Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Uzbekistan o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja

Status propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Nema dostupnih verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Član 1. Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Uzbekistan o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja – Definicije

Član1.

Definicije

U svrhu ovog sporazuma: 1. „Ulagač“ označava:
a)
Svako fizičko lice koje je državljanin države jedne Strane u skladu sa njenim nacionalnim zakonodavstvom i koje je izvršilo ulaganje na teritoriji države druge Strane; ili
b)
Svako pravno lice, uključujući privredna društva, korporacije i trgovinska udruženja, pod uslovom da takvo pravno lice:
(i)
je osnovano ili na drugi način valjano organizovano u skladu sa zakonodavstvom države jedne Strane;
(ii)
ima svoje sedište i centar svoje ekonomske ili osnovne poslovne aktivnosti na teritoriji države te Strane; i
(iii)
je izvršilo ulaganje na teritoriji države druge Strane u skladu sa zakonodavstvom države te Strane.
v)
Ovaj Sporazum se neće primenjivati na ulaganja koja su izvršili:
(i)
fizička lica koja su državljani država Strana ili koja imaju stalno prebivalište u Državi domaćinu;
(ii)
pravna lica koja su u vlasništvu ili pod kontrolom, direktno ili indirektno, državljana Države domaćina ili treće države; ili
(iii)
pravna lica koja su u vlasništvu ili pod kontrolom, direktno ili indirektno, pravnog lica osnovanog, organizovanog ili koje posluje u skladu sa zakonima Države domaćina ili treće države.
g)
Da bi imalo pravo na zaštitu u skladu sa ovim Sporazumom, fizičko ili pravno lice mora ispunjavati uslove za status ulagača u trenutku kada je izvršeno ulaganje.
2. „Ulaganje“ označava: Svaku vrstu imovine koja je direktno uložena od strane ulagača države jedne Strane na teritoriji države druge Strane u skladu sa njenim zakonodavstvom, koja ima obeležja ulaganja, uključujući određeno trajanje, ulaganje kapitala i drugih resursa, preuzimanje rizika ili očekivanje dobiti ili profita. Oblici koje ulaganje može imati obuhvataju:
a)
privredno društvo;
b)
akcije, udele, obveznice i druge instrumente učešća u privrednom društvu;
v)
pokretnu ili nepokretnu imovinu, kao i druga imovinska prava kao što su hipoteke, zaloge ili drugi oblici obezbeđenja;
g)
prava intelektualne svojine kao što su autorska i srodna prava, patenti, industrijski dizajni ili modeli, žigovi, kao i „goodwillˮ, tehničke procese i znanje („know-how“);
d)
prava iz koncesionih ugovora zaključenih u skladu sa zakonodavstvom Države domaćina, uključujući licence za uzgoj, eksploataciju ili iskorišćavanje prirodnih resursa.
Promene u pravnoj formi ulaganja neće uticati na njegovu kvalifikaciju kao ulaganje u skladu sa ovim Sporazumom, pod uslovom da je takva promena u skladu sa zakonima Države domaćina. Radi veće pravne sigurnosti, „ulaganje” ne obuhvata:
i)
dužničke hartije od vrednosti koje izda Vlada Države domaćina ili zajmove date Vladi Države domaćina;
ii)
portfolio ulaganja;
iii)
potraživanja novčanih sredstava koja proizlaze isključivo iz trgovinskih ugovora o prodaji robe ili pružanju usluga, ili iz davanja kredita u vezi sa trgovinskom transakcijom;
iv)
kredite, zajmove ili druge novčane resurse dobijene od banaka, suverenih fondova i drugih finansijskih institucija koje se nalaze u državi domaćinu;
v)
kredite, zajmove ili druge novčane resurse dobijene od stranih finansijskih institucija pod garancijom Vlade Države domaćina;
vi)
sudski, upravni ili arbitražni nalog ili presudu;
vii)
svaki drugi oblik ulaganja koji nije usmeren ka sticanju ekonomske ili druge komercijalne koristi.
3. „Država porekla“ označava:
a)
u odnosu na fizičko lice — državu Strane čiji je ulagač državljanin u skladu sa zakonima države te Strane;
b)
u odnosu na pravno lice — državu Strane u kojoj je ulagač osnovan ili registrovan u skladu sa zakonima države te Strane.
4. „Država domaćin“ označava državu Strane na čijoj teritoriji se nalazi ulaganje.
5. „Zakonodavstvo“ označava zakone, propise, pravila, uredbe i druge mere koje imaju obavezujuću pravnu snagu na teritoriji države svake Strane.
6. „Teritorija“ označava područje nad kojim države Strana ostvaruju svoja suverena prava i nadležnosti u skladu sa svojim nacionalnim zakonima i propisima i međunarodnim pravom, i to:
a)
kopneni prostor, unutrašnje vode i teritorijalno more, uključujući vazdušni prostor iznad tih područja države Strane;
b)
isključivu privrednu zonu države Strane utvrđenu u skladu sa Delom V Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora;
v)
epikontinentalni pojas države Strane utvrđen u skladu sa Delom VI Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora.