Republika se može zadužiti radi finansiranja budžetskog deficita, deficita tekuće likvidnosti, refinansiranja neizmirenog duga, za finansiranje investicionih projekata, kao i za izvršavanje obaveza po datim garancijama.
Narodna skupština Republike Srbije odlučuje o zaduživanju Republike putem uzimanja dugoročnih kredita, zaduživanju za finansiranje investicionih projekata, o davanju garancija i kontragarancija, kao i o neposrednom preuzimanju obaveze u svojstvu dužnika po osnovu date garancije.
Vlada Republike Srbije (u daljem tekstu: Vlada) odlučuje o emitovanju dugoročnih državnih hartija od vrednosti, ako zakonom nije drukčije određeno.
Ministar nadležan za poslove finansija (u daljem tekstu: ministar finansija) odlučuje o uzimanju kratkoročnih kredita za finansiranje budžetskog deficita, deficita tekuće likvidnosti i za refinansiranje javnog duga, kao i o emitovanju kratkoročnih državnih hartija od vrednosti.
Ministar finansija je jedini ovlašćen da u ime Vlade i za račun Republike ugovara zaduživanje i zaključuje ugovore o kreditu, odnosno emituje državne hartije od vrednosti.
, za zaključivanje ugovora o kreditu, odnosno za emisiju državnih hartija od vrednosti, ministar finansija može rešenjem ovlastiti postavljeno lice u ministarstvu nadležnom za poslove finansija (u daljem tekstu: Ministarstvo).
Dugoročnim kreditima, odnosno dugoročnim državnim hartijama od vrednosti, u smislu ovog zakona, smatraju se krediti, odnosno državne hartije od vrednosti čiji se period otplate proteže i na naredne budžetske godine.
Uzimanje kredita, odnosno emitovanje hartija od vrednosti iz vrši se u okviru limita utvrđenog zakonom kojim se uređuje budžet Republike.
Akti o emitovanju državnih hartija od vrednosti iz objavljuju se u "Službenom glasniku Republike Srbije".