Odeljci se mogu razvrstati na pododeljke, koji se označavaju tako što se iznad teksta pododeljka stavlja naziv, a ispred naziva odgovarajuće malo slovo azbuke sa zagradom (npr.: a) Ovlašćenja nadležnog organa).
Naziv pododeljka treba da je kratak i da odgovara njegovoj sadržini.
Član sadrži jednu ili više normi koje predstavljaju jednu logičku celinu.
Član se označava rečju "član" sa odgovarajućim arapskim brojem iza kojeg se stavlja tačka, počevši od broja jedan, a zatim po redosledu brojevima do poslednjeg člana u propisu (npr.:
Član se deli na stavove, stavovi na tačke, tačke na podtačke, a podtačke na alineje.
Član, stav, tačka, podtačka i alineja sastoje se od jedne rečenice, a izuzetno, ako je to potrebno radi razumljivosti, od dve ili više rečenica.
Odredbe člana i stava uvek se završavaju interpunkcijskim znakom "tačka", a odredbe tačke, podtačke i alineje interpunkcijskim znakom "tačka i zapeta" ili "zapeta", a na kraju teksta uvek se stavlja tačka.
Tačka se označava arapskim brojem sa drugim delom zagrade, počevši od broja jedan, a zatim po redosledu brojevima do poslednje tačke u stavu (npr.: 1)).
Osnovna klasifikaciona jedinica u odluci jeste tačka, koja se označava arapskim brojem iza kojeg se stavlja tačka (npr.: 1.).
Propisi u kojima je osnovna klasifikaciona jedinica tačka mogu, ako je to potrebno, imati podtačke i stavove.
Pravila o formi propisa koja su ovim aktom utvrđena za propise u kojima je osnovna klasifikaciona jedinica član shodno se primenjuju na propise u kojima je osnovna klasifikaciona jedinica tačka.