Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Uzbekistan o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja

Status propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Nema dostupnih verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Član 24. Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Uzbekistan o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja – Rešavanje sporova između Strane i ulagača države druge Strane

Član24.

Rešavanje sporova između Strane i ulagača države druge Strane

1. Ovaj član se primenjuje na sporove između ulagača i Države domaćina koji proizlaze iz ulaganja i odnose se na navodnu povredu obaveze Države domaćina iz ovog Sporazuma, koja je prouzrokovala gubitak ili štetu za ulagača ili njegovo ulaganje.
2. Ovaj član se ne primenjuje na sporove između ulagača i Države domaćina koji:
a)
se odnose na mere koje se tiču fosilnih energetskih izvora ili proizvoda i usluga povezanih sa njima;
b)
se odnose na ulaganje izvršeno putem prevarnog prikazivanja, prikrivanja činjenica, korupcije ili ponašanja koje predstavlja zloupotrebu postupka; ili
v)
proizlaze iz događaja koji su se odigrali pre stupanja na snagu ovog Sporazuma.
3. Ukoliko se spor ne može rešiti putem konsultacija i pregovora u skladu sa ovog Sporazuma, ulagač može podneti spor na arbitražu u skladu sa:
a)
Konvencijom o rešavanju investicionih sporova između država i državljana drugih država („ICSID Konvencijaˮ), ukoliko je primenljiva na Strane;
b)
Pravilima arbitraže Međunarodne privredne komore (ICC);
v)
Pravilima arbitraže Komisije Ujedinjenih nacija za međunarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL); ili
g)
drugim arbitražnim pravilima, ukoliko se sve strane u sporu saglase.
4. Jednom kada se spor podnese jednom od arbitražnih mehanizama predviđenih , izbor postupka je konačan.
5. Ulagač može podneti zahtev za arbitražu u skladu sa ovim Sporazumom samo pod sledećim uslovima:
a)
da je prošlo najmanje šest (6) meseci od dana podnošenja zahteva za konsultacije i pregovore iz ovog Sporazuma;
b)
da je ulagač iscrpeo domaće pravne lekove pred sudovima Države domaćina; i
v)
da nije proteklo više od tri (3) godine od dana kada je ulagač saznao ili je mogao saznati za navodnu povredu koja je izazvala gubitak ili štetu za njega ili njegovo ulaganje.
6. Svaka strana u sporu snosiće troškove svog zastupanja u arbitražnom postupku. Troškove arbitara i ostale troškove postupka snosiće strane u sporu u jednakim delovima. Međutim, arbitražni tribunal može odlučiti da sve troškove, uključujući troškove pravnog zastupanja, ili veći deo troškova, snosi neuspešna stranka, ukoliko se utvrdi da je njena činjenična ili pravna tvrdnja očigledno neosnovana, ili da je stranka ometala efikasnost i blagovremenost postupka.
7. Nijedna mera prinude, pre ili posle donošenja konačne arbitražne odluke — kao što su zaplena, plenidba ili izvršenje — ne može se preduzeti protiv imovine Države domaćina.