Dominantan položaj ima učesnik na tržištu koji, zbog svoje tržišne snage, može da posluje na relevantnom tržištu u značajnoj meri nezavisno u odnosu na stvarne ili potencijalne konkurente, kupce, dobavljače ili potrošače.
Tržišna snaga učesnika na tržištu se utvrđuje u odnosu na relevantne ekonomske i druge pokazatelje, a naročito:
1)
strukturu relevantnog tržišta;
2)
tržišni udeo učesnika na tržištu čiji se dominantni položaj utvrđuje, naročito ako je veći od 40% na utvrđenom relevantnom tržištu;
3)
stvarne i potencijalne konkurente;
4)
ekonomsku i finansijsku snagu;
5)
stepen vertikalne integrisanosti;
6)
prednosti u pristupu tržištima snabdevanja i distribucije;
7)
pravne ili činjenične prepreke za pristup drugih učesnika tržištu;
8)
snagu kupca;
9)
tehnološke prednosti, prava intelektualne svojine.
Dva ili više pravno nezavisna učesnika na tržištu mogu da imaju dominantan položaj ako su povezani ekonomskim vezama tako da na relevantnom tržištu zajednički nastupaju ili deluju kao jedan učesnik (kolektivna dominacija).
Teret dokazivanja dominantnog položaja na utvrđenom relevantnom tržištu je na Komisiji.