Ako zakonom kojim se uređuje obavezno osiguranje u saobraćaju nije drugačije propisano, osiguranje u vazdušnom saobraćaju prema odredbama ovog zakona, obuhvata osiguranje:
1)
vazduhoplova i njegove opreme, kao i stvari koje se prevoze vazduhoplovom ili se na njemu nalaze;
2)
putnika i prtljaga od posledica nesrećnog slučaja;
3)
vlasnika, odnosno korisnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu koju vazduhoplov pričini trećim licima na zemlji.
mogu se osigurati i prevoznina, troškovi osiguranja, očekivani dobitak, založno i ostala prava i materijalne koristi koje postoje ili se opravdano mogu očekivati u vezi sa vazdušnim saobraćajem, a mogu se proceniti u novcu.
Ugovor o osiguranju u vazdušnom saobraćaju zaključuje se na određeno vreme, a može se zaključiti i za određeni let.
Odgovornost za štetu nastalu korišćenjem vazduhoplova u letu, za određeni let, započinje od trenutka startovanja motora radi poletanja u mestu polaska navedenom u ugovoru o osiguranju, do trenutka zaustavljanja vazduhoplova neposredno posle sletanja i prestanka rada motora, u mestu odredišta navedenom u ugovoru o osiguranju.
Iz osiguranja u vazdušnom saobraćaju su isključene štete koje su nastale posredno ili neposredno usled nedostatka vazduhoplova koji utiče na bezbedan vazdušni saobraćaj, ako je osiguranik za njih znao ili mogao saznati dužnom pažnjom, a nije sprečio nastanak štete iako je mogao.
ne odnosi se na štete nastale usled nedostatka vazduhoplova koji utiče na bezbedan vazdušni saobraćaj o kojima je osiguravač bio obavešten ili za koje je saznao na drugi način prilikom zaključivanja ugovora o osiguranju.
Nedostacima vazduhoplova koji utiču na bezbedan vazdušni saobraćaj, u smislu ovog člana, smatraju se tehnički nedostaci, nedovoljna opremljenost vazduhoplova i neodgovarajuća posada ili nepropisno opterećenje vazduhoplova.
Na sve što ovim zakonom nije uređeno u vezi ugovora o osiguranju u vazdušnom saobraćaju, shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje obavezno osiguranje u saobraćaju.
Vlasnik, odnosno korisnik vazduhoplova (u daljem tekstu: odgovorno lice) je odgovoran za štetu koju korišćenjem vazduhoplova u letu pričini trećim licima i stvarima na zemlji, usled čega nastupi smrt ili telesna povreda tih lica, odnosno šteta na stvarima na zemlji, izuzev ako dokaže da smrt ili telesna povreda lica, odnosno šteta na stvarima na zemlji nije nastupila kao posledica korišćenja vazduhoplova.
odnosi se i na štetu koja je nastupila samim prolaskom vazduhoplova kroz vazdušni prostor, ako je do štete došlo zbog nepridržavanja korisnika vazdušnog prostora odgovarajućih propisa o bezbednosti vazdušnog saobraćaja.
Ako odgovorno lice dokaže da je nastanku štete delimično doprinelo oštećeno lice ili drugo lice koje je radilo po nalogu ili za račun oštećenog lica, odgovornost odgovornog lica za naknadu štete smanjuje se srazmerno doprinosu navedenih lica nastanku štete.
Ako odgovorno lice dokaže da je nastanku štete delimično doprinelo treće lice, ono odgovara oštećenom solidarno s odgovornim licem, srazmerno svojoj krivici za pričinjenu štetu.
Ako je vazduhoplov protivpravno oduzet odgovornom licu i ono nije krivo za oduzimanje vazduhoplova, za štetu koja je nastala korišćenjem tog vazduhoplova ne odgovara odgovorno lice, nego onaj ko mu je taj vazduhoplov protivpravno oduzeo.
nastala kao posledica udesa vazduhoplova ili drugog događaja od značaja za bezbednost vazdušnog saobraćaja, a u kojem je učestvovalo dva ili više vazduhoplova, kao i za štetu koju zajednički nanesu dva ili više vazduhoplova, odgovara se solidarno.
Odgovorno lice odgovara za štetu koju je vazduhoplov pričinio stvarima na zemlji do visine vrednosti (cene) novog vazduhoplova u vreme udesa, a najviše do iznosa stvarne pričinjene štete.
Ako se naknada štete dosuđuje u obliku novčane rente, ukupni iznos rente ne može biti veći od iznosa iz
Na sve što ovim zakonom nije uređeno po pitanju granica odgovornosti za štetu koju vazduhoplov u letu nanese trećim licima i stvarima na zemlji, shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje obavezno osiguranje u saobraćaju.
Ako se dokaže da je šteta prouzrokovana namerno ili krajnjom nepažnjom, odgovorno lice se ne može pozivati na granice odgovornosti propisane ovim zakonom.
Odgovorno lice ne može da se poziva na granice odgovornosti ako je štetu namerno ili krajnjom nepažnjom prouzrokovalo lice koje je po njegovom nalogu ili za njegov račun radilo na izvršenju prevoza, ako dokaže da je to lice radilo van okvira svojih dužnosti.
Lice koje je protivpravno koristilo vazduhoplov kojim je prouzrokovana šteta nema pravo da se poziva na granice odgovornosti propisane ovim zakonom.