1. Državljani jedne Strane uživaju jednaku sudsku zaštitu na teritoriji druge Strane kao i državljani druge Strane i imaju pravo na pristup sudovima druge Strane pod istim uslovima koji važe za državljane druge Strane.
2. Sudovi jedne Strane ne mogu od državljana druge Strane da zahtevaju polaganje obezbeđenja parničnih troškova samo zbog toga što su stranci ili što nemaju prebivalište ili boravište na njenoj teritoriji.
3. primenjuju se i na pravna lica koja imaju sedište na teritoriji jedne od Strana, a osnovana su u skladu sa zakonima te Strane.
1. Državljani jedne Strane imaju pravo na smanjenje troškova ili na oslobađanje od plaćanja troškova sudskog postupka na teritoriji druge Strane i imaju pravo na pravnu pomoć pod jednakim uslovima i u istom obimu koji važe i za državljane druge Strane.
2. Uz molbu za smanjenje ili oslobađanje od plaćanja troškova sudskog postupka ili pravne pomoći iz
podnosi se i uverenje o imovnom stanju molioca koju izdaje nadležni organ Strane na čijoj teritoriji molilac ima prebivalište ili boravište. Ako molilac nema prebivalište niti boravište na teritoriji jedne od Strane, ovo uverenje izdaju ili overavaju diplomatska ili konzularna predstavništva Strane čije je to lice državljanin.
3. Sudski organi ili drugi nadležni organi koji odlučuju o molbi za smanjenje ili oslobađanje od plaćanja troškova sudskog postupka ili pravne pomoći mogu zatražiti dodatne podatke.
1. Ako se drugačije ne predviđa ovim ugovorom, Strane prilikom podnošenja ili odobravanja zahteva za sudsku pomoć ostvaruju direktnu komunikaciju preko svojih centralnih organa koji se u tu svrhu odrede.
Ako Strana od koje se traži sudska pomoć (u daljem tekstu: „zamoljena Strana”) smatra da se ukazivanjem sudske pomoći ugrožava njen suverenitet, bezbednost ili javni poredak ili da je takva pomoć u suprotnosti sa osnovnim principima njenog zakondavstva ili smatra da je tražena pomoć van nadležnosti njenih sudskih organa može da odbije pružanje sudske pomoći, a o razlozima za odbijanje obaveštava Stranu koja traži sudsku pomoć (u daljem tekstu: „Strana molilja”).
1.Zamolnica za sudsku pomoć podnosi se u pisanoj formi i mora imati potpis ili pečat organa koji traži pomoć i treba da sadrži sledeće:
1)
naziv i adresu organa koji traži pomoć;
2)
naziv zamoljenog organa, ukoliko je poznat;
3)
ime, državljanstvo i adresu lica na koje se zamolnica odnosi i, ako se radi o pravnom licu, naziv pravnog lica i adresu;
4)
ime i adresu zastupnika lica na koje se zamolnica odnosi, po potrebi;
5)
opis prirode postupka na koji se predmetna zamolnica odnosi i kratak sažetak predmeta;
6)
opis tražene sudske pomoći; i
7)
ostale informacije koje mogu biti neophodne za izvršenje zamolnice.
2. Ako zamoljena Strana smatra da su informacije koje je dostavila Strana molilja nedovoljne za postupanje po zamolnici u skladu sa odredbama ovog ugovora, zamoljena Strana može od Strane molilje da traži dostavljanje dodatnih informacija.