Osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti obveznika koji vodi poslovne knjige i čiju vrednost u poslovnim knjigama iskazuje po metodu fer vrednosti u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS), odnosno međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja (MSFI) i usvojenim računovodstvenim politikama je fer vrednost iskazana na poslednji dan poslovne godine obveznika u tekućoj godini.
Osnovicu poreza na imovinu poreskog obveznika koji nepokretnosti u svojim poslovnim knjigama ne iskazuje u skladu sa
, vrednost nepokretnosti je vrednost iskazana u poslovnim knjigama na poslednji dan poslovne godine obveznika (u daljem tekstu: knjigovodstvena vrednost) u tekućoj godini, i to za:
1)
eksploataciona polja i eksploatacione objekte;
2)
objekte u kojima su smešteni proizvodni pogoni prerađivačke industrije koji se koriste za obavljanje te delatnosti;
3)
objekte za proizvodnju, prenos i distribuciju električne energije, osim trgovine i upravljanja;
4)
objekte za proizvodnju gasa;
5)
objekte za proizvodnju pare, tople vode, hladnog vazduha i leda;
6)
objekte za tretman i odlaganje otpada;
7)
objekte u kojima se odvijaju procesi neophodni za ponovnu upotrebu materijala;
koje obveznik u poslovnim knjigama iskazuje posebno od vrednosti pripadajućeg zemljišta, osim eksploatacionih polja, osnovicu poreza na imovinu čini zbir knjigovodstvenih vrednosti objekata i vrednosti pripadajućih zemljišta koje su utvrđene u skladu sa stavom 3. ovog člana.
Ako obveznik vrednost zemljišta i vrednost objekata iz
ne iskazuje posebno u svojim poslovnim knjigama, odnosno kad je obveznik propustio da vrednost tih objekata iskaže u poslovnim knjigama, osnovica poreza na imovinu za zemljište i objekat koji se na njemu nalazi, kao jedinstvenu celinu, čini vrednost zemljišta utvrđena u skladu sa stavom 3. ovog člana uvećana za građevinsku vrednost objekta procenjenu od strane ovlašćenog veštaka građevinske struke sa stanjem na poslednji dan poslovne godine obveznika u tekućoj godini.
Ako se poreska osnovica u poreskoj godini utvrđuje za godine koje prethode toj godini, u slučaju iz
vrednost objekta jeste građevinska vrednost procenjena od strane ovlašćenog veštaka građevinske struke sa stanjem na poslednji dan kalendarske godine koja prethodi godini u kojoj se utvrđuje porez.
Izuzetno od , osnovica poreza na imovinu za žičare, puteve, pruge (uključujući industrijsku železnicu, odnosno industrijski kolosek za sopstvene potrebe) i druge infrastrukturne objekte (osim zgrada i drugih objekata visokogradnje), kao i za kablovsku kanalizaciju i druge podzemne građevinske objekte u koje su smeštene mreže i za mreže namenjene protoku vode (za piće, atmosferske, otpadne, za navodnjavanje i dr.), vodene pare, tople ili vrele vode za potrebe grejanja i druge potrebe korisnika, gasa, nafte i naftnih derivata, elektronskih komunikacija i slično, je knjigovodstvena vrednost objekata na poslednji dan poslovne godine obveznika u tekućoj godini.
Vrednost objekta kao jedinstvene celine, koji se delom ubraja u objekte iz
, utvrđuje se kao zbir vrednosti procentualne zastupljenosti tog dela u ukupnoj korisnoj površini objekta i vrednosti preostalog dela objekta, koje se utvrđuju u skladu sa ovim zakonom.
Za nepokretnost iz i , za eksploataciona polja i za objekte iz
, za koju obvezniku koji vodi poslovne knjige nastane poreska obaveza u toku godine za koju se utvrđuje porez na imovinu (u daljem tekstu: poreska godina) ili u tekućoj godini nakon početka poslovne godine obveznika koja je različita od kalendarske, osnovica poreza na imovinu za tu godinu je njena nabavna vrednost iskazana u poslovnim knjigama obveznika.
Kad obvezniku u toku poreske godine ili u tekućoj godini nakon početka poslovne godine obveznika koja je različita od kalendarske, nastane poreska obaveza za objekat iz
i pripadajuće zemljište, a obveznik u svojim poslovnim knjigama nije posebno iskazao nabavnu vrednost zemljišta od nabavne vrednosti objekta, vrednost tog objekta koja sa vrednošću pripadajućeg zemljišta čini poresku osnovicu za poresku godinu jeste njegova građevinska vrednost procenjena od strane ovlašćenog veštaka građevinske struke sa stanjem na dan nastanka poreske obaveze.
Obveznik koji vodi poslovne knjige osnovicu poreza na imovinu za nepokretnosti čiji je držalac iz utvrđuje u skladu sa .
smatraju se (nadzemni i podzemni) objekti koji su namenjeni za obavljanje proizvodnje u delatnosti koja je klasifikovana kao prerađivačka industrija, u skladu sa zakonom kojim se uređuje klasifikacija delatnosti.
smatraju se (nadzemni i podzemni) objekti koji su namenjeni za preuzimanje i čuvanje sirovina i robe (uključujući i rezervoare i cisterne za skladištenje koji se smatraju nepokretnostima, kao i objekte za skladištenje otpada), koji se ne koriste za promet na malo ili za druge namene, odnosno u delu u kome se ne koriste za promet na malo ili za druge namene.
Poslednji dan poslovne godine obveznika u tekućoj godini, u smislu ovog zakona, jeste dan sa kojim se za tekuću godinu, kao poslovnu godinu (koja je jednaka ili različita od kalendarske godine), sastavlja redovan godišnji finansijski izveštaj, u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo.
, smatra se katastarska parcela zemljišta na kojoj se nalazi objekat ili njegov deo, odnosno deo zemljišta određen granicom (međom) - ako takav deo postoji.