Zakon o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja

Status Propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Opšte Informacije

DonosilacSkupština SFRJ / Narodna skupština Republike Srbije

Zakon o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja

Glava prvaČl. 1–13

OSNOVNE ODREDBE

Član1
Ovaj zakon sadrži pravila o određivanju merodavnog prava za statusne, porodične i imovinske, odnosno druge materijalnopravne odnose s međunarodnim elementom.
Ovaj zakon sadrži i pravila o nadležnosti sudova i drugih organa Savezne Republike Jugoslavije za raspravljanje odnosa iz , pravila postupka i pravila za priznanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka.
Član2
Ako u ovom zakonu nema odredbe o pravu merodavnom za neki odnos iz , shodno se primenjuju odredbe i načela ovog zakona, načela pravnog poretka Savezne Republike Jugoslavije i načela međunarodnog privatnog prava.
Član3
Odredbe ovog zakona ne primenjuju se na odnose iz ako su regulisani drugim saveznim zakonom ili međunarodnim ugovorima.
Član4
Ne primenjuje se pravo strane države ako bi njegovo dejstvo bilo suprotno Ustavom SRJ utvrđenim osnovama društvenog uređenja.
Član5
Ne primenjuje se pravo strane države koje bi bilo merodavno po odredbama ovog ili drugog saveznog zakona ako bi njegovo primenjivanje imalo za cilj izbegavanje primenjivanja prava Savezne Republike Jugoslavije.
Član6
Ako bi po odredbama ovog zakona trebalo primeniti pravo strane države, uzimaju se u obzir njegova pravila o određivanju merodavnog prava.
Ako pravila strane države o određivanju merodavnog prava uzvraćaju na pravo Savezne Republike Jugoslavije, primeniće se pravo Savezne Republike Jugoslavije, ne uzimajući u obzir pravila o određivanju merodavnog prava.
Član7
Ako ovim ili drugim saveznim zakonom nije drukčije određeno, smatra se da su pravni posao i pravna radnja u pogledu oblika punovažni ako su punovažni bilo po pravu mesta gde je pravni posao zaključen, odnosno pravna radnja preduzeta bilo po pravu koje je merodavno za sadržinu pravnog posla, odnosno pravne radnje.
Član8
Za zastarelost je merodavno pravo koje je merodavno za sadržinu pravnog posla, odnosno pravne radnje.
Član9
Pravo strane države primenjuje se prema svom smislu i pojmovima koje sadrži.
Član10
Ako je merodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven a pravila ovog zakona ne upućuju na određeno pravno područje u toj državi, merodavno pravo određuje se po pravilima tog pravnog poretka.
Ako se merodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven ne može utvrditi na način predviđen , merodavno je pravo područja u toj državi sa kojim postoji najbliža veza.
Član11
Ako lice koje je jugoslovenski državljanin ima i državljanstvo neke druge države, za primenjivanje ovog zakona smatra se da ima samo jugoslovensko državljanstvo.
Ako lice koje nije jugoslovenski državljanin ima dva ili više stranih državljanstava, za primenjivanje ovog zakona smatra se da ima državljanstvo one države čiji je državljanin i u kojoj ima prebivalište.
Ako lice iz nema prebivalište ni u jednoj od država čiji je državljanin, za primenjivanje ovog zakona smatra se da ima državljanstvo one države čiji je državljanin i s kojom je u najbližoj vezi.
Član12
Ako lice nema državljanstvo ili se njegovo državljanstvo ne može utvrditi, merodavno pravo određuje se prema njegovom prebivalištu.
Ako lice iz nema prebivalište ili se ono ne može utvrditi, merodavno pravo određuje se prema njegovom boravištu.
Ako se ni boravište lica iz ne može utvrditi, merodavno je pravo Savezne Republike Jugoslavije.
Član13
Sud ili drugi nadležni organ će po službenoj dužnosti utvrditi sadržinu stranog merodavnog prava.
Organ iz može zatražiti obaveštenje o stranom pravu od saveznog organa nadležnog za poslove pravde.
Stranke u postupku mogu podneti i javnu ispravu o sadržini stranog prava.