Pravo na slobodan pristup tržištu rada u Republici, odnosno na zapošljavanje, samozapošljavanje i ostvarivanje prava za slučaj nezaposlenosti, osim ako međunarodnim ugovorom koji obavezuje Republiku nije utvrđeno drugačije, imaju:
, koji nisu državljani EU i imaju odobrenje za privremeni boravak za članove porodice ili stalno nastanjenje u tim državama kojim dokazuju svoje pravo na slobodan pristup tržištu rada.
Pod članovima porodice državljana EU smatraju se:
1)
supružnici u braku ili van braka državljana EU, u skladu sa zakonom;
2)
direktni potomci državljana EU mlađi od 21 godine života ili direktni potomci njegovog supružnika u braku ili van braka, mlađi od 21 godine života;
3)
usvojena deca mlađa od 21 godine života ili pastorci državljana EU ili njegovog supružnika u braku ili van braka, mlađi od 21 godine života;
4)
lica iz starija od 21 godine života koja nisu u stanju da se samostalno izdržavaju, odnosno koje je dužan da izdržava državljanin EU ili njegov supružnik u braku ili van braka;
5)
direktni preci državljana EU ili direktni preci njegovog supružnika u braku ili van braka, koje je državljanin EU ili njegov supružnik u braku ili van braka dužan da izdržava.
ne smeju postati neprimereni teret sistemu socijalne zaštite Republike, odnosno moraju da imaju dovoljno sredstava da izdržavaju sebe i članove svoje porodice.
mu radni odnos prestane za vreme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti ili povrede na radu;
2)
bez svoje krivice ostane bez posla, koji je u Republici trajao najmanje godinu dana i ako je prijavljeno kao nezaposleno lice organizaciji nadležnoj za poslove zapošljavanja;
3)
je uključeno u programe dodatnog obrazovanja i obuke.
Državljaninu EU pravo na slobodan pristup tržištu rada traje šest meseci nakon prestanka zaposlenja ako mu je:
1)
prestao radni odnos na određeno vreme koji je trajao kraće od 12 meseci i ako je prijavljen kao nezaposleno lice organizaciji nadležnoj za poslove zapošljavanja;
2)
u prvih 12 meseci boravka bez njegove krivice prestao radni odnos na neodređeno vreme i ako je prijavljen kao nezaposleno lice organizaciji nadležnoj za poslove zapošljavanja.
Strani poslodavac, koji ima sedište u državi članici Evropske unije, Evropskog ekonomskog prostora ili Švajcarske Konfederacije, može uputiti stranca koji nije državljanin EU na rad u Republiku bez dozvole za rad u smislu odredaba ovog zakona, osim ako međunarodnim ugovorom koji obavezuje Republiku nije utvrđeno drugačije.
u skladu sa zakonom koji je na snazi u državi članici u kojoj strani poslodavac ima sedište;
3)
akt o upućivanju na privremeni rad u Republiku kojim se utvrđuje način ostvarivanja prava i obaveza iz rada, kao i način smeštaja i ishrane za vreme boravka i rada u Republici.