Zakon o odgovornosti pravnih lica za krivična dela

Status Propisa

Na snazi

Prikazana Verzija

Opšte Informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o odgovornosti pravnih lica za krivična dela

IIČl. 6–34

OPŠTI DEO

Član6

Osnov odgovornosti pravnog lica

Pravno lice odgovara za krivično delo koje u okviru svojih poslova, odnosno ovlašćenja učini odgovorno lice u nameri da za pravno lice ostvari korist.
Odgovornost pravnog lica iz postoji i ako je zbog nepostojanja nadzora ili kontrole od strane odgovornog lica omogućeno izvršenje krivičnog dela u korist pravnog lica od strane fizičkog lica koje deluje pod nadzorom i kontrolom odgovornog lica.
Član7

Granice odgovornosti pravnog lica

Odgovornost pravnog lica zasniva se na krivici odgovornog lica.
Pod uslovima iz pravno lice odgovara za krivično delo odgovornog lica i ako je krivični postupak protiv odgovornog lica obustavljen ili je optužba odbijena.
Član8

Prestanak ili statusna promena pravnog lica

Ako pravno lice prestane da postoji pre okončanja krivičnog postupka, novčana kazna, mere bezbednosti i oduzimanje imovinske koristi mogu se izreći pravnom licu koje je njegov pravni sledbenik, ako je prethodno utvrđena odgovornost pravnog lica koje je prestalo da postoji.
Ako pravno lice prestane da postoji nakon pravnosnažno okončanog postupka u kome je utvrđena odgovornost i izrečena sankcija za krivično delo, novčana kazna, mere bezbednosti i oduzimanje imovinske koristi izvršiće se prema pravnom licu koje je njegov pravni sledbenik.
Pravno lice koje nakon izvršenja krivičnog dela promeni pravnu formu u kojoj je poslovalo odgovara za krivično delo pod uslovima iz .
Član9

Odgovornost pravnog lica u slučaju stečaja

Pravno lice u stečaju odgovara za krivično delo učinjeno pre pokretanja ili u toku stečajnog postupka.
Odgovornom pravnom licu iz izriče se oduzimanje imovinske koristi ili mera bezbednosti oduzimanja predmeta.
Član10

Pokušaj

Pravno lice odgovara za pokušaj krivičnog dela pod uslovima iz , ako je zakonom propisano da je pokušaj kažnjiv.
Odgovornom pravnom licu se za pokušaj može izreći kazna propisana ovim zakonom, a može se i blaže kazniti.
Pravno lice koje je sprečilo dovršenje krivičnog dela može se osloboditi od kazne.
Član11

Produženo krivično delo

Pravno lice odgovara za produženo krivično delo ako je u skladu sa odgovorno za više krivičnih dela koja su izvršila dva ili više odgovornih lica, pod uslovom da krivična dela predstavljaju celinu u smislu .
Odgovornom pravnom licu se za produženo krivično delo može pooštriti kazna do dvostrukog iznosa propisanog .
2.Čl. 12–26

Krivične sankcije

Član12

Vrste krivičnih sankcija

Pravnom licu se za krivično delo mogu izreći sledeće krivične sankcije:
1)
kazna;
2)
uslovna osuda;
3)
mere bezbednosti.
a)Čl. 13–19
Kazne
Član13

Vrste kazni

Pravnom licu se mogu izreći sledeće kazne:
1)
novčana kazna;
2)
prestanak pravnog lica.
Novčana kazna i prestanak pravnog lica mogu se izreći samo kao glavne kazne.
Član14

Visina novčane kazne

Novčana kazna se izriče u određenom iznosu u okviru propisane najmanje i najveće mere novčane kazne.
Novčana kazna ne može biti manja od sto hiljada dinara niti veća od petsto miliona dinara.
Novčana kazna izriče se u sledećim iznosima:
1)
od sto hiljada do milion dinara za krivična dela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine ili novčana kazna;
2)
od milion do dva miliona dinara za krivična dela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine;
3)
od dva miliona do pet miliona dinara za krivična dela za koja je propisana kazna zatvora do pet godina;
4)
od pet miliona do deset miliona dinara za krivična dela za koja je propisana kazna zatvora do osam godina;
5)
od deset do dvadeset miliona dinara za krivična dela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina;
6)
najmanje dvadeset miliona dinara za krivična dela za koja je propisana kazna zatvora preko deset godina.
Član15

Odmeravanje novčane kazne

Sud će pravnom licu za učinjeno krivično delo odmeriti novčanu kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to delo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito: stepen odgovornosti pravnog lica za učinjeno krivično delo, veličinu pravnog lica, položaj i broj odgovornih lica u pravnom licu koja su učinila krivično delo, mere koje je pravno lice preduzelo u cilju sprečavanja i otkrivanja krivičnog dela i mere koje je nakon učinjenog krivičnog dela preduzelo prema odgovornom licu.
Član16

Granice ublažavanja novčane kazne

Kada postoje uslovi za ublažavanje novčane kazne sud će ublažiti kaznu u ovim granicama:
1)
ako je za krivično delo kao najmanja mera kazne propisano milion dinara, novčana kazna se može ublažiti do sto hiljada dinara;
2)
ako je za krivično delo kao najmanja mera kazne propisano dva miliona dinara, novčana kazna se može ublažiti do milion dinara;
3)
ako je za krivično delo kao najmanja mera kazne propisano pet miliona dinara, novčana kazna se može ublažiti do dva miliona i petsto hiljada dinara;
4)
ako je za krivično delo kao najmanja mera kazne propisano deset miliona dinara, novčana kazna se može ublažiti do pet miliona dinara;
5)
ako je za krivično delo kao najmanja mera kazne propisano dvadeset miliona dinara, novčana kazna se može ublažiti do deset miliona dinara.
Kada je sud ovlašćen da pravno lice oslobodi od kazne može mu kaznu ublažiti bez ograničenja za ublažavanje kazne iz .
Član17

Odmeravanje novčane kazne za sticaj krivičnih dela

Ako je pravno lice odgovorno za više krivičnih dela u sticaju sud će izreći jedinstvenu novčanu kaznu u visini zbira utvrđenih kazni, s tim da ona ne može preći iznos od petsto miliona dinara.
Ako su za sva krivična dela u sticaju propisane kazne zatvora do tri godine, jedinstvena kazna ne može preći iznos od deset miliona dinara.
Član18

Prestanak pravnog lica

Kazna prestanka pravnog lica može se izreći ako je delatnost pravnog lica u celini ili u znatnoj meri bila u funkciji vršenja krivičnih dela.
Nakon pravnosnažnosti presude kojom je izrečena kazna prestanka pravnog lica sprovodi se postupak likvidacije, stečaja ili prestanaka pravnog lica na drugi način.
Pravno lice prestaje da postoji brisanjem iz registra koji vodi nadležni organ.
Član19

Oslobođenje od kazne

Pravno lice se može osloboditi od kazne ako:
1)
otkrije i prijavi krivično delo pre nego što je saznalo za pokretanje krivičnog postupka;
2)
dobrovoljno i bez odlaganja otkloni nastale štetne posledice ili izvrši povraćaj protivpravno stečene imovinske koristi.
b)Čl. 20–22
Uslovna osuda
Član20

Uslovi za izricanje uslovne osude

Sud može pravnom licu za krivično delo izreći uslovnu osudu.
Uslovnom osudom sud pravnom licu utvrđuje novčanu kaznu do pet miliona dinara i istovremeno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeno pravno lice za vreme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od tri godine (vreme proveravanja) ne bude odgovorno za krivično delo u smisl.
Pri odlučivanju da li će izreći uslovnu osudu sud će posebno uzeti u obzir stepen odgovornosti pravnog lica za učinjeno krivično delo, mere koje je pravno lice preduzelo u cilju sprečavanja i otkrivanja krivičnog dela i mere koje je nakon učinjenog krivičnog dela preduzelo prema odgovornom licu.
Član21

Opozivanje uslovne osude zbog novog krivičnog dela

Sud će opozvati uslovnu osudu ako osuđeno pravno lice u vreme proveravanja bude odgovorno za jedno ili više krivičnih dela za koja mu je izrečena novčana kazna od pet miliona dinara ili u višem iznosu.
Ako osuđeno pravno lice u vreme proveravanja bude odgovorno za jedno ili više krivičnih dela za koja mu je izrečena novčana kazna manja od pet miliona dinara, sud će, pošto oceni sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična dela i pravno lice, a posebno srodnost učinjenih krivičnih dela i njihov značaj, odlučiti da li će opozvati uslovnu osudu. Pri tome sud je vezan zabranom izricanja uslovne osude, ako pravnom licu za krivična dela utvrđena u uslovnoj osudi i za nova krivična dela treba izreći novčanu kaznu preko pet miliona dinara ().
Ako opozove uslovnu osudu, sud će, primenom odredaba , izreći jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično delo, uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrđenu.
Ako ne opozove uslovnu osudu, sud može za novo učinjeno krivično delo izreći uslovnu osudu ili kaznu.
Ako sud nađe da i za novo krivično delo treba izreći uslovnu osudu, primenom odredaba , utvrdiće jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično delo i odrediće novo vreme proveravanja koje ne može biti kraće od jedne ni duže od tri godine, računajući od dana pravnosnažnosti nove presude. Ako osuđeno pravno lice u toku novog vremena proveravanja bude odgovorno za krivično delo, sud će opozvati uslovnu osudu i izreći kaznu, primenom odredbe .
Član22

Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom

Sud može odrediti da se pravno lice kome je izrečena uslovna osuda stavi pod zaštitni nadzor za određeno vreme u toku vremena proveravanja.
Zaštitni nadzor može obuhvatiti jednu ili više sledećih obaveza:
1)
organizovanje kontrole u cilju sprečavanja daljeg vršenja krivičnih dela;
2)
uzdržavanje od poslovnih aktivnosti, ako to može biti prilika ili podsticaj za ponovno vršenje krivičnih dela;
3)
otklanjanje ili ublažavanje štete pričinjene krivičnim delom;
4)
obavljanje rada u javnom interesu;
5)
dostavljanje periodičnih izveštaja o poslovanju organu nadležnom za izvršenje zaštitnog nadzora.
v)Čl. 23–26
Mere bezbednosti
Član23

Vrste mera bezbednosti

Za krivična dela za koja su odgovorna pravna lica mogu se izreći sledeće mere bezbednosti:
1)
zabrana obavljanja određenih registrovanih delatnosti ili poslova;
2)
oduzimanje predmeta;
3)
javno objavljivanje presude.
Sud može odgovornom pravnom licu izreći jednu ili više mera bezbednosti kada postoje uslovi za njihovo izricanje predviđeni zakonom.
Mere bezbednosti oduzimanje predmeta i javno objavljivanje presude mogu se izreći ako je odgovornom pravnom licu izrečena uslovna osuda.
Član24

Zabrana obavljanja određenih registrovanih delatnosti ili poslova

Sud može odgovornom pravnom licu zabraniti da obavlja određene registrovane delatnosti ili poslove u vezi sa kojim je krivično delo učinjeno.
Mera iz može se izreći u trajanju od jedne do tri godine od dana pravnosnažnosti presude.
Član25

Oduzimanje predmeta

Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namenjeni za izvršenje krivičnog dela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog dela mogu se oduzeti ako su svojina pravnog lica.
Predmeti iz mogu se oduzeti i kada nisu svojina pravnog lica ako to zahtevaju interesi opšte bezbednosti ili razlozi morala, ali se time ne dira u pravo trećih lica na naknadu štete.
Zakonom se može odrediti obavezno oduzimanje predmeta.
Član26

Javno objavljivanje presude

Meru bezbednosti javnog objavljivanja presude sud će izreći ako smatra da bi bilo korisno da se javnost upozna sa presudom, a naročito ako bi objavljivanje presude doprinelo da se otkloni opasnost po život ili zdravlje ljudi ili da se zaštiti opšti interes.
Sud odlučuje, prema značaju krivičnog dela i potrebi obaveštavanja javnosti, putem kojih sredstava javnog informisanja će se objaviti presuda, kao i da li će se obrazloženje presude objaviti u celini ili u izvodu, vodeći pri tom računa da način objavljivanja omogući obaveštenost svih u čijem interesu presudu treba objaviti.
Član27

Nastupanje pravnih posledica osude

Osuda pravnog lica za određeno krivično delo može imati za pravnu posledicu prestanak, odnosno gubitak određenih prava ili zabranu sticanja određenih prava.
Pravne posledice mogu se predvideti samo zakonom i nastupaju po sili zakona kojim su predviđene.
Član28

Vrste pravnih posledica osude

Pravne posledice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava su:
1)
prestanak vršenja određene delatnosti ili poslova;
2)
gubitak određenih dozvola, odobrenja, koncesija, subvencija ili drugih oblika podsticaja koji se daju odlukom državnog organa ili organa jedinice lokalne samouprave.
Pravne posledice osude koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava su:
1)
zabrana vršenja određene delatnosti ili poslova;
2)
zabrana učešća u postupku javnih nabavki;
3)
zabrana učešća u postupku privatizacije privrednih subjekata;
4)
zabrana sticanja određenih dozvola, odobrenja, koncesija, subvencija ili drugih oblika podsticaja koji se daju odlukom državnog organa ili organa jedinice lokalne samouprave.
Član29

Početak i trajanje pravnih posledica osude

Pravne posledice osude nastupaju danom pravnosnažnosti presude kojom je izrečena novčana kazna.
Pravne posledice osude iz mogu se propisati u trajanju najduže do deset godina.
Član30

Zakonska rehabilitacija

Zakonska rehabilitacija se daje samo pravnom licu koje pre osude na koju se odnosi rehabilitacija nije bilo osuđivano ili koje se po zakonu smatra neosuđivanim.
Zakonska rehabilitacija nastaje ako:
1)
pravno lice koje je oglašeno odgovornim, a oslobođeno od kazne, u roku od godinu dana od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo;
2)
pravno lice kojem je izrečena uslovna osuda, u vreme proveravanja i u roku od godinu dana po isteku vremena proveravanja, ne učini novo krivično delo;
3)
pravno lice koje je osuđeno na novčanu kaznu u iznosu do petsto hiljada dinara, u roku od tri godine od dana kada je ta kazna izvršena, zastarela ili oproštena, ne učini novo krivično delo.
Zakonska rehabilitacija ne nastaje ako još traju mere bezbednosti.
Član31

Sudska rehabilitacija

Sudska rehabilitacija može se dati pravnom licu koje je osuđeno na novčanu kaznu od petsto hiljada dinara do pet miliona dinara, ako u roku od deset godina od dana kada je ta kazna izvršena, zastarela ili oproštena ne učini novo krivično delo.
U slučaju iz sud će dati rehabilitaciju ako nađe da je osuđeno pravno lice svojim postupanjem zaslužilo rehabilitaciju i ako je naknadilo štetu prouzrokovanu krivičnim delom, pri čemu je sud dužan da uzme u obzir i sve druge okolnosti od značaja za davanje rehabilitacije, a posebno prirodu i značaj dela.
Član32

Davanje podataka iz kaznene evidencije

Kaznena evidencija sadrži sledeće podatke: naziv, sedište i delatnost pravnog lica, registarski i matični broj, podatke o učinjenom krivičnom delu, o kazni, uslovnoj osudi, meri bezbednosti, podatke o odgovornom licu koje je učinilo krivično delo zbog kojeg je osuđeno pravno lice, podatke o oproštenim kaznama koje se odnose na pravno lice za koje se kaznena evidencija vodi i pravnim posledicama osude, kasnije izmene podataka sadržanih u kaznenoj evidenciji, podatke o izvršenoj kazni i poništenju evidencije o pogrešnoj osudi.
Podaci iz kaznene evidencije mogu se dati samo sudu, javnom tužiocu i policiji u vezi sa krivičnim postupkom koji se vodi protiv pravnog lica koje je ranije bilo osuđeno, organu za izvršenje krivičnih sankcija i organu koji učestvuje u postupku davanja amnestije, pomilovanja, rehabilitacije ili odlučivanja o prestanku pravnih posledica osude, kada je to potrebno za vršenje poslova iz njihove nadležnosti.
Podaci iz kaznene evidencije mogu se, na obrazložen zahtev, dati i državnom organu ili pravnom licu, ako još traju pravne posledice osude ili mere bezbednosti i ako za to postoji opravdani interes zasnovan na zakonu.
Pravnom licu se, na njegov zahtev, mogu dati podaci o njegovoj osuđivanosti ili neosuđivanosti samo ako su mu potrebni radi ostvarivanja prava.
Kaznenu evidenciju vodi prvostepeni sud na čijem području je sedište domaćeg pravnog lica, odnosno sedište predstavništva ili ogranka stranog pravnog lica.
5.Čl. 33

Zastarelost

Član33

Zastarelost izvršenja kazne i mere bezbednosti

Izrečena kazna ne može se izvršiti kad protekne:
1)
tri godine od osude na novčanu kaznu;
2)
osam godina od osude na kaznu prestanka pravnog lica.
Izvršenje mere bezbednosti zastareva:
1)
kad protekne vreme za koje je pravnom licu izrečena mera zabrane obavljanja određenih registrovanih delatnosti ili poslova, računajući od dana pravnosnažnosti sudske odluke;
2)
kad protekne pet godina od dana pravnosnažnosti presude kojom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta;
3)
kad protekne tri meseca od dana pravnosnažnosti sudske odluke kojom je izrečena mera javnog objavljivanja presude.
Član34

Shodna primena odredaba Krivičnog zakonika

Na pravna lica shodno se primenjuju odredbe opšteg dela Krivičnog zakonika o: vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva , krivičnom delu (), izvršenju krivičnog dela nečinjenjem (), vremenu izvršenja krivičnog dela (), mestu izvršenja krivičnog dela (), delu malog značaja (), krajnjoj nuždi (), podstrekavanju (), pomaganju (), granicama odgovornosti i kažnjivosti saučesnika (), kažnjavanju podstrekača i pomagača za pokušaj i lakše krivično delo (), svrsi kažnjavanja (), povratu , ublažavanju kazne , svrsi uslovne osude (), opozivanju uslovne osude zbog ranije učinjenog krivičnog dela (), opozivanju uslovne osude zbog neispunjenja određenih obaveza (), trajanju zaštitnog nadzora (), posledicama neispunjenja obaveze zaštitnog nadzora (), osnovu oduzimanja imovinske koristi (), uslovima i načinu oduzimanja imovinske koristi (), zaštiti oštećenog (), prestanku pravnih posledica osude (), zastarelosti krivičnog gonjenja (), toku i prekidu zastarelosti krivičnog gonjenja (), toku i prekidu zastarelosti izvršenja kazne i mera bezbednosti () i značenju izraza (), ako ovim zakonom nije drukčije određeno.