(1) Arbitražno veće i arbitar pojedinac, u slučaju međunarodnog privrednog spora, donose odluku primenom prava ili pravnih pravila koje su stranke odredile kao materijalno pravo merodavno za njihov ugovorni odnos.

(2) Ako stranke to pravo nisu odredile, arbitražno veće ili arbitar pojedinac odrediće pravo ili pravna pravila na koje upućuju kolizione norme čiju primenu arbitražno veće, ili arbitar pojedinac smatra najprikladnijim u tom slučaju.

(3) U svim slučajevima arbitražno veće ili arbitar pojedinac donosi odluku u skladu sa odredbama ugovora i uzima u obzir trgovinske običaje koji se mogu primeniti na taj posao.

(4) Odluka se može doneti isključivo po načelu pravičnosti samo ako su stranke izričito dale takvo ovlašćenje arbitražnom veću ili arbitru pojedincu.