Zaveštanje je jednostrana, lična i uvek opoziva izjava volje za to sposobnog lica kojom ono raspoređuje svoju imovinu za slučaj smrti, u zakonom određenom obliku.
Gubitak sposobnosti za rasuđivanje posle sačinjenog zaveštanja ne utiče na njegovu punovažnost.
Izuzetno, kad se bitno izmene prilike koje su u vreme zaveštanja bile zaveštaočeva odlučujuća pobuda, sud može, na zahtev zainteresovanog lica, staviti van snage pojedine odredbe zaveštanja ili celo zaveštanje ako zaveštalac to nije mogao učiniti zbog gubitka sposobnosti za rasuđivanje.
Zahtev se može postaviti u roku od tri godine od dana proglašenja zaveštanja.
Zaveštalac koji zna da čita i piše može zaveštanje sačiniti tako što će pred dva svedoka izjaviti da je već sačinjeno pismeno pročitao, da je to njegova poslednja volja i potom se na pismenu svojeručno potpisati.
Svedoci se istovremeno potpisuju na samom zaveštanju, a poželjno je da se naznači njihovo svojstvo svedoka.
Zaveštanje može po kazivanju zaveštaoca sačiniti sudija, pošto prethodno utvrdi zaveštaočev identitet.
Pošto zaveštalac takvo zaveštanje pročita i potpiše, sudija na samom zaveštanju potvrđuje da ga je zaveštalac u njegovom prisustvu pročitao i potpisao.
Kad zaveštalac nije u stanju da pročita zaveštanje koje mu je sačinio sudija, ovaj ga zaveštaocu čita u prisustvu dva svedoka, pa onda zaveštalac u prisustvu istih svedoka izjavljuje da je to njegovo zaveštanje i potom zaveštanje potpisuje ili stavlja na njega svoj rukoznak.
Svedoci se istovremeno potpisuju na samom zaveštanju.
Sudija je dužan na samom zaveštanju potvrditi da su sve ove radnje učinjene.
Kad je zaveštanje sačinjeno u sudu na čijem području zaveštalac nema prebivalište, sud je dužan o tome odmah izvestiti sud na čijem području zaveštalac ima prebivalište.
Zaveštalac može svojeručno zaveštanje, pismeno zaveštanje pred svedocima i sudsko zaveštanje poveriti na čuvanje nadležnom sudu u otvorenom ili zatvorenom omotu.
Sud će o prijemu zaveštanja sačiniti zapisnik i zaveštanje staviti u zaseban omot koji će se zapečatiti i čuvati u sudu.
Zaveštaocu može u inostranstvu zaveštanje sačiniti konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Savezne Republike Jugoslavije koji obavlja konzularne poslove, po pravilima koja važe za sastavljanje sudskog zaveštanja.
Međunarodno zaveštanje je punovažno bez obzira na mesto gde je sačinjeno i na to gde se nalaze dobra zaveštaočeva, bez obzira na državljanstvo zaveštaoca, na njegovo prebivalište ili boravište, ako je sačinjeno u obliku međunarodnog zaveštanja, u skladu sa odredbama
U prisustvu dva svedoka i lica ovlašćenog za sastavljanje međunarodnog zaveštanja, zaveštalac izjavljuje da je sačinjeno pismeno njegovo zaveštanje i da je upoznat s njegovom sadržinom.
Zaveštalac nije dužan da sa sadržinom međunarodnog zaveštanja upozna svedoke, niti ovlašćeno lice.
U prisustvu svedoka i ovlašćenog lica zaveštalac potpisuje zaveštanje ili, ako ga je prethodno potpisao, priznaje i potvrđuje potpis za svoj.
Ako zaveštalac nije u stanju da potpiše, saopštava razlog ovlašćenom licu, koje to zabeležava na zaveštanju. Zaveštalac može zatražiti da ga drugi, u njegovo ime, potpiše na zaveštanju a ovlašćeno lice će to zabeležiti na zaveštanju.
Svedoci i ovlašćeno lice u prisustvu zaveštaoca stavljaju istovremeno svoje potpise na zaveštanje.
Kad se zaveštanje sastoji od više listova, zaveštalac mora da potpiše svaki list ili, ako on nije u stanju da se potpiše, zaveštanje može potpisati drugi u njegovo ime, ili ovlašćeno lice.
Pri tumačenju i primeni odredaba ovog zakona o međunarodnom zaveštanju vodiće se računa o njegovom međunarodnom obeležju i potrebi njegovog jednoobraznog tumačenja.
Za vreme mobilizacije ili rata, zaveštanje onom ko je na vojnoj dužnosti može sačiniti komandir čete i drugi starešina njegovog ili višeg ranga, ili neko drugi u prisustvu nekog od tih starešina, kao i svaki starešina odvojenog odreda, a po pravilima koja važe za sačinjavanje sudskog zaveštanja.
Tako sačinjeno zaveštanje prestaje da važi po isteku šezdeset dana od dana završetka rata, a ako je zaveštalac ranije ili docnije demobilisan - po isteku trideset dana od dana demobilisanja.
Svedoci pred kojima je zaveštalac usmeno izrekao svoju poslednju volju dužni su da bez odlaganja napismeno sastave zaveštaočevu izjavu i da je što pre predaju sudu, ili da je usmeno ponove pred sudom iznoseći pri tom kada je, gde i u kojim prilikama zaveštalac izrekao svoju poslednju volju.
Izvršenje te dužnosti nije uslov punovažnosti usmenog zaveštanja.
Zaveštajni svedoci moraju biti pismeni, punoletni i poslovno potpuno sposobni, izuzev kod usmenog zaveštanja, kada svedoci ne moraju biti pismeni.
Svedoci međunarodnog i pismenog zaveštanja pred svedocima moraju znati i jezik na kom zaveštalac izjavljuje da je zaveštanje njegovo, a svedoci usmenog i sudskog zaveštanja moraju znati i jezik na kom je zaveštanje sačinjeno.
Ne može biti zaveštajni svedok lice koje je zaveštaocu krvni srodnik u pravoj liniji, pobočni srodnik zaključno sa četvrtim stepenom srodstva, tazbinski srodnik zaključno s drugim stepenom srodstva, srodnik po usvojenju, supružnik, bivši supružnik, vanbračni partner, bivši vanbračni partner, staralac, bivši staralac, štićenik ili bivši štićenik.
Ako je naslednik postavljen pod odložnim uslovom ili rokom, zaostavština pripada na uživanje ostaviočevim zakonskim naslednicima ako iz zaveštanja ne sledi što drugo.
Ostaviočevi zakonski naslednici tada za ostaviočeve dugove, isporuke i naloge odgovaraju samo stvarima i pravima iz zaostavštine.
Kad se raskidni uslov ostvari ili rok istekne, zaostavštinu u svojinu nasleđuju ostaviočevi zakonski naslednici ako iz zaveštanja ne sledi što drugo.
Ako postavljeni naslednik ne doživi istek raskidnog roka zaostavštinu u svojinu nasleđuju ostaviočevi zakonski naslednici ako iz zaveštanja ne sledi što drugo.
Zaveštalac može naložiti nasledniku ili isporukoprimcu da nešto učini ili se uzdrži od nečeg što bi inače bio ovlašćen da učini, ali tako da između obaveznog lica i korisnika naloga ne nastane obligacioni odnos.
Nalozi protivni prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima smatraju se nepostojećim.
Nepostojećim se smatraju i nemogući, nerazumljivi i protivrečni nalozi.
Kad zaveštalac propusti da odredi rok za ispunjenje naloga, izvršilac zaveštanja ili lice koje za to ima pravni interes može zahtevati da sud odredi primereni rok ispunjenja.
Ako obavezno lice ne može ili neće da nasledi, nalog tereti onog ko umesto njega dolazi na nasleđe ako iz zaveštanja ne sledi što drugo.
Odredbe zaveštanja treba tumačiti prema pravoj nameri zaveštaočevoj.
Kad se prava namera zaveštaočeva ne može utvrditi, zaveštanje se tumači u smislu koji je povoljniji za zakonske naslednike ili one kojima je zaveštanjem naložena kakva obaveza.
Kad zaveštalac postavi naslednike tako da jednima odredi nasledne delove, a drugima ne odredi, oni čiji deo nije određen ostatak zaostavštine nasleđuju na jednake delove.
U slučaju kad ništa ne preostane naslednicima čiji deo nije određen, delovi naslednika sa određenim delom srazmerno se smanjuju sve dokle naslednici s neodređenim delom ne dobiju deo koji je jednak delu naslednika čiji je određeni deo najmanji.
Kad su delovi naslednika sa određenim delovima jednaki, a ništa ne preostane naslednicima čiji delovi nisu određeni, delovi naslednika sa određenim delovima srazmerno se smanjuju sve dokle svi postavljeni naslednici ne dobiju jednake delove.
Kad zaveštalac postavi više naslednika, a ne odredi njihove nasledne delove, deo naslednika koji ne može ili neće da nasledi jednako prirasta ostalim postavljenim naslednicima.
Kad zaveštalac postavi naslednike tako da jednima odredi nasledne delove, a drugima ne odredi, deo naslednika koji ne može ili neće da nasledi jednako prirasta samo naslednicima čiji delovi nisu određeni.
Kad zaveštalac postavi naslednike i svima odredi nasledne delove, deo naslednika koji ne može ili neće da nasledi pripada zakonskim naslednicima.
Zaveštalac može jednu ili više stvari ili prava ostaviti nekom određenom ili odredivom licu, ili naložiti nasledniku da iz onoga što mu je ostavljeno da neku stvar ili pravo nekom licu, ili mu isplati sumu novca, ili ga oslobodi kakvog duga, ili ga izdržava ili, uopšte u njegovu korist nešto učini ili se uzdrži od kakvog činjenja, ili da nešto trpi.
Takvim se zaveštanjem po pravilu ne postavlja naslednik, već se ono naziva isporukom, lice kome je namenjeno isporukoprimcem, a onaj koga isporuka tereti naziva se dužnikom isporuke.
Isporukoprimac može isporuku zahtevati od onog kome je njeno ispunjenje naloženo.
Kad je ispunjenje naloženo nekolicini, svako odgovara srazmerno delu zaostavštine koji dobija ako iz zaveštanja ne sledi što drugo.
Kad zaveštalac propusti da odredi ko je dužnik isporuke, ispunjenje tereti sve zakonske i zaveštajne naslednike, srazmerno njihovim naslednim delovima.
Isporuka pada i ako zaveštalac otuđi ili potroši individualno određeni predmet isporuke ili taj predmet inače prestane da postoji za života zaveštaočevog.
Isporuka pada i ako posle smrti zaveštaoca njeno ispunjenje postane nemoguće zbog događaja za koje dužnik isporuke ne odgovara.
Kad su predmet isporuke stvari određene po rodu, a nije određena njihova količina, tada sve te stvari koje se zateknu u zaostavštini pripadaju isporukoprimcu ako iz zaveštanja ne sledi što drugo.
Kad su predmet isporuke stvari određene po rodu, a nema ih u zaostavštini, dužnik isporuke je obavezan da ih pribavi i preda isporukoprimcu.
Isporuka pada ako su predmet isporuke stvari određene po rodu, a nema ih u zaostavštini, niti je njihova količina određena ili odrediva.
Ništavo je zaveštanje lica koje nije navršilo petnaest godina života i lica koje je zbog nesposobnosti za rasuđivanje potpuno lišeno poslovne sposobnosti.
Ništavost neke odredbe zaveštanja ne povlači ništavost i samog zaveštanja ako ono može opstati bez ništave odredbe ili ako ta odredba nije bila odlučujuća pobuda zbog koje je zaveštanje sačinjeno.
Ništave su one odredbe sudskog, konzularnog, međunarodnog, brodskog, vojnog i javnobeležničkog zaveštanja kojima se nešto ostavlja sudiji, javnom beležniku odnosno ovlašćenom licu, kao i bračnim drugovima, precima, potomcima i braći i sestrama tih lica.
Ništave su one odredbe pismenog zaveštanja pred svedocima, sudskog, konzularnog, međunarodnog, brodskog, vojnog i javnobeležničkog zaveštanja kojima se nešto ostavlja zaveštajnim svedocima, kao i bračnim drugovima, precima, potomcima i braći i sestrama svedoka.
Ništave su one odredbe usmenog zaveštanja kojima se nešto ostavlja zaveštajnim svedocima, njihovim bračnim drugovima, precima, potomcima i srodnicima u pobočnoj liniji do četvrtog stepena srodstva zaključno, kao i bračnim drugovima svih tih lica.
Zaveštanje je rušljivo ako ga je sačinio onaj ko nije imao zaveštajnu sposobnost, ako je u vreme zaveštanja bilo mana zaveštaočeve volje i ako pri sačinjavanju zaveštanja nisu poštovani oblik i uslovi određeni zakonom.
Pravo na isticanje rušljivosti gasi se istekom zakonom određenog roka.
Rušljivo je zaveštanje sačinjeno pod uticajem prinude, pretnje i prevare ili u zabludi o činjenicama koje su zaveštaoca pobudile da sačini zaveštanje.
Rušljivost odredaba zaveštanja koje su sačinjene pod uticajem prinude, pretnje i prevare ili su sačinjene u zabludi ne povlači rušljivost preostalog dela zaveštanja ako ono može opstati bez rušljive odredbe ili ako ta odredba nije bila odlučujuća pobuda zbog koje je zaveštanje sačinjeno.
Poništaj zaveštanja rušljivog zbog zaveštajne nesposobnosti i mana zaveštaočeve volje može se zahtevati u roku od jedne godine od dana saznanja za postojanje uzroka rušljivosti, a najkasnije u roku od deset godina od dana proglašenja zaveštanja.
Rok od jedne godine ne može početi da teče pre proglašenja zaveštanja.
Poništaj zaveštanja prema nesavesnom licu može se zahtevati u roku od dvadeset godina od dana proglašenja zaveštanja.
Poništaj zaveštanja rušljivog zbog povrede oblika i nepoštovanja uslova određenih zakonom može se zahtevati u roku od jedne godine od dana saznanja za zaveštanje, a najkasnije u roku od deset godina od dana proglašenja zaveštanja.
Rok od jedne godine ne može početi da teče pre proglašenja zaveštanja.
Zaveštanje koje je uništeno, izgubljeno ili skriveno posle smrti zaveštaočeve, ili pre njegove smrti ali bez njegovog znanja i volje, proizvodi dejstvo punovažnog zaveštanja ako zainteresovano lice dokaže da je zaveštanje postojalo, da je uništeno, izgubljeno ili skriveno, da je bilo sačinjeno u obliku propisanom zakonom i ako dokaže sadržinu zaveštanja.
U zaveštanju može biti određen jedan ili više izvršilaca zaveštanja.
Izvršilac zaveštanja može biti svako ko je poslovno potpuno sposoban.
Izvršilac zaveštanja ne mora se primiti te dužnosti.
Kad zaveštanjem nije određen izvršilac ili je određen a ne primi se dužnosti, izvršioca može postaviti sud, ako nađe da je to neophodno, a naročito ako je zaveštalac odredio naloge, uslove ili rokove.
Kad zaveštalac nije što drugo odredio, dužnost je izvršioca zaveštanja naročito da se stara o čuvanju zaostavštine, da njome upravlja, da se stara o isplati dugova i isporuka i uopšte da se stara da zaveštanje bude izvršeno onako kako je zaveštalac hteo.
Ako ima više izvršilaca, oni zajedno vrše poverene im dužnosti ako iz zaveštanja ne sledi što drugo.