Zakon o parničnom postupku

Status propisa

van snageOdredba o prestanku važenja

Prikazana Verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o parničnom postupku

van snage•Starija verzija

Gledate verziju pravnog akta koja više nije važeća

Ovaj propis je izmenjen ili stavljen van snage.

Nema linka za novu verziju
3.Čl. 28–34

Stvarna nadležnost

Član28
Sudovi u parničnom postupku sude u granicama svoje stvarne nadleženosti određene zakonom.

Verzija člana

Otvori član u drugoj verziji zakona

2 verzije

Sl. glasnik RS, br. 125/2004

Izbor otvara URL istog člana u odabranom izdanju.

Član29

Utvrđivanje vrednosti predmeta spora

Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva.
Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.
Član30
Ako se zahtev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vreme od pet godina.
Član31
Ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahteva koji se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, nadležnost se određuje prema zbiru vrednosti svih zahteva.
Ako zahtevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženih, nadležnost se određuje prema vrednosti svakog pojedinog zahteva.
Član32
Kad se spor vodi o postojanju zakupnog odnosa, vrednost se računa prema jednogodišnjoj zakupnini, osim ako se radi o zakupnom odnosu zaključenom na kraće vreme.

Verzija člana

Otvori član u drugoj verziji zakona

2 verzije

Sl. glasnik RS, br. 125/2004

Izbor otvara URL istog člana u odabranom izdanju.

Član33
Ako se tužbom zahteva samo davanje obezbeđenja za izvesno potraživanje ili ustanovljenje založnog prava, vrednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba obezbediti. Ali ako predmet zaloge ima manju vrednost od potraživanja koje treba obezbediti, kao vrednost predmeta spora uzeće se vrednost predmeta zaloge.
Član34
Ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, ali tužilac u tužbi navede da pristaje da umesto ispunjenja tog zahteva primi određeni novčani iznos, kao vrednost predmeta spora uzeće se taj iznos.
U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, merodavna je vrednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi.
Ako je u slučaju iz tužilac očigledno suviše visoko ili suviše nisko označio vrednost predmeta spora, sud će, najdocnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi, pre početka raspravljanja o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način proveriti tačnost označene vrednosti.