(1) Stranke mogu sporazumno odrediti jezik ili jezike koji će se koristiti u arbitražnom postupku. Ako se stranke nisu o tome sporazumele, jezik ili jezike arbitražnog postupka odrediće arbitar pojedinac ili arbitražno veće, uzimajući u obzir sve okolnosti spora, a naročito jezik arbitražnog sporazuma.

(2) Jezik arbitražnog postupka važiće za sve pisane izjave stranaka, za usmenu raspravu, za odluke i zaključke, osim ako se stranke drugačije ne sporazumeju. Uz sve pisane dokaze, ukoliko su sačinjeni na nekom drugom jeziku, prilaže se i prevod na jezik postupka.

(3) Prepiska Sekretarijata sa strankama ili arbitrima, vodi se na srpskom ili engleskom jeziku.