Zakon o osiguranju

Status

Na snazi
V
N

Aktivna Verzija

Opšte informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o osiguranju

Odeljak 2.

Adekvatnost kapitala

Čl. 124–130
Član124

Garantna rezerva

Društvo za osiguranje je dužno da, radi trajnog izvršavanja obaveza i podnošenja rizika u poslovanju, formira garantnu rezervu, na način propisan ovim zakonom.
Garantnu rezervu čine primarni kapital i dopunski kapital, umanjeni za odbitne stavke.
Primarni kapital iz sastoji se od:
1)
uplaćenog osnovnog kapitala po osnovu običnih akcija;
2)
rezervi utvrđenih statutom i drugim aktima društva za osiguranje, osim rezervi povezanih s preferencijalnim akcijama;
3)
revalorizacionih rezervi s nerealizovanim rezultatima;
4)
neraspoređenog dobitka ranijih godina;
5)
neraspoređenog dobitka tekuće godine – do 50%.
Dopunski kapital iz sastoji se od:
1)
uplaćenog osnovnog kapitala po osnovu preferencijalnih akcija;
2)
rezervi povezanih s preferencijalnim akcijama.
Odbitne stavke iz čine:
1)
nematerijalna imovina (ulaganja);
2)
otkupljene sopstvene akcije;
3)
gubitak tekuće godine i nepokriveni gubitak ranijih godina;
4)
udeli, odnosno akcije kod drugih društava za osiguranje sa sedištem u Republici.
Garantna rezerva se formira uzimajući u obzir još i sledeća pravila:
1)
rezerve iz koje se uključuju u obračun garantne rezerve u zbiru ne smeju preći 20% garantne rezerve;
2)
neraspoređeni dobitci iz koji se uključuju u obračun garantne rezerve u zbiru ne smeju preći 25% garantne rezerve;
3)
dopunski kapital iz koji se uključuje u obračun garantne rezerve ne sme preći 50% primarnog kapitala iz .
Narodna banka Srbije može propisati i druge kategorije, odnosno odbitne stavke garantne rezerve i bliže urediti način i dinamiku obračuna ove rezerve.
Član125

Zahtevana margina solventnosti za životna osiguranja

Zahtevana margina solventnosti za društva za osiguranje koja obavljaju poslove životnih osiguranja utvrđuje se na način utvrđen .
Zahtevana margina solventnosti za vrste osiguranja iz utvrđuje se kao zbir prvog i drugog rezultata iz .
Prvi rezultat iz utvrđuje se na sledeći način:
1)
ukupan iznos matematičke rezerve utvrđen na poslednji dan prethodne godine množi se sa 4%;
2)
iznos iz množi se koeficijentom, koji ne može biti međi od 85%, između:
(1)
ukupnog iznosa matematičke rezerve na poslednji dan prethodne godine umanjenog za deo koji pokriva reosiguranje i
(2)
ukupnog iznosa matematičke rezerve na poslednji dan prethodne godine.
Drugi rezultat iz utvrđuje se, i to samo za osiguranja kod kojih rizični kapital nije negativan, na sledeći način:
1)
iznos ukupnog rizičnog kapitala na poslednji dan prethodne godine množi se sa 0,3%;
2)
iznos iz množi se koeficijentom, koji ne može biti međi od 50%, između:
(1)
ukupnog iznosa rizičnog kapitala na poslednji dan prethodne godine umanjenog za iznos rizičnog kapitala pokrivenog reosiguranjem i
(2)
ukupnog iznosa rizičnog kapitala na poslednji dan prethodne godine;
3)
izuzetno od – ukupan iznos rizičnog kapitala za osiguranja za slučaj smrti s trajanjem od najviše tri godine množi se sa 0,1%, odnosno sa 0,15% za osiguranje s trajanjem više od tri godine i manje od pet godina.
Rizični kapital iz predstavlja razliku između osigurane sume za slučaj smrti i utvrđene matematičke rezerve.
Zahtevana margina solventnosti za vrstu osiguranja iz utvrđuje se na sledeći način:
1)
ako društvo snosi investicioni rizik – uzima se 4% matematičke rezerve i množi koeficijentom iz ;
2)
ako društvo ne snosi investicioni rizik, ali su troškovi upravljanja određeni i nepromenljivi za period duži od pet godina – uzima se 1% matematičke rezerve i množi koeficijentom iz ;
3)
ako društvo ne snosi investicioni rizik i troškovi upravljanja nisu određeni i nepromenljivi za period duži od pet godina – uzima se 25% neto administrativnih troškova prethodne godine povezanih s tim poslovima osiguranja;
4)
ako društvo snosi rizik smrti osiguranika – uzima se 0,3% rizičnog kapitala i množi koeficijentom iz .
Zahtevana margina solventnosti za vrstu osiguranja iz utvrđuje se kao 1% vrednosti kapitalizovane imovine.
Zahtevana margina solventnosti za vrstu osiguranja iz utvrđuje se prema odredbama .
Zahtevana margina solventnosti za vrstu osiguranja iz utvrđuje se shodnom primenom odredaba .
Član126

Zahtevana margina solventnosti za neživotna osiguranja

Zahtevana margina solventnosti za društva za osiguranje koja obavljaju poslove neživotnih osiguranja utvrđuje se kao viši iznos od iznosa utvrđenih zahtevanih margina solventnosti na osnovu premija iz , odnosno šteta iz .
Zahtevana margina solventnosti na osnovu premija utvrđuje se na sledeći način:
1)
zbir premija u prethodnoj godini do iznosa od 50.000.000 evra u dinarskoj protivvrednosti množi se sa 18%, a iznad tog iznosa množi se sa 16%, pri čemu premija predstavlja viši iznos od iznosa ukupne premije ili iznosa ostvarene premije, bez umanjenja za iznos dat u reosiguranje;
2)
iznos iz množi se koeficijentom, koji ne može biti manji od 50%, za prethodne tri godine između:
(1)
ukupnih rashoda za štete (rešene štete uvećane za promenu rezervisanih šteta) umanjenih za iznos koji pokriva reosiguranje i
(2)
ukupnih rashoda za štete (rešene štete uvećane za promenu rezervisanih šteta);
3)
pri utvrđivanju zbira premija u prethodnoj godini, premija koja se odnosi na vrste osiguranja iz uvećava se za 50%;
4)
od zbira premija oduzimaju se premije otpisane tokom prethodne godine.
Zahtevana margina solventnosti na osnovu šteta utvrđuje se na sledeći način:
1)
prosečan godišnji iznos rashoda za štete za prethodne tri godine, koji predstavlja rešene štete uvećane za promenu rezervisanih šteta bez umanjenja za iznos dat u reosiguranje, do iznosa od 35.000.000 evra u dinarskoj protivvrednosti množi se sa 26%, a iznad tog iznosa množi se sa 23%;
2)
iznos iz množi se koeficijentom, koji ne može biti manji od 50%, za prethodne tri godine između:
(1)
ukupnih rashoda za štete (rešene štete uvećane za promenu rezervisanih šteta) umanjenih za iznos koji pokriva reosiguranje i
(2)
ukupnih rashoda za štete (rešene štete uvećane za promenu rezervisanih šteta);
3)
pri utvrđivanju godišnjeg iznosa rashoda za štete, iznos rashoda za štete koji se odnosi na vrste osiguranja iz uvećava se za 50%.
Pri utvrđivanju godišnjeg iznosa ukupnih rashoda za štete iz uzima se aritmetička sredina za prethodne tri godine.
Izuzetno od , u slučaju da društvo za osiguranje u portfelju ima isključivo, odnosno pretežno osiguranje kredita, odnosno osiguranja koja pokrivaju rizike oluje, grada ili mraza, pri utvrđivanju godišnjeg iznosa ukupnih rashoda za štete uzima se aritmetička sredina za prethodnih sedam godina.
Izuzetno od , zahtevana margina solventnosti za vrstu osiguranja iz za koju su tehničke osnove osiguranja slične tehničkim osnovama za životna osiguranja jednaka je trećini zahtevane margine solventnosti iz tog stava:
1)
ako se premije izračunavaju aktuarskim metodama na osnovu tablica oboljevanja;
2)
ako se u vezi sa ovim osiguranjima obrazuje matematička rezerva za starenje;
3)
ako premije sadrže dodatak za sigurnost;
4)
ako društvo za osiguranje može otkazati ugovor o osiguranju najkasnije pre isteka treće godine osiguranja;
5)
ako je ugovorom o osiguranju predviđena mogućnost povećanja ili smanjenja premije tokom trajanja tog ugovora.
Izuzetno od , zahtevana margina solventnosti za prvu godinu poslovanja društva za osiguranje utvrđuje se primenom odredaba .
U slučaju da je utvrđena zahtevana margina solventnosti na kraju tekuće godine međa od utvrđene zahtevane margine solventnosti prethodne godine – zahtevana margina solventnosti mora biti najmanje jednaka zahtevanoj margini solventnosti prethodne godine pomnoženoj koeficijentom između rezervisanih šteta na kraju tekuće godine umanjenih za iznos koji pokriva reosiguranje i rezervisanih šteta na kraju prethodne godine umanjenih za iznos koji pokriva reosiguranje, pri čemu ovaj koeficijent ne može biti veći od 1.
Zahtevana margina solventnosti za društva za reosiguranje utvrđuje se shodnom primenom odredaba ovog člana.
Član127

Raspoloživost margine solventnosti

Društvo za osiguranje koje obavlja poslove životnih osiguranja dužno je da obezbedi raspoloživu marginu solventnosti najmanje u visini zahtevane margine solventnosti propisane .
Društvo za osiguranje koje obavlja poslove neživotnih osiguranja dužno je da obezbedi raspoloživu marginu solventnosti najmanje u visini zahtevane margine solventnosti propisane .
Raspoloživom marginom solventnosti iz smatra se garantna rezerva utvrđena na način propisan .
Član128

Garantni kapital

Garantni kapital društva za osiguranje je deo garantne rezerve utvrđene , koji pokriva najmanje jednu trećinu zahtevane margine solventnosti iz , odnosno , zavisno od grupe osiguranja koju društvo za osiguranje obavlja.
Garantni kapital društva za osiguranje ne sme biti manji od iznosa propisanih , zavisno od grupe osiguranja koju društvo za osiguranje obavlja u skladu sa izdatom dozvolom za rad.
Član129

Uslovi koji se odnose na adekvatnost kapitala

Društvo za osiguranje ispunjava uslove koji se odnose na adekvatnost kapitala ako su zadovoljeni kriterijumi propisani .
Narodna banka Srbije bliže propisuje način i dinamiku procene ispunjenosti uslova iz , kao i način obračuna veličina iz .
Član130

Mere za obezbeđenje solventnosti

Ako društvo za osiguranje prestane da ispunjava uslove koji se odnose na adekvatnost kapitala dužno je da Narodnoj banci Srbije dostavi program mera za obezbeđivanje ponovnog ispunjavanja tih uslova, odnosno solventnosti društva – u roku od osam dana od dana utvrđivanja prestanka ispunjenosti tih uslova.
Program mera iz sadrži aktivnosti i mere za utvrđivanje uzroka narušene solventnosti društva za osiguranje i njeno ponovno uspostavljanje obezbeđivanjem ispunjenosti uslova koji se odnose na adekvatnost kapitala u roku koji ne može biti duži od tri meseca od dana utvrđivanja prestanka ispunjenosti tih uslova.
Narodna banka Srbije može od društva za osiguranje tražiti da izmeni i/ili dopuni program mera iz , i to najkasnije u roku od osam dana od dana prijema tog programa, a ako to ne učini, smatra se da je saglasna sa sprovođenjem predloženih mera.
Radi garancije obezbeđenja trajne solventnosti društva za osiguranje, Narodna banka Srbije može od tog društva tražiti da, u periodu sprovođenja programa mera iz , izradi i Narodnoj banci Srbije dostavi dugoročni plan finansijske konsolidacije, na čiju se sadržinu shodno primenjuju odredbe .