(1) Državljani jedne Ugovorne Strane imaju pravo na pravnu pomoć na teritoriji druge Ugovorne Strane, pod istim uslovima i u istom obimu kao i državljani te Ugovorne Strane, u skladu sa njenim propisima.

(2) Pravna pomoć se odnosi na sve procesne radnje, uključujući i radnje izvršenja.

(3) Ako stranka u postupku ostvaruje pravo na pravnu pomoć prema pravu jedne Ugovorne Strane, ta stranka ima pravo na pravnu pomoć za svaku procesnu radnju koja se sprovodi u istom slučaju pred organom druge Ugovorne Strane. Ako takav oblik pravne pomoći ne postoji, obezbediće se sličan oblik pravne pomoći koji postoji prema pravu zamoljene Ugovorne Strane.