Organ može neposredno da odluči o upravnoj stvari:
1)
ako je činjenično stanje utvrđeno na osnovu činjenica i dokaza koje je stranka iznela u zahtevu ili na osnovu opštepoznatih činjenica ili činjenica koje su poznate organu;
2)
ako činjenično stanje može da se utvrdi na osnovu podataka iz službenih evidencija, a stranka ne mora da se izjasni radi zaštite njenih prava i pravnih interesa;
3)
ako se donosi usmeno rešenje, a činjenice na kojima se ono zasniva su učinjene verovatnim ();
4)
ako je to posebnim zakonom određeno.
(2)
U postupku neposrednog odlučivanja od stranke se ne uzima izjava i ne vodi ispitni postupak.