Posle stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi:
„Ukoliko nadležni psihijatar odnosno konzilijum, proceni da lice sa mentalnim smetnjama nije u stanju da rasuđuje u meri koja je potrebna za učešće u kreiranju individualnog plana, ustanova će obezbediti da ovo lice izražava želje i donosi odluke uz podršku zakonskog zastupnika, odnosno lica od poverenja.ˮ