Posle člana 100. dodaju se nazivi iznad članova i čl. 100a-100v, koji glase: „Pružanje pomoći na železničkoj stanici Član 100a Pri odlasku, tranzitu ili dolasku osobe sa invaliditetom ili osobe sa smanjenom pokretljivošću na železničku stanicu na kojoj je prisutno osoblje, upravljač stanice pruža besplatnu pomoć na način koji tim osobama omogućava ukrcavanje pri odlasku, odnosno iskrcavanje pri dolasku radi korišćenja usluge za koju je ta osoba kupila kartu, ne dovodeći u pitanje pravila pristupa iz člana 99. stav 1. ovog zakona. Upravljač stanice ne mora da pruži pomoć osobama sa invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću na način iz stava 1. ovog člana kada te osobe koriste usluge prevoza iz Ugovora o obavezi javnog prevoza, pod uslovom da je nadležni organ uspostavio alternativne mogućnosti ili mehanizme koji garantuju jednak ili viši nivo pristupačnosti usluga prevoza u odnosu na pružanje pomoći na način propisan stavom 1. ovog člana. Na stanicama na kojima ne postoji osoblje, železnički prevoznici i upravljači stanica moraju da istaknu lako dostupne informacije, u skladu sa pravilima pristupa iz člana 99. stav 1. ovog zakona, o najbližoj stanici sa osobljem i neposredno raspoloživoj pomoći za osobe sa invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću. Član 100b Prevoznik je dužan da u vozu i tokom ukrcavanja i iskrcavanja iz voza pruži besplatnu pomoć osobama sa invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću. Pomoć u vozu iz stava 1. ovog člana obuhvata razumne napore da se osobi sa invaliditetom i osobi sa smanjenom pokretljivošću obezbedi pristup uslugama u vozu koji imaju i drugi putnici, ukoliko stepen invaliditeta ili smanjene pokretljivosti toj osobi onemogućava samostalan i bezbedan pristup tim uslugama. Uslovi pod kojima se pruža pomoć Član 100v Železnički prevoznici, upravljači stanica, prodavci karata i organizatori putovanja moraju sarađivati radi pružanja pomoći osobama sa invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću u skladu sa čl. 100a i 100b ovog zakona, u skladu sa sledećim pravilima: 1) pomoć se pruža pod uslovom da je železnički prevoznik, upravljač stanice, prodavac karata ili organizator putovanja koji je prodao kartu obavešten o potrebi osobe sa invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću za pomoći iz čl. 100a i 100b ovog zakona najmanje 48 sati pre nego što je potrebno pružiti pomoć. Kada se karta odnosi na više putovanja, dovoljno je jednom dostaviti obaveštenje, pod uslovom da se pruže i odgovarajuće informacije o vremenu kasnijih putovanja; 2) železnički prevoznici, upravljači stanica, prodavci karata i organizatori putovanja preduzimaju neophodne mere za primanje obaveštenja iz tačke 1) ovog člana; 3) ukoliko ne prime obaveštenje u skladu sa tačkom 1) ovog stava, železnički prevoznik i upravljač stanice moraju učiniti razumne napore za pružanje pomoći na način koji će osobi sa invaliditetom ili osobi sa smanjenom pokretljivošću omogućiti putovanje; 4) ne dovodeći u pitanje nadležnosti drugih subjekata izvan prostorija železničke stanice, upravljač stanice i svako drugo ovlašćeno lice mora odrediti mesta, unutar i izvan železničke stanice, na kojima osoba sa invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću može da najavi svoj dolazak na železničku stanicu i, po potrebi, zatraži pomoć; 5) pomoć se pruža pod uslovom da se osoba sa invaliditetom ili osoba sa smanjenom pokretljivošću pojavi na određenom mestu u vreme koje odredi železnički prevoznik ili upravljač stanice koji pruža pomoć. To vreme ne može biti duže od 60 minuta pre objavljenog vremena odlaska ili vremena kada se od svih putnika traži da se prijave. Ukoliko se ne odredi vreme do kojeg osoba sa invaliditetom ili osoba sa smanjenom pokretljivošću treba da se prijavi, ta osoba se mora prijaviti na za to određenom mestu najmanje 30 minuta pre objavljenog vremena odlaska ili vremena kada se od svih putnika traži da se prijave.”.