Tužbu zbog povrede prava ili postojanja ozbiljne opasnosti da će pravo biti povređeno nadležnom sudu može da podnese: podnosilac prijave patenta, nosilac prava ili sticalac licence.
Podnosilac prijave ili sticalac licence ima pravo na tužbu nakon objave prijave patenta.
Sticalac licence može da podnese tužbu nadležnom sudu zbog povrede prava u obimu u kome je na osnovu zakona ili ugovora stekao pravo na iskorišćavanje pronalaska, ukoliko drugačije nije ugovoreno.
Ako su više lica nosioci prava ili nosioci prava iz objavljene prijave patenta na istom pronalasku svaki od njih je ovlašćen da u svoje ime i za svoj račun zahteva građansko-pravnu zaštitu.
utvrđenje povrede prava ili ozbiljne opasnosti da će pravo biti povređeno;
2)
zabrana radnji kojima se povređuje pravo ili radnji koje predstavljaju ozbiljnu opasnost da će pravo biti povređeno, kao i zabrana ponavljanja takvih ili sličnih radnji pod pretnjom plaćanja primerenog novčanog iznosa tužiocu;
3)
naknada štete zbog povrede prava;
4)
objavljivanje presude o trošku tuženog;
5)
oduzimanje, odnosno trajno isključenje iz prometa ili uništenje, ili preinačenje bez bilo kakve naknade, proizvoda koji su nastali ili stečeni povredom prava;
6)
zabrana otuđenja, oduzimanje ili uništenje, bez bilo kakve naknade, materijala i predmeta (pribor, alat) koji su pretežno upotrebljeni u stvaranju proizvoda kojima se povređuje pravo.
U slučaju povrede prava tužba se može podneti i protiv lica čije su usluge korišćene pri povredi prava (posrednik).
ovog člana, sud odlučuje u kojem će sredstvu javnog informisanja biti objavljena presuda. Ako sud odluči da se objavi samo deo presude, pri odlučivanju o tužbenom zahtevu, odrediće da se objavi izreka i prema potrebi onaj deo presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i ko je izvršio povredu.
Pri razmatranju tužbenih zahteva iz ovog člana, sud uzima u obzir srazmeru između ozbiljnosti povrede i tužbenih zahteva, kao i interes trećih lica.
Podnosilac prijave ima pravo na naknadu štete od datuma objave.
Na pitanja u vezi sa naknadom štete nanete povredom prava, koja nisu uređena ovim zakonom, primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi.
Oštećeni ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete.
Pri određivanju visine naknade štete sud uzima u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, kao što su negativne ekonomske posledice koje trpi oštećeni, uključujući izgubljenu dobit i dobit koju je štetnik ostvario povredom prava.
, kada okolnosti slučaja to opravdavaju, da dosudi oštećenom paušalnu naknadu koja ne može biti niža od naknade koju bi primio za konkretni oblik korišćenja predmeta zaštite, da je to korišćenje bilo zakonito.
Lice koje povredu prava nije učinilo namerno ili krajnjom nepažnjom, dužno je da oštećenom nadoknadi štetu samo u visini dobiti koju je ostvarilo povredom prava.
Na predlog lica koje učini verovatnim da je njegovo pravo povređeno ili da postoji ozbiljna opasnost da će biti povređeno, sud može odrediti privremenu meru:
1)
oduzimanja, odnosno isključenja iz prometa proizvoda kojima se povređuje pravo;
2)
oduzimanja ili zabranu otuđenja materijala i predmeta (pribor, alat) pretežno upotrebljenih u stvaranju proizvoda kojima se povređuje pravo, odnosno pretežno namenjenih stvaranju proizvoda kojima se povređuje pravo;
3)
zabrane preduzimanja radnji kojima se povređuje pravo ili koje predstavljaju ozbiljnu opasnost da će pravo biti povređeno.
Privremena mera se može, pod istim uslovima, odrediti i protiv svakog lica čije usluge je koristilo lice koje vređa pravo (posrednik).
Na predlog lica koje učini verovatnim da je njegovo pravo povređeno ili da postoji ozbiljna opasnost da će biti povređeno prilikom obavljanja privredne delatnosti i koje učini verovatnim postojanje opasnosti koja bi osujetila ili znatno otežala naknadu štete, sud može, pored privremenih mera iz
sud može naložiti dostavljanje bankarskih, finansijskih, poslovnih ili drugih dokumenata i podataka ili naložiti da se omogući pristup tim dokumentima i podacima.
Sud može odrediti privremenu meru odmah po prijemu predloga za određivanje privremene mere i bez prethodnog izjašnjenja protivne stranke, a naročito ako postoji opasnost da zbog odlaganja predlagač pretrpi nenadoknadivu štetu.
Rešenje kojim je određena privremena mera, u slučaju iz
, dostavlja se strankama u postupku bez odlaganja, a najkasnije odmah po sprovođenju mere.
Kada je privremena mera određena pre pokretanja parničnog ili drugog postupka, tužba, odnosno predlog za pokretanje drugog postupka radi opravdanja mere, mora se podneti u roku od 30 dana od dana donošenja rešenja o određivanju privremene mere.
tužba ne bude podneta, odnosno ne bude pokrenut drugi postupak radi opravdanja privremene mere, sud na predlog lica protiv koga je privremena mera određena obustavlja postupak i ukida sprovedene radnje.
Ako postupak po privremenoj meri bude obustavljen i sprovedene radnje budu ukinute u skladu sa ovim članom, ili ako sud utvrdi da povreda prava nije učinjena ili da nije postojala ozbiljna opasnost da će pravo biti povređeno, lice protiv koga je određena privremena mera ima pravo na naknadu štete koja joj je naneta privremenom merom.
Sud može usloviti određivanje privremene mere polaganjem odgovarajućeg iznosa kao sredstva obezbeđenja u slučaju nastanka štete iz
Na pitanja u vezi sa postupkom određivanja privremene mere, koja nisu uređena ovim zakonom, shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuju izvršenje i obezbeđenje.
Na predlog lica koje učini verovatnim da je njegovo pravo povređeno ili da će biti povređeno, sud može u toku, kao i pre pokretanja parničnog postupka, odrediti obezbeđenje dokaza, pod uslovom da poverljive informacije budu zaštićene.
uzimanje detaljnog opisa proizvoda kojima se povređuje pravo, sa ili bez uzimanja uzoraka tih proizvoda;
2)
oduzimanje proizvoda ili dela proizvoda kojima se povređuje pravo, a ako je to opravdano, i oduzimanje materijala i predmeta (pribor, alat) pretežno upotrebljenih u stvaranju ili stavljanju u promet proizvoda kojima se povređuje pravo, kao i dokumenata koji se odnose na navedeno.
Sud može odrediti obezbeđenje dokaza odmah po prijemu predloga za obezbeđenje dokaza i bez izjašnjenja protivne stranke, a naročito ako postoji opasnost da zbog odlaganja predlagač pretrpi nenadoknadivu štetu ili ako postoji očigledna opasnost da će dokazi biti uništeni.
Rešenje kojim je određeno obezbeđenje dokaza, u slučaju iz
, dostavlja se strankama u postupku bez odlaganja, a najkasnije odmah po sprovođenju mere.
Kada je obezbeđenje dokaza određeno pre pokretanja parničnog postupka, tužba se mora podneti u roku od 30 dana od dana donošenja rešenja o određivanju obezbeđenja dokaza.
tužba ne bude podneta, sud na predlog protivne stranke obustavlja postupak i ukida sprovedene radnje.
Ako postupak obezbeđenja dokaza bude obustavljen i sprovedene radnje budu ukinute, ili ako sud utvrdi da povreda prava nije učinjena ili da nije postojala ozbiljna opasnost da će pravo biti povređeno, protivna stranka ima pravo na naknadu štete koja mu je naneta obezbeđenjem dokaza.
Sud može usloviti određivanje obezbeđenja dokaza polaganjem odgovarajućeg novčanog iznosa kao sredstva obezbeđenja u slučaju nastanka štete iz
Ako se stranka u postupku koja je učinila verovatnim svoje tvrdnje poziva na dokaz koji se nalazi u posedu protivne stranke, sud protivnoj stranci nalaže da dostavi taj dokaz vodeći računa o primeni propisa o zaštiti poverljivih informacija.
, u slučaju da je pravo povređeno prilikom obavljanja privredne delatnosti, sud, na predlog jedne stranke u postupku, poziva drugu stranku da dostavi bankarske, finansijske i poslovne dokumente koji se nalaze u njenom posedu, pod uslovom da poverljive informacije budu zaštićene.
Na pitanja u vezi sa postupkom za obezbeđenje dokaza, koja nisu uređena ovim zakonom, shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak.
Tužba zbog povrede prava može se podneti u roku od tri godine od dana saznanja za povredu i učinioca, ali ne posle isteka roka od pet godina od dana učinjene povrede ili od dana poslednje učinjene povrede kada se povreda vrši kontinuirano.
Ako je predmet povrede prava postupak za dobijanje novog proizvoda, smatraće se da je svaki identičan proizvod dobijen zaštićenim postupkom, dok se ne dokaže suprotno.
Teret dokazivanja pada na tuženog koji takav proizvod proizvodi, pri čemu se u obzir uzima legitimni interes tuženog da zaštiti svoje proizvodne i poslovne tajne.
Sud može, na opravdan zahtev lica čije je pravo povređeno, naložiti licu koje je izvršilo povredu prava da pruži informacije o licima koja su učestvovala u povredi prava, kao i o poreklu i distributivnim kanalima proizvoda ili usluga kojima se povređuje pravo, kao i da preda dokumente koji su u vezi sa povredom prava.
podaci o proizvođačima, distributerima, dobavljačima i drugim licima koja su prethodno bila uključena u proizvodnju ili distribuciju proizvoda ili pružanje usluga, kao i podaci o prodavcima koji te proizvode prodaju;
2)
podaci o količini proizvedenih, isporučenih ili naručenih proizvoda ili usluga, kao i podaci o cenama ostvarenim za te proizvode ili usluge.
Ako lica iz iz neopravdanih razloga ne postupe po nalogu suda i ne dostave tražene informacije, odgovaraće za štetu koja na taj način nastane.
Pronalazač, njegov pravni sledbenik ili poslodavac ima pravo da tužbom zahteva od suda da utvrdi da ima pravo na zaštitu određenog pronalaska, umesto lica ili zajedno sa licem koje je prijavilo taj pronalazak.
Ako je rešenjem nadležnog organa priznato pravo, pronalazač, njegov pravni sledbenik ili poslodavac iz
Pravnosnažnu presudu kojom je usvojen tužbeni zahtev iz sud dostavlja nadležnom organu, radi upisa promene podnosioca prijave ili nosioca prava u odgovarajući registar.
Poslodavac ili zaposleni koji prema odredbama ovog zakona ima pravo na zaštitu ili na ekonomsko iskorišćavanje pronalaska iz radnog odnosa može tužbom zahtevati od suda utvrđivanje i zaštitu svojih prava.
za utvrđivanje prava zaposlenog ili poslodavca može se podneti u roku od dve godine od dana objave prijave za priznanje patenta, ali ne po isteku dve godine od dana prestanka radnog odnosa tokom koga je pronalazak stvoren.
Pravnosnažnu presudu kojom je usvojen tužbeni zahtev iz
Ako je u prijavi patenta ili malog patenta ili u nekoj drugoj ispravi predviđenoj ovim zakonom navedeno neko drugo lice kao pronalazač, pronalazač ima pravo na podnošenje tužbe nadležnom sudu radi utvrđivanja njegovog svojstva pronalazača i nalaganja upisa njegovog imena u prijavu patenta ili malog patenta, kao i u odgovarajuće isprave i registre, u skladu sa odredbama ovog zakona.