Za izvršenje novčane kazne nadležan je sud koji je doneo prvostepenu presudu.

Rok za plaćanje novčane kazne određuje se presudom. Rok iz

stava 1. ovog člana

ne može biti kraći od 15 dana niti duži od tri meseca. U opravdanim slučajevima sud može dozvoliti da osuđeni plati novčanu kaznu u ratama, s tim da rok isplate ne može biti duži od jedne godine.

Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u određenom roku, sud će novčanu kaznu zameniti kaznom zatvora. Zamena novčane kazne kaznom zatvora vrši se tako što se za svakih započetih hiljadu dinara novčane kazne određuje jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od šest meseci. Ako je izrečena novčana kazna u iznosu većem od sedamsto hiljada dinara, kazna zatvora ne može biti duža od jedne godine.

Ako osuđeni plati samo deo novčane kazne, sud će ostatak kazne srazmerno zameniti kaznom zatvora. Ako osuđeni isplati ostatak novčane kazne, izvršenje kazne zatvora će se obustaviti, na osnovu odluke suda.

Neplaćena novčana kazna može se, umesto kaznom zatvora, zameniti kaznom rada u javnom interesu. Zamena novčane kazne kaznom rada u javnom interesu vrši se tako što se za svakih započetih hiljadu dinara novčane kazne određuje osam časova rada u javnom interesu, s tim da rad u javnom interesu ne može biti duži od tristašezdeset časova.

Posle smrti osuđenog novčana kazna neće se izvršiti.

Odredbe ovog zakona kojima se uređuje izvršenje novčane kazne izrečene za krivično delo shodno se primenjuju na izvršenje novčane kazne izrečene za privredni prestup i prekršaj, ako zakonom nije drugačije određeno.