Društvo za osiguranje je dužno da, na kraju obračunskog perioda, obrazuje, odnosno obračuna tehničke rezerve dovoljne za pokriće svih obaveza iz ugovora o osiguranju, na način i u rokovima utvrđenim ovim zakonom.
Društvo za osiguranje, zavisno od vrsta osiguranja kojima se bavi, obrazuje sledeće tehničke rezerve:
1)
rezerve za prenosne premije;
2)
rezerve za neistekle rizike;
3)
rezerve za bonuse i popuste;
4)
rezervisane štete;
5)
matematičku rezervu;
6)
rezervu za osiguranja kod kojih su osiguranici prihvatili da učestvuju u investicionom riziku;
Tehničke rezerve se iskazuju po vrstama osiguranja, odvojeno za životna i odvojeno za neživotna osiguranja.
Društvo za osiguranje tehničke rezerve obračunava oprezno, pouzdano i objektivno, korišćenjem načela aktuarske struke, pravila struke osiguranja i odgovarajućih podataka o karakteristikama portfelja osiguranja i rizicima koji se preuzimaju.
Pri obračunu tehničkih rezervi društvo za osiguranje uzima u obzir prava koja osiguranik ili korisnik osiguranja može imati po osnovu ugovora o osiguranju, a naročito naknade u vezi sa zaključenim ugovorima o osiguranju i njihovo očekivano povećanje.
Društvo za osiguranje je dužno da proverava da li su tehničke rezerve dovoljne, odnosno adekvatne za pokriće svih obaveza iz ugovora o osiguranju i da, na zahtev Narodne banke Srbije, dostavi rezultate te provere, kao i dokumente i informacije korišćene za obračun adekvatnosti tehničkih rezervi.
Narodna banka Srbije propisuje kriterijume, način i rokove obračunavanja tehničkih rezervi.
Rezerve za prenosne premije obrazuju se izdvajanjem iz ukupne premije osiguranja na kraju tekućeg perioda, odvojeno za svaki ugovor o osiguranju, srazmerno vremenu trajanja osiguranja.
Rezerve za prenosne premije su deo premije koji se koristi za pokriće obaveza iz osiguranja koje nastaju u narednom periodu.
Rezerve za neistekle rizike obrazuju se u iznosu iznad rezervi za prenosne premije za pokriće obaveza iz osiguranja koje nastaju u narednom periodu a po ugovorima o osiguranju iz tekućeg perioda.
Rezerve za neistekle rizike obračunavaju se za pokriće očekivanog iznosa šteta i troškova u narednom periodu ako taj očekivani iznos prelazi iznos rezervi za prenosne premije i potraživanja za premiju po ugovorima o osiguranju.
Rezervisane štete obrazuju se u visini procenjenog iznosa obaveza za nastale prijavljene a nerešene štete i za nastale neprijavljene štete u tekućem periodu.
Ako se štete za pojedine vrste osiguranja pojavljuju u obliku rente, rezervisane štete obračunavaju se u kapitalizovanom iznosu svih budućih obaveza.
Matematička rezerva je tehnička rezerva društva za osiguranje namenjena izmirenju sadašnje vrednosti buduće obaveze po osnovu ugovora o životnom osiguranju i po osnovu višegodišnjih ugovora o neživotnom osiguranju kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili sredstva za pokriće rizika u kasnijim godinama i na koje se primenjuju tablice verovatnoće i obračuni kao kod životnih osiguranja.
Matematička rezerva obračunava se posebno za svaki ugovor iz
Rezerva za osiguranja kod kojih su osiguranici prihvatili da učestvuju u investicionom riziku obrazuje se u iznosu na koji osiguranici imaju pravo a koji je neposredno vezan za vrednost investiranja.
Ako je ugovorom o osiguranju kod koga su osiguranici prihvatili da učestvuju u investicionom riziku garantovano određeno pravo – obrazuje se posebna matematička rezerva za izmirenje ove obaveze.
Društvo za osiguranje je dužno da, radi trajnog izvršavanja obaveza i podnošenja rizika u poslovanju, formira garantnu rezervu, na način propisan ovim zakonom.
Garantnu rezervu čine primarni kapital i dopunski kapital, umanjeni za odbitne stavke.
– ukupan iznos rizičnog kapitala za osiguranja za slučaj smrti s trajanjem od najviše tri godine množi se sa 0,1%, odnosno sa 0,15% za osiguranje s trajanjem više od tri godine i manje od pet godina.
ako društvo ne snosi investicioni rizik, ali su troškovi upravljanja određeni i nepromenljivi za period duži od pet godina – uzima se 1% matematičke rezerve i množi koeficijentom iz
ako društvo ne snosi investicioni rizik i troškovi upravljanja nisu određeni i nepromenljivi za period duži od pet godina – uzima se 25% neto administrativnih troškova prethodne godine povezanih s tim poslovima osiguranja;
4)
ako društvo snosi rizik smrti osiguranika – uzima se 0,3% rizičnog kapitala i množi koeficijentom iz
Zahtevana margina solventnosti za društva za osiguranje koja obavljaju poslove neživotnih osiguranja utvrđuje se kao viši iznos od iznosa utvrđenih zahtevanih margina solventnosti na osnovu premija iz
Zahtevana margina solventnosti na osnovu premija utvrđuje se na sledeći način:
1)
zbir premija u prethodnoj godini do iznosa od 50.000.000 evra u dinarskoj protivvrednosti množi se sa 18%, a iznad tog iznosa množi se sa 16%, pri čemu premija predstavlja viši iznos od iznosa ukupne premije ili iznosa ostvarene premije, bez umanjenja za iznos dat u reosiguranje;
množi se koeficijentom, koji ne može biti manji od 50%, za prethodne tri godine između:
(1)
ukupnih rashoda za štete (rešene štete uvećane za promenu rezervisanih šteta) umanjenih za iznos koji pokriva reosiguranje i
(2)
ukupnih rashoda za štete (rešene štete uvećane za promenu rezervisanih šteta);
3)
pri utvrđivanju zbira premija u prethodnoj godini, premija koja se odnosi na vrste osiguranja iz uvećava se za 50%;
4)
od zbira premija oduzimaju se premije otpisane tokom prethodne godine.
Zahtevana margina solventnosti na osnovu šteta utvrđuje se na sledeći način:
1)
prosečan godišnji iznos rashoda za štete za prethodne tri godine, koji predstavlja rešene štete uvećane za promenu rezervisanih šteta bez umanjenja za iznos dat u reosiguranje, do iznosa od 35.000.000 evra u dinarskoj protivvrednosti množi se sa 26%, a iznad tog iznosa množi se sa 23%;
, u slučaju da društvo za osiguranje u portfelju ima isključivo, odnosno pretežno osiguranje kredita, odnosno osiguranja koja pokrivaju rizike oluje, grada ili mraza, pri utvrđivanju godišnjeg iznosa ukupnih rashoda za štete uzima se aritmetička sredina za prethodnih sedam godina.
U slučaju da je utvrđena zahtevana margina solventnosti na kraju tekuće godine međa od utvrđene zahtevane margine solventnosti prethodne godine – zahtevana margina solventnosti mora biti najmanje jednaka zahtevanoj margini solventnosti prethodne godine pomnoženoj koeficijentom između rezervisanih šteta na kraju tekuće godine umanjenih za iznos koji pokriva reosiguranje i rezervisanih šteta na kraju prethodne godine umanjenih za iznos koji pokriva reosiguranje, pri čemu ovaj koeficijent ne može biti veći od 1.
Zahtevana margina solventnosti za društva za reosiguranje utvrđuje se shodnom primenom odredaba ovog člana.
Društvo za osiguranje koje obavlja poslove životnih osiguranja dužno je da obezbedi raspoloživu marginu solventnosti najmanje u visini zahtevane margine solventnosti propisane
Društvo za osiguranje koje obavlja poslove neživotnih osiguranja dužno je da obezbedi raspoloživu marginu solventnosti najmanje u visini zahtevane margine solventnosti propisane
Ako društvo za osiguranje prestane da ispunjava uslove koji se odnose na adekvatnost kapitala dužno je da Narodnoj banci Srbije dostavi program mera za obezbeđivanje ponovnog ispunjavanja tih uslova, odnosno solventnosti društva – u roku od osam dana od dana utvrđivanja prestanka ispunjenosti tih uslova.
sadrži aktivnosti i mere za utvrđivanje uzroka narušene solventnosti društva za osiguranje i njeno ponovno uspostavljanje obezbeđivanjem ispunjenosti uslova koji se odnose na adekvatnost kapitala u roku koji ne može biti duži od tri meseca od dana utvrđivanja prestanka ispunjenosti tih uslova.
Narodna banka Srbije može od društva za osiguranje tražiti da izmeni i/ili dopuni program mera iz
, i to najkasnije u roku od osam dana od dana prijema tog programa, a ako to ne učini, smatra se da je saglasna sa sprovođenjem predloženih mera.
Radi garancije obezbeđenja trajne solventnosti društva za osiguranje, Narodna banka Srbije može od tog društva tražiti da, u periodu sprovođenja programa mera iz
Sredstvima tehničkih rezervi obračunatim u skladu sa ovim zakonom pribavlja se imovina koja služi za pokriće budućih obaveza po osnovu osiguranja, kao i eventualnih gubitaka zbog rizika koji proizlaze iz poslova osiguranja koje obavlja društvo za osiguranje.
Sredstvima tehničkih rezervi mogu se pribavljati sledeći oblici imovine:
1)
hartije od vrednosti i instrumenti tržišta novca koje su izdali Republika, države članice Evropske unije ili Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, centralne banke država članica Evropske unije ili država članica navedene organizacije, odnosno za koje garantuje neki od navedenih subjekata;
2)
hartije od vrednosti koje izdaju međunarodne finansijske organizacije čiji je Republika član;
3)
dužničke hartije od vrednosti koje izdaju autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, kao i dužničke hartije od vrednosti za koje garantuje neki od navedenih subjekata;
4)
dužničke hartije od vrednosti kojima se trguje na tržištu hartija od vrednosti u skladu sa zakonom;
5)
dužničke hartije od vrednosti kojima se ne trguje na tržištu hartija od vrednosti ako je njihov izdavalac pravno lice koje ima sedište u Republici;
6)
akcije kojima se trguje na tržištu hartija od vrednosti u skladu sa zakonom;
7)
akcije kojima se ne trguje na tržištu hartija od vrednosti ako je njihov izdavalac pravno lice koje ima sedište u Republici;
8)
vlasnički udeli privrednih društava koja imaju sedište u Republici;
9)
investicione jedinice investicionih fondova;
10)
nepokretnosti i druga stvarna prava na nepokretnostima – ako su upisane u zemljišne, odnosno druge javne knjige u Republici, ako donose prinos, ako je njihova kupovna cena određena na osnovu procene ovlašćenog procenjivača i ako su bez tereta.
Sredstva tehničkih rezervi mogu se deponovati kod banaka koje imaju sedište u Republici ili držati u gotovini u blagajni i na računu društva za osiguranje.
Društvo za osiguranje je dužno da sredstva tehničkih rezervi investira u skladu s pravilima koja se odnose na vrste osiguranja koje obavlja a koja proizlaze iz prirode rizika koji su tom vrstom osiguranja pokriveni, odnosno iz strukture pripadajućih obaveza.
Investicioni potrfolio kreiran sredstvima tehničkih rezervi treba da obezbedi likvidnost, sigurnost i profitabilnost društva za osiguranje, izmirenje njegovih budućih obaveza, kao i disperziju rizika.
Društvo za osiguranje je dužno da imovinu pribavljenu sredstvima tehničkih rezervi uskladi s prirodom obaveza po osnovu osiguranja, kako bi se rizik promene kamatnih stopa, deviznih kurseva ili drugih tržišnih parametara sveo na najmanju meru.
Imovina društva za osiguranje smatra se valutno usklađenom sa obavezama ako je ukupna imovina u svim valutama jednaka ukupnim obavezama u svim valutama a razlika između imovine i obaveza u pojedinačnoj valuti ne prelazi 20% vrednosti te imovine, odnosno tih obaveza.
Društvo za osiguranje je dužno da restrukturira investicioni portfolio kreiran sredstvima tehničkih rezervi, radi njegovog kontinuiranog prilagođavanja promenama relevantnih pokazatelja na finansijskim tržištima i omogućavanja bolje kontrole investicionih rizika.
Sredstvima matematičke rezerve obračunatim u skladu sa ovim zakonom pribavlja se imovina koja služi za pokriće budućih obaveza po osnovu onih vrsta osiguranja za koje je potrebno formirati matematičku rezervu, a koja se ne sme koristiti za pokriće obaveza iz drugih vrsta osiguranja.
Narodna banka Srbije propisuje ograničenja za investiranje sredstava tehničkih rezervi u pojedine oblike imovine iz , kao i bliže uslove koji se odnose na pojedine oblike te imovine.
Narodna banka Srbije može propisati i druge oblike imovine koja se može pribavljati sredstvima tehničkih rezervi, osim onih utvrđenih u , kao i ograničenja pri investiranju ovih sredstava u te oblike imovine.
Društvo za osiguranje je dužno da sredstva garantne rezerve investira u kategorije aktive koje obezbeđuju sigurnost, raspoloživost na dugi rok, kao i očuvanje realne vrednosti tih sredstava.
- društvo za osiguranje svojom investicionom politikom utvrđuje oblike imovine koja se može pribavljati sredstvima garantne rezerve i kriterijume za investiranje ovih sredstava.
Narodna banka Srbije može bliže urediti pravila investiranja sredstava garantne rezerve.
, sredstva osiguranja iz tog stava mogu se investirati u inostranstvu u oblike imovine propisane ovim zakonom i investicionom politikom društva za osiguranje posle pribavljene prethodne saglasnosti Narodne banke Srbije za svako ulaganje.
Sredstva osiguranja investirana u inostranstvu u smislu
Društvo za osiguranje je dužno da vodi poslovne knjige i da sastavlja finansijske izveštaje i godišnji izveštaj o svom poslovanju u skladu sa zakonom i drugim propisima kojima se uređuju kontni okvir za društvo za osiguranje i obrasci finansijskih izveštaja i izveštaja za statističke potrebe.
Društvo za osiguranje donosi računovodstvene politike i pravilnik kojim uređuje računovodstvo i te akte dostavlja Narodnoj banci Srbije u roku od osam dana od dana njihovog usvajanja.
Prihode društva za osiguranje čine premije osiguranja i aktivnih poslova reosiguranja, kao i drugi funkcionalni prihodi, prihodi od investicione aktivnosti, finansijski prihodi, prihodi po osnovu usklađivanja vrednosti imovine i ostali prihodi.
Rashodi društva za osiguranje jesu rashodi za štete i ugovorene sume osiguranja, rashodi za štete po osnovu saosiguranja, rashodi za štete po osnovu aktivnih poslova reosiguranja, rashodi za premije po osnovu pasivnih poslova reosiguranja i drugi rashodi od poslova osiguranja, rashodi za obavljanje poslova osiguranja/reosiguranja (troškovi sprovođenja osiguranja/reosiguranja), drugi funkcionalni rashodi, rashodi po osnovu investicione aktivnosti, rashodi po osnovu usklađivanja vrednosti imovine, finansijski rashodi i ostali rashodi.
smatraju se i troškovi utvrđivanja i procenjivanja šteta, troškovi ostvarivanja regresnih zahteva, sudski troškovi i takse u sporovima po obavezama iz osnova osiguranja, troškovi veštačenja i drugi troškovi u vezi sa isplatom naknada šteta.
Rashodi društva za osiguranje su i povećanja pojedinačnih kategorija tehničkih rezervi utvrđenih
Rezultat poslovanja akcionarskog društva za osiguranje čini dobitak ili gubitak, koji se iskazuje i obelodanjuje u finansijskim izveštajima, u skladu sa zakonom.
Društvo za uzajamno osiguranje utvrđuje višak ili manjak, koji se iskazuje i obelodanjuje u finansijskim izveštajima, u skladu sa zakonom.
Društvo koje obavlja poslove životnih osiguranja dužno je da u svojim finansijskim izveštajima, odnosno bilansu uspeha utvrđuje, iskazuje i obelodanjuje dobitak, odnosno višak i gubitak, odnosno manjak - posebno za osiguranje života, zbirno za druge propisane vrste životnih osiguranja, kao i zbirno za grupu životnih osiguranja.
Društvo koje obavlja poslove neživotnih osiguranja dužno je da u svojim finansijskim izveštajima, odnosno bilansu uspeha utvrđuje, iskazuje i obelodanjuje dobitak, odnosno višak i gubitak, odnosno manjak - posebno po podgrupama neživotnih osiguranja utvrđenih ovim zakonom, kao i zbirno za grupu neživotnih osiguranja.
Društvo za osiguranje je dužno da utvrđuje i rezultat poslovanja po vrstama osiguranja iz
Iz ostvarenog dobitka, odnosno viška društvo za osiguranje namiruje porez na dobitak, odnosno na višak, pri čemu ostatak predstavlja neraspoređeni dobitak, odnosno višak.
Društvo za osiguranje neraspoređeni dobitak, odnosno višak iz ranijih godina raspoređuje po sledećem redosledu:
1)
za pokriće gubitka, odnosno manjka iz ranijih godina;
2)
za izdvajanja u rezerve utvrđene statutom i drugim aktima društva;
Društvo za osiguranje pokriva gubitak, odnosno manjak iz ranijih godina prema sledećem redosledu:
1)
iz neraspoređenog dobitka, odnosno viška;
2)
iz rezervi utvrđenih statutom i drugim aktima društva;
3)
iz osnovnog kapitala.
Društvo za uzajamno osiguranje, pre početka korišćenja osnovnog kapitala, manjak pokriva iz dodatnog doprinosa članova (osiguranika) ili srazmernim umanjenjem naknade šteta svim članovima (osiguranicima), odnosno istovremeno iz dodatnog doprinosa i srazmernog umanjenja naknade štete.
, osnovni kapital društva za osiguranje se koriguje za iznos gubitka, odnosno manjka koji se pokriva iz osnovnog kapitala u smislu , bez obzira da li je takvo smanjenje osnovnog kapitala izvršeno odlukom nadležnog organa društva za osiguranje.
Društvo za osiguranje je dužno da, najkasnije u roku od tri meseca od dana utvrđivanja gubitka, odnosno manjka, nadoknadi osnovni kapital u iznosu iskorišćenom za pokriće gubitka, odnosno manjka u smislu
odnosi se i na naknadno utvrđeni gubitak, odnosno manjak iz prethodne godine i iz ranijih godina.
Društvo za osiguranje obaveštava Narodnu banku Srbije o nastalom gubitku, odnosno manjku i dostavlja joj program mera za pokriće nastalog gubitka, odnosno manjka danom utvrđivanja tog gubitka, odnosno manjka, a najkasnije u roku od 15 dana od dana utvrđenog za predaju finansijskih izveštaja za statističke i druge potrebe registru nadležnog organa.
Društvo za osiguranje koje nastali gubitak, odnosno manjak pokrije iz neraspoređenog dobitka, odnosno viška ili iz osnovnog kapitala iznad najnižeg iznosa propisanog
Društvo za osiguranje je dužno da obezbeđuje kontinuiranu likvidnost i da blagovremeno isplaćuje naknade šteta i izvršava druge obaveze, te da s tim u vezi preduzima sve neophodne mere.
Narodna banka Srbije može propisati kriterijume za procenu likvidnosti društva za osiguranje, kao i obavezu redovnog izveštavanja društava za osiguranje o likvidnosti, odnosno o tokovima novca.