, nadležan je ako stečajni dužnik ima stalnu poslovnu jedinicu bez svojstva pravnog lica u Republici Srbiji (sporedni stečajni postupak).
Pod stalnom poslovnom jedinicom podrazumeva se bilo koje mesto poslovanja u kojem stečajni dužnik obavlja ekonomsku delatnost, upotrebom ljudske radne snage i dobara ili usluga.
Ako se u Republici Srbiji ne nalazi središte glavnih interesa, ni poslovna jedinica stečajnog dužnika, već samo njegova imovina, sporedni stečajni postupak u Republici Srbiji je moguće otvoriti i voditi:
1)
ako postoji stečajni razlog, ali se u državi gde stečajni dužnik ima središte glavnih interesa stečajni postupak ne može voditi zbog uslova predviđenih u stečajnom pravu te države;
2)
ako se prema pravu države u kojoj stečajni dužnik ima središte glavnih interesa, stečajni postupak odnosi samo na imovinu u toj državi;
3)
kada se strana sudska odluka o otvaranju stečajnog postupka ne može priznati.
Za sprovođenje stečajnog postupka nadležan je sud na čijem području se nalazi stalna poslovna jedinica stečajnog dužnika, a ako nema poslovne jedinice u Republici Srbiji, sud na čijem području se nalazi imovina stečajnog dužnika.
Ako bi više sudova bili mesno nadležni za sprovođenje sporednog stečajnog postupka, postupak vodi sud kome je prvo podnet predlog za pokretanje stečajnog postupka.
Sporedni stečajni postupak obuhvata samo imovinu stečajnog dužnika koja se nalazi na teritoriji Republike Srbije.