Posle člana 151a dodaju se nazivi čl. i čl. 151b – 151d, koji glase: „Nepokretnost koja ne može biti predmet izvršenja radi namirenja novčanog potraživanja
Nepokretnost koja je u isključivoj svojini izvršnog dužnika koja služi zadovoljenju njegovih stambenih potreba ne može biti predmet izvršenja pod sledećim uslovima:
1) ako se radi o jedinoj nepokretnosti izvršnog dužnika;
2) ako se radi o nepokretnosti na kojoj izvršni dužnik ima prebivalište najmanje pet godina pre podnošenja predloga za izvršenje, ako ta adresa nije pasivizirana;
3) ako se radi o nepokretnosti površine do 60m2;
4) ako glavnica potraživanja koje se namiruje ne prelazi polovinu tržišne vrednosti nepokretnosti utvrđene u skladu sa aktom jedinice lokalne samouprave;
5) izvršni dužnik u periodu od tri godine pre dana podnošenja predloga za izvršenje nije prodao ili poklonio drugu nepokretnost ili se odrekao prava na nasleđivanje nepokretne imovine ili zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju.
Dužnosti suda pri odlučivanju o predlogu za izvršenje
Ukoliko je zaključkom javnog izvršitelja određeno sprovođenje izvršenja na nepokretnosti, izvršni dužnik može podneti zahtev da se utvrdi da nepokretnost ne može biti predmet izvršenja zbog ispunjenosti uslova iz
se podnosi sudu preko javnog izvršitelja koji sprovodi izvršenje, u roku od osam dana od dana dostavljanja zaključka odnosno zapisnika o popisu nepokretnosti iz
u katastru nepokretnosti upisana izvršna vansudska hipoteka;
3) potraživanje koje se namiruje proisteklo iz krivičnog dela ili iz zakonskog izdržavanja ili iz naknade štete zbog narušenja zdravlja ili iz novčane rente zbog potpune ili delimične nesposobnosti za rad ili iz novčane rente za izdržavanje koje je izgubljeno usled smrti dužnika izdržavanja.”.