Strana sudska odluka izjednačuje se sa odlukom suda Savezne Republike Jugoslavije i proizvodi pravno dejstvo u Saveznoj Republici Jugoslaviji samo ako je prizna sud Savezne Republike Jugoslavije.
smatra se i poravnanje zaključeno pred sudom (sudsko poravnanje).
Stranom sudskom odlukom smatra se i odluka drugog organa koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskim poravnanjem ako se njome regulišu odnosi predviđeni
Strana sudska odluka priznaće se ako je podnosilac zahteva za priznanje uz tu odluku podneo i potvrdu nadležnog stranog suda, odnosno drugog organa o pravnosnažnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.
Sud Savezne Republike Jugoslavije odbiće priznanje strane sudske odluke ako povodom prigovora lica protiv koga je ta odluka donesena utvrdi da to lice nije moglo učestvovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku.
Naročito će se smatrati da lice protiv koga je donesena strana sudska odluka nije moglo učestvovati u postupku zbog toga što mu poziv, tužba ili rešenje kojim je započet postupak nije bilo lično dostavljeno, odnosno što uopšte nije ni pokušano lično dostavljanje, osim ako se na bilo koji način upustilo u raspravljanje o glavnoj stvari u prvostepenom postupku.
Strana sudska odluka neće se priznati ako u odnosnoj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa Savezne Republike Jugoslavije.
Ako tuženi traži priznanje strane sudske odluke koja je donesena u bračnom sporu ili ako to traži tužilac, a tuženi se ne protivi, isključiva nadležnost suda Savezne Republike Jugoslavije nije smetnja za priznanje te odluke.
Strana sudska odluka neće se priznati ako je u istoj stvari sud ili drugi organ Savezne Republike Jugoslavije doneo pravnosnažnu odluku ili ako je u Saveznoj Republici Jugoslaviji priznata neka druga strana sudska odluka koja je donesena u istoj stvari.
Sud će zastati sa priznanjem strane sudske odluke ako je pred sudom Savezne Republike Jugoslavije u toku ranije pokrenuta parnica u istoj pravnoj stvari i među istim strankama, i to do pravnosnažnog okončanja te parnice.
Strana sudska odluka neće se priznati ako ne postoji uzajamnost.
Nepostojanje uzajamnosti nije smetnja za priznanje strane sudske odluke donesene u bračnom sporu i u sporu radi utvrđivanja i osporavanja očinstva ili materinstva, kao i ako priznanje ili izvršenje strane sudske odluke traži jugoslovenski državljanin.
Postojanje uzajamnosti u pogledu priznanja strane sudske odluke pretpostavlja se dok se suprotno ne dokaže, a u slučaju sumnje u postojanje te uzajamnosti, objašnjenje daje savezni organ nadležan za poslove pravde.
Ako je pri odlučivanju o ličnom stanju (statusu) jugoslovenskog državljanina trebalo po ovom zakonu primeniti pravo Savezne Republike Jugoslavije, strana sudska odluka priznaće se i kad je primenjeno strano pravo ako ta odluka bitno ne odstupa od prava Savezne Republike Jugoslavije koje se primenjuje na takav odnos.
Odluke stranih sudova koje se odnose na lično stanje (status) državljanina države čija je odluka u pitanju priznaju se u Saveznoj Republici Jugoslaviji bez preispitivanja od strane suda po
Ako nadležni organ Savezne Republike Jugoslavije smatra da se strana sudska odluka odnosi na lično stanje (status) jugoslovenskog državljanina, takva odluka, da bi bila priznata, podleže preispitivanju po odredbama .
Ako se strana sudska odluka odnosi na lično stanje (status) stranaca koji nisu državljani države koja je donela tu odluku, odluka će se priznati samo ako ispunjava uslove za priznanje u državi čiji su državljani odnosna lica.