Zakon o porezu na dodatu vrednost

Status Propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o porezu na dodatu vrednost

IIČl. 3–7v

PREDMET OPOREZIVANJA

Član3
Predmet oporezivanja PDV su:
1)
isporuka dobara i pružanje usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti;
2)
uvoz dobara u Republiku.
Član4

Promet dobara i usluga

Promet dobara, u smislu ovog zakona, je prenos prava raspolaganja na telesnim stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Dobrima se smatraju i voda, električna energija, gas i energija za grejanje, odnosno hlađenje.
Prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i:
1)
prenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu propisa ili drugog akta državnog organa, organa teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave;
2)
predaja dobara na osnovu ugovora o prodaji sa odloženim plaćanjem kojim je ugovoreno da se pravo raspolaganja prenosi najkasnije otplatom poslednje rate;
2a)
predaja dobara na osnovu ugovora o lizingu, odnosno zakupu, zaključenog na određeni period, za pokretne ili nepokretne stvari, kada nijedna od ugovornih strana ne može raskinuti ugovor ako se strane pridržavaju ugovornih obaveza;
3)
prenos dobara od strane vlasnika komisionaru i od strane komisionara primaocu;
4)
isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija pri prodaji;
5)
prenos dobara od strane vlasnika konsignateru i od konsignatera primaocu dobara;
6)
isporuka dobara proizvedenih ili sastavljenih po nalogu naručioca, od materijala isporučioca, ako se ne radi samo o dodacima ili drugim sporednim materijalima;
7)
prenos prava raspolaganja na građevinskim objektima ili ekonomski deljivim celinama u okviru tih objekata;
7a)
prenos vlasničkog udela na građevinskim objektima ili ekonomski deljivim celinama u okviru tih objekata;
8)
razmena dobara za druga dobra ili usluge.
Sa prometom dobara uz naknadu izjednačava se:
1)
uzimanje dobara koja su deo poslovne imovine poreskog obveznika za lične potrebe osnivača, vlasnika, zaposlenih ili drugih lica;
2)
svaki drugi promet dobara bez naknade;
3)
iskazani rashod (kalo, rastur, kvar i lom) iznad količine utvrđene aktom koji donosi Vlada Republike Srbije.
Uzimanje dobara, odnosno svaki drugi promet dobara iz smatra se prometom dobara uz naknadu pod uslovom da se PDV obračunat u prethodnoj fazi prometa na ta dobra ili njihove sastavne delove može odbiti u potpunosti ili srazmerno, nezavisno od toga da li je ostvareno pravo na odbitak prethodnog poreza.
Ako se uz isporuku dobara vrši sporedna isporuka dobara ili sporedno pružanje usluga, smatra se da je izvršena jedna isporuka dobara.
Sporednom isporukom dobara iz ne smatra se prenos prava raspolaganja na:
1)
građevinskom objektu ili ekonomski deljivoj celini u okviru građevinskog objekta koja se smatra nepokretnošću u smislu zakona kojim se uređuje promet nepokretnosti;
2)
pokretnim stvarima uz prenos prava raspolaganja na nepokretnosti iz .
Kod prenosa celokupne ili dela imovine, sa ili bez naknade, ili kao ulog, isporuka svakog dobra u imovini koja se prenosi smatra se posebnim prometom.
Kod isporuke u nizu jednog istog dobra, kod koje prvi isporučilac prenosi pravo raspolaganja neposredno poslednjem primaocu dobra, svaka isporuka dobra u nizu smatra se posebnom isporukom.
Ministar nadležan za poslove finansija (u daljem tekstu: ministar) bliže uređuje kriterijume na osnovu kojih se određuje kada se predaja dobara na osnovu ugovora o lizingu, odnosno zakupu smatra prometom dobara iz , kao i šta se smatra uzimanjem dobara koja su deo poslovne imovine poreskog obveznika i svakim drugim prometom bez naknade iz .
Član5
Promet usluga, u smislu ovog zakona, su svi poslovi i radnje u okviru obavljanja delatnosti koji nisu promet dobara iz ovog zakona.
Promet usluga je i svako nečinjenje i trpljenje.
Prometom usluga, u smislu ovog zakona, smatra se i:
1)
prenos, ustupanje i davanje na korišćenje autorskih i srodnih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova, kao i drugih prava intelektualne svojine;
2)
pružanje usluga uz naknadu na osnovu propisa ili drugog akta državnih organa, organa teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave;
3)
predaja dobara proizvedenih ili sastavljenih po nalogu naručioca, od materijala naručioca;
4)
razmena usluga za dobra ili usluge;
5)
predaja jela i pića za konzumaciju na licu mesta;
6)
obrisana odredba
7)
ustupanje udela ili prava.
Sa prometom usluga uz naknadu izjednačava se:
1)
upotreba dobara koja su deo poslovne imovine poreskog obveznika za lične potrebe osnivača, vlasnika, zaposlenih ili drugih lica, odnosno upotreba dobara u neposlovne svrhe poreskog obveznika;
2)
pružanje usluga koje poreski obveznik izvrši bez naknade za lične potrebe osnivača, vlasnika, zaposlenih ili drugih lica, odnosno drugo pružanje usluga bez naknade u neposlovne svrhe poreskog obveznika.
Upotreba dobara iz smatra se prometom usluga uz naknadu pod uslovom da se PDV obračunat u prethodnoj fazi prometa na ta dobra može odbiti u potpunosti ili srazmerno, nezavisno od toga da li je ostvareno pravo na odbitak prethodnog poreza.
Ako se uz uslugu vrši sporedno pružanje usluga ili sporedna isporuka dobara, smatra se da je pružena jedna usluga.
Sporednim pružanjem usluga iz ne smatra se usluga iznajmljivanja, odnosno davanja na korišćenje građevinskog objekta ili ekonomski deljive celine u okviru građevinskog objekta koja se smatra nepokretnošću u smislu zakona kojim se uređuje promet nepokretnosti.
Kod prenosa celokupne ili dela imovine, sa ili bez naknade, ili kao ulog, svaka usluga koja se pruža prenosom imovine smatra se posebnim prometom.
Ministar bliže uređuje šta se smatra upotrebom dobara i pružanjem usluga iz .
Član6
Smatra se da promet dobara i usluga, u smislu ovog zakona, nije izvršen kod:
1)
prenosa celokupne ili dela imovine, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim prenosom postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu delatnost;
2)
zamene dobara u garantnom roku;
3)
besplatnog davanja poslovnih uzoraka u uobičajenim količinama za tu namenu kupcima ili potencijalnim kupcima, odnosno trećim licima za potrebe analize na osnovu akta nadležnog organa;
4)
davanja reklamnog materijala i drugih poklona manje vrednosti, ako se daju povremeno različitim licima.
Delom imovine iz smatra se celina kojom se omogućava samostalno obavljanje delatnosti sticaoca dela imovine.
Kod prenosa celokupne ili dela imovine iz smatra se da sticalac stupa na mesto prenosioca.
Prenosilac imovine ili dela imovine iz dužan je da sticaocu dostavi sve podatke koji se odnose na dobra i usluge koji čine imovinu ili deo imovine čiji je prenos izvršen.
Ako u roku od tri godine od dana izvršenog prenosa imovine ili dela imovine u skladu sa prestanu uslovi iz , sticalac imovine ili dela imovine dužan je da obračuna PDV za dobra i usluge koje je stekao tim prenosom, a koja na dan prestanka uslova čine njegovu imovinu, na način na koji bi prenosilac imovine ili dela imovine imao obavezu obračunavanja PDV da pri prenosu imovine ili dela imovine nisu bili ispunjeni uslovi iz .
Izuzetno od , ako je ugovorom, odnosno odlukom na osnovu koje se vrši prenos imovine ili dela imovine predviđeno da će se na promet dobara i usluga koji čine imovinu ili deo imovine koji se prenosi obračunati PDV u skladu sa ovim zakonom, smatra se da je taj promet dobara i usluga izvršen.
Izuzetno od , obaveza obračunavanja PDV ne odnosi se na opremu i objekte za vršenje delatnosti i ulaganja u objekte za vršenje delatnosti za koje postoji obaveza ispravke odbitka prethodnog poreza u skladu sa ovim zakonom.
Ministar bliže uređuje postupak zamene dobara u garantnom roku, šta se smatra prenosom celokupne ili dela imovine, sa ili bez naknade, ili kao ulog, iz , kao i šta se smatra uobičajenim količinama poslovnih uzoraka, reklamnim materijalom i drugim poklonima manje vrednosti iz .
Član6a
Smatra se da, u smislu ovog zakona, promet dobara i usluga koji vrši davalac koncesije koncesionaru, odnosno koncesionar davaocu koncesije u okviru realizacije ugovora o javno-privatnom partnerstvu sa elementima koncesije, zaključenog u skladu sa zakonom kojim se uređuju javno-privatno partnerstvo i koncesije, nije izvršen, ako su davalac koncesije i koncesionar obveznici PDV koji bi, u slučaju kada bi se taj promet smatrao izvršenim, imali u potpunosti pravo na odbitak prethodnog poreza u skladu sa ovim zakonom.
Član7

Uvoz dobara

Uvoz je svaki unos dobara u carinsko područje Republike.
Član7a

Vrednosni vaučeri

Vrednosni vaučer, u smislu ovog zakona, je instrument za koji postoji obaveza da se prihvati kao naknada ili deo naknade za isporuku dobara ili pružanje usluga, ako su dobra koja se isporučuju, odnosno usluge koje se pružaju ili identitet potencijalnih isporučilaca tih dobara, odnosno pružalaca tih usluga i uslovi upotrebe vrednosnog vaučera naznačeni na samom vrednosnom vaučeru ili povezanoj dokumentaciji (u daljem tekstu: vrednosni vaučer).
Vrednosni vaučer može biti jednonamenski i višenamenski.
Jednonamenskim vrednosnim vaučerom iz smatra se vrednosni vaučer za koji su mesto isporuke dobara, odnosno mesto pružanja usluga na koje se vrednosni vaučer odnosi i iznos PDV koji se za promet tih dobara, odnosno usluga obračunava i plaća u skladu sa ovim zakonom poznati u trenutku izdavanja vrednosnog vaučera.
Višenamenski vrednosni vaučer iz je vrednosni vaučer koji nije jednonamenski vrednosni vaučer iz .
Vrednosni vaučer može biti u fizičkom ili elektronskom obliku.
Vrednosnim vaučerom ne smatra se instrument koji imaocu daje pravo na popust pri nabavci dobara, odnosno usluga, a koji ne uključuje pravo na nabavku dobara, odnosno usluga, kao ni prevozne karte, ulaznice, poštanske marke i sl.
Član7b
Svaki prenos jednonamenskog vrednosnog vaučera koji izvrši poreski obveznik u svoje ime smatra se isporukom dobara, odnosno pružanjem usluga na koje se vrednosni vaučer odnosi. Stvarna isporuka dobara ili stvarno pružanje usluga u zamenu za jednonamenski vrednosni vaučer, koji je isporučilac prihvatio kao naknadu ili deo naknade, ne smatraju se nezavisnom transakcijom.
Ako je prenos jednonamenskog vrednosnog vaučera obavio poreski obveznik u ime drugog poreskog obveznika, taj prenos smatra se isporukom dobara, odnosno pružanjem usluga na koje se vrednosni vaučer odnosi, a koje je izvršio poreski obveznik u čije ime je izvršen prenos jednonamenskog vaučera.
Kada stvarni isporučilac dobara, odnosno pružalac usluga i poreski obveznik koji je, delujući u svoje ime, izdao jednonamenski vrednosni vaučer, nisu ista lica, smatra se da je stvarni isporučilac dobara, odnosno pružalac usluga izvršio promet dobara, odnosno usluga povezanih s tim vrednosnim vaučerom poreskom obvezniku koji je izdao jednonamenski vrednosni vaučer.
Član7v
Stvarna isporuka dobara, odnosno pružanje usluga u zamenu za višenamenski vrednosni vaučer koji je isporučilac dobara, odnosno pružalac usluga prihvatio kao naknadu ili deo naknade za taj promet oporezuje se PDV u skladu sa ovim zakonom, dok svaki prethodni prenos tog višenamenskog vrednosnog vaučera nije predmet oporezivanja PDV.
Ako prenos višenamenskog vrednosnog vaučera izvrši poreski obveznik koji nije poreski obveznik koji vrši stvarnu isporuku dobara, odnosno pružanje usluga u skladu sa , smatra se da prenosilac višenamenskog vrednosnog vaučera pruža usluge distribucije, reklame ili druge usluge koje se oporezuju PDV u skladu sa ovim zakonom.