Poreski obveznik, fizičko lice i preduzetnik, dužan je da u roku od deset meseci od dana početka primene ovog zakona podnese Poreskoj upravi prijavu za evidenciju ukupne imovine u zemlji i inostranstvu, ako je njena vrednost veća od 20.000.000 dinara.
nepokretnosti (stan, kuća, poslovna zgrada i prostorije, garaža, zemljište i dr.);
2)
akcije ili udeli u pravnom licu;
3)
oprema za obavljanje samostalne delatnosti;
4)
motorna vozila, plovni objekti i vazduhoplovi;
5)
obrisana odredba;
6)
štedni ulozi i gotov novac;
7)
druga imovinska prava.
U prijavu za evidenciju imovine unose se i podaci o imovini povezanih lica.
Poreski obveznik, fizičko lice i preduzetnik, čija je imovina iz veća od 10.000.000 dinara, ali ne prelazi 20.000.000 dinara, može da podnese prijavu za evidenciju imovine.
Unakrsna procena primeniće se na razliku između vrednosti imovine utvrđene u poreskoj kontroli i procenjene, odnosno prijavljene vrednosti imovine na način iz
ne podnese prijavu za evidenciju imovine, unakrsna procena primeniće se na njegovu celokupnu imovinu.
Oblik i sadržinu prijave za evidenciju imovine propisuje ministar.
Poreska uprava utvrdiće jedinstvenu poresku osnovicu unakrsnom procenom za period od 1. januara 2003. do 31. decembra 2005. godine fizičkim licima i preduzetnicima iz
utvrđuje se kao razlika između vrednosti imovine na dan 31. decembra 2005. godine i na dan 1. januara 2003. godine umanjena za iznos prijavljenog dohotka i za vrednost imovine pribavljene sredstvima stečenim nasleđem, poklonom ili na drugi zakonit besteretan način, za koju to poreski obveznik, odnosno drugo lice ističe i o tome pruži odgovarajuće materijalne dokaze.
Vrednost imovine na dan 1. januara 2003. godine čini zbir ukupne vrednosti imovine iz
sa stanjem na dan 31. decembra 2005. godine, uvećana za vrednost imovine koja je u periodu od 1. januara 2003. do 31. decembra 2005. godine stečena teretno i otuđena teretno ili besteretno.