrajine i nadležni organ jedinice lokalne samouprave dužni su da informacije o kvalitetu vazduha iz lokalne mreže objave na svojim zvaničnim internet stranicama.
Član16

Merenja posebne namene

Merenja posebne namene obavljaju se kada je potrebno utvrditi stepen zagađenosti vazduha na određenom prostoru koji nije obuhvaćen državnom i/ili lokalnom mrežom monitoringa kvaliteta vazduha, a u slučajevima kada postoji osnovana sumnja da je došlo do zagađenja vazduha koje može narušiti zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Na osnovu zapisnika nadležnog inspektora koji je sačinjen u vanrednom postupku nadzora svih operatera koji se nalaze ili mogu uticati na prostor iz , nadležni organ jedinice lokalne samouprave utvrđuje opravdanost osnovane sumnje iz i u roku od pet radnih dana donosi odluku o merenjima posebne namene, koja sadrži način i rokove merenja, kao i vrstu zagađujućih materija koje je potrebno meriti.
Merenja posebne namene nadležni organ jedinice lokalne samouprave sprovodi u skladu sa donetim aktom iz i obavlja preko ovlašćenog pravnog lica.
Troškove nastale merenjem posebne namene snosi nadležni organ jedinice lokalne samouprave koji je doneo odluku iz .
Kada se dokaže odgovornost zagađivača za zagađenje iz , troškove nastale merenjem posebne namene zagađivač je dužan da uplati na račun budžeta jedinice lokalne samouprave čiji je nadležni organ doneo odluku iz .
Nadležni organ jedinice lokalne samouprave dužan je da odluku iz i rezultate merenja posebne namene objavi na svojoj zvaničnoj internet stranici.
Član17

Dostavljanje podataka o kvalitetu vazduha Agenciji

Nadležni organ autonomne pokrajine, nadležni organ jedinice lokalne samouprave i ovlašćena pravna lica dužni su da na propisanom obrascu dostave Agenciji podatke o kvalitetu vazduha dobijene kontrolom kvaliteta vazduha iz državne i lokalne mreže, kao i rezultate merenja posebne namene, do 15. u mesecu za prethodni mesec, a godišnji izveštaj, najkasnije 60 dana od dana isteka kalendarske godine za prethodnu godinu.
Ministar, na predlog Agencije, propisuje obrazac iz .
Podaci iz koriste se za ocenjivanje kvaliteta vazduha, kao i za izradu izveštaja o stanju kvaliteta vazduha i sastavni su deo informacionog sistema o kvalitetu vazduha.