Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama

Status propisa

izmenjen

Prikazana Verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama

izmenjen•Starija verzija

Gledate verziju pravnog akta koja više nije važeća

Ovaj propis je izmenjen ili stavljen van snage.

Nema linka za novu verziju
IV.Čl. 12.–19.

ZDRAVSTVENE USTANOVE ZA LEČENJE LICA

Član12.

SA MENTALNIM SMETNJAMA Vrste ustanova za lečenje lica sa mentalnim smetnjama

Zdravstvene ustanove za lečenje lica sa mentalnim smetnjama su psihijatrijske ustanove i domovi zdravlja koji obavljaju i delatnost lečenja lica sa mentalnim smetnjama.
U zdravstvenim ustanovama iz obrazuju se posebne organizacione jedinice koje obavljaju poslove zaštite mentalnog zdravlja u zajednici.
-4-
Vrstu i bliže uslove za obrazovanje organizacionih jedinica i obavljanje poslova zaštite mentalnog zdravlja u zajednici propisuje ministar nadležan za poslove zdravlja.
Član13.

Lečenje lica sa mentalnim smetnjama u zdravstvenim ustanovama

Prevencija mentalnih smetnji, nega, lečenje i rehabilitacija lica sa mentalnim smetnjama, prvenstveno se obavlja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, uvek kada je to moguće.
Lečenje u psihijatrijskim ustanovama sprovodi se kada je to jedini ili najbolji način da se obezbedi odgovarajući medicinski postupak.
Član14.

Vođenje medicinske dokumentacije i evidencije

Medicinska dokumentacija i evidencija lica sa mentalnim smetnjamavodi se u skladu sa zakonom kojim se uređuje vođenje medicinske dokumentacije i evidencije.
Član15.

Individualni plan lečenja licasa mentalnim smetnjama

Lečenje lica sa mentalnim smetnjama u zdravstvenim ustanovama iz , prilagođava se svakom licu sa mentalnim smetnjama posebno, u zavisnosti od medicinskih indikacija, i zasniva se na individualnom planu lečenja koji utvrđuje i sprovodi stručni tim zdravstvene ustanove, uz učešće tog lica, odnosno njegovog zakonskog zastupnika.
Individualni plan lečenja sastavni je deo medicinske dokumentacije i ažurira se jednom nedeljno.
Članovi uže porodice lica sa mentalnim smetnjama uvek su uključeni u postupak njegovog lečenja, osim ako to nepovoljno utiče na njegovo lečenje.
Član16.

Pristanak licasa mentalnim smetnjamana medicinsku meru

Medicinska mera bez saglasnosti prethodno informisanog lica sa mentalnim smetnjamamože se sprovoditi samo pod uslovima utvrđenim zakonom.
Lice sa mentalnim smetnjama koje razume prirodu, posledice i rizik predložene medicinske mere, i koje na osnovu toga može da donese odluku i izrazi svoju volju, može se podvrgnuti medicinskom postupku samo uz svoj pismeni pristanak.
Sposobnost lica sa mentalnim smetnjama za davanje pristanka na predloženu medicinsku meru procenjuje psihijatar i pismeni nalaz i mišljenje o tome prilaže u medicinsku dokumentaciju.
Sposobnost donošenja odluke o pristanku na predloženu medicinsku meru podrazumeva sposobnost lica sa mentalnim smetnjama da razume prirodu stanja, svrhu mere koja mu se predlaže i posledice davanja ili odbijanja pristanka na medicinsku meru.
-5-
Lice sa mentalnim smetnjama iz može zahtevati da davanju pristanka na predloženu medicinsku meru bude prisutno lice u koje ono ima poverenje.
Lice sa mentalnim smetnjama ne može se odreći prava na davanje ili odbijanje pristanka.
Član17.

Opoziv ili odbijanje pristanka licasa mentalnim smetnjama na medicinsku meru

Pristanak na predloženu medicinsku meru iz može se opozvati u bilo koje vreme, u pismenoj formi.
Licu sa mentalnim smetnjama koje opoziva pristanak na medicinsku meru moraju se prethodno objasniti posledice prestanka primenjivanja određene medicinske mere.
Opozivanje pristanka na predloženu medicinsku meru ne proizvodi pravno dejstvo, ukoliko se ispune uslovi za primenu postupka lečenja bez pristanka lica sa mentalnim smetnjama.
U slučaju opoziva ili odbijanja predložene medicinske mere, lice sa mentalnim smetnjama može biti podvrgnuto medicinskoj meri u slučajevima i na način propisanim .
Član18.
Lice sa mentalnim smetnjama koje nije sposobno da dâ svoj pristanak na predloženu medicinsku meru, jer ne ispunjava uslove iz , može biti podvrgnuto medicinskoj meri, u skladu sa zakonom.
Dete može biti podvrgnuto medicinskoj meri samo pod uslovima utvrđenim zakonom.
Kada pristanak na predloženu medicinsku meru daje zakonski zastupnik deteta ili lica sa mentalnim smetnjama, psihijatar je dužan da ga informiše na način i po postupku koji su utvrđeni zakonom.
Član19.

Postupak lečenja licasa mentalnim smetnjama bez njegovog pristanka

Ako lice sa mentalnim smetnjama nije sposobno da dâ svoj pristanak na predloženi postupak lečenja, a nema zakonskog zastupnika ili nema uslova da se pristanak zakonskog zastupnika pribavi, može biti podvrgnuto medicinskoj meri bez pristanka, izuzetno ako je:
1)
lečenje neophodno da bi se sprečilo značajno pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja;
2)
medicinska mera usmerena ka ponovnom uspostavljanju sposobnosti donošenja odluke o pristanku na predloženu medicinsku meru;
3)
preduzimanje medicinske mere bez pristanka lica sa mentalnim smetnjama neophodno da bi se sprečilo ugrožavanje života i bezbednosti tog lica ili života i bezbednosti drugih lica.
Ako lice sa mentalnim smetnjama nema zakonskog zastupnika, zdravstvena ustanova dužna je da o tome obavesti nadležni organ starateljstva i da predloži da se
-6- pokrene postupak za postavljanje zakonskog zastupnika, u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju porodični odnosi.
Medicinska mera može se primenjivati bez pristanka lica sa mentalnim smetnjama,samo dok traju razlozi iz stava 1. i postupak iz .
Odluku o preduzimanju medicinske mere bez pristanka lica sa mentalnim smetnjama donosi konzilijum zdravstvene ustanove odmah po nastupanju razloga iz .
O razlozima za lečenje lica sa mentalnim smetnjama bez pristanka iz , zdravstvena ustanova dužna je da, bez odlaganja, obavesti njegovog zakonskog zastupnika i da ga pouči o pravu na prigovor, u skladu sa zakonom.