Danom otvaranja nasleđa lica koje je proglašeno za umrlo smatra se dan koji je u rešenju o proglašenju lica za umrlo označen kao dan smrti, a ako to u rešenju nije označeno, danom otvaranja nasleđa smatra se prvi dan po isteku zakonom određenih rokova.
Rokovi koji po ovom zakonu počinju da teku od dana otvaranja nasleđa teku od dana pravnosnažnosti rešenja o proglašenju lica za umrlo.
Kad nije poznato ima li naslednika, sud će oglasom pozvati lica koja polažu pravo na nasleđe da se prijave sudu u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa.
Oglas će se istaći na oglasnoj tabli suda, objaviti u "Službenom listu Savezne Republike Jugoslavije", "Službenom glasniku Republike Srbije", a, po potrebi, i na drugi način.
Ako ima nagoveštaja da je prebivalište ili boravište naslednika u inostranstvu, oglas će se objaviti i u odgovarajućem inostranom sredstvu javnog obaveštavanja.
Kad se po isteku roka od jedne godine od dana najkasnije objavljenog oglasa ne prijavi nijedan naslednik, sud će doneti rešenje kojim zaostavštinu predaje na uživanje Republici Srbiji.
Republika Srbija stiče svojinu na predatim stvarima u roku od tri godine za pokretne, a deset godina za nepokretne stvari, počev od otvaranja nasleđa.
Ako nije poznato ima li naslednika, ili je njihovo prebivalište ili boravište nepoznato, kao i u drugim slučajevima kad je to potrebno, sud će postaviti privremenog staraoca zaostavštine.
Sud može privremenog staraoca zaostavštine postaviti i na zahtev ostaviočevih poverilaca, isporukoprimaca ili korisnika naloga.
O postavljanju privremenog staraoca sud će obavestiti organ starateljstva, koji može postaviti drugog staraoca.
Privremeni staralac zaostavštine je ovlašćen da u ime naslednika tuži i bude tužen, da naplaćuje potraživanja, isplaćuje dugove i isporuke i uopšte da zastupa naslednike.