Obveznik koji se bavi prometom polovnih dobara, uključujući polovna motorna vozila, umetničkih dela, kolekcionarskih dobara i antikviteta, može da utvrdi osnovicu kao razliku između prodajne i nabavne cene dobra (u daljem tekstu: oporezivanje razlike), uz odbitak PDV koji je sadržan u toj razlici.

Obveznikom iz

stava 1. ovog člana

smatra se obveznik koji, u okviru svoje delatnosti i s ciljem dalje prodaje, nabavlja u Republici ili uvozi dobra iz

stava 1. ovog člana

.

Osnovica iz

stava 1. ovog člana

primenjuje se ako kod nabavke dobara njihov isporučilac nije dugovao PDV ili je koristio oporezivanje razlike iz

stava 1. ovog člana

, kao i u slučaju uvoza dobara na koji je obračunat i plaćen PDV.

U slučajevima iz

člana 4. stav 4. ovog zakona

, kao prodajna cena za izračunavanje razlike smatra se vrednost iz člana 18. st. 1. i 3. ovog zakona.

Kod prometa dobara iz

stava 1. ovog člana

na koji se primenjuje oporezivanje razlike, obveznik ne može iskazivati PDV u računima ili drugim dokumentima.

Obveznik nema pravo na odbitak prethodnog poreza za dobra iz

stava 1. ovog člana

koja su uvezena, kao i za dobra i usluge koji su u neposrednoj vezi sa dobrima iz

stava 1. ovog člana

, kod čijeg prometa primenjuje oporezivanje razlike.

Polovnim dobrima iz

stava 1. ovog člana

ne smatraju se sekundarne sirovine iz

člana 10. stav 2. tačka 1) ovog zakona

.

Obveznik iz

stava 2. ovog člana

koji vrši promet dobara iz

stava 1. ovog člana

za koji utvrđuje osnovicu u skladu sa

članom 17

, odnosno članom 18. st. 1. i 3. ovog zakona i promet dobara iz

stava 1. ovog člana

za koji primenjuje oporezivanje razlike, dužan je da u svojoj evidenciji odvojeno iskaže podatke o tim prometima.

Ministar bliže uređuje šta se smatra polovnim dobrima, umetničkim delom, kolekcionarskim dobrom i antikvitetom iz

stava 1. ovog člana

.