Brak je ništav ako su ga sklopila dva lica istog pola, ako izjave volje supružnika nisu bile potvrdne ili ako brak nije sklopljen pred matičarem.

(1) Brak je ništav ako nije sklopljen radi ostvarivanja zajednice života supružnika.

(2) Brak između lica iz

stava 1 ovog člana

neće se poništiti ako je zajednica života supružnika naknadno uspostavljena.

(1) Brak je ništav ako je sklopljen za vreme trajanja ranijeg braka jednog supružnika.

(2) Novi brak neće se poništiti ako je raniji brak u međuvremenu prestao.

(1) Brak je ništav ako ga je sklopilo lice nesposobno za rasuđivanje.

(2) Ako lice iz

stava 1 ovog člana

naknadno postane sposobno za rasuđivanje, brak je rušljiv.

(1) Brak je ništav ako su ga međusobno sklopili krvni, adoptivni ili tazbinski srodnici između kojih nije dozvoljeno sklapanje braka.

(2) Brak između tazbinskih srodnika iz

stava 1 ovog člana

ne mora se poništiti ako postoje opravdani razlozi.

Brak je ništav ako su ga međusobno sklopili staratelj i štićenik.

(1) Brak je rušljiv ako ga je sklopilo maloletno lice bez dozvole suda.

(2) Brak maloletnika ne mora se poništiti ako se zadovolje uslovi iz

člana 23 stav 2 ovog zakona

.

(1) Brak je rušljiv ako je na njegovo sklapanje supružnik pristao pod prinudom.

(2) Prinuda postoji kada je drugi supružnik ili neko treći silom ili pretnjom izazvao opravdan strah kod supružnika i kada je on zbog toga pristao na sklapanje braka.

(3) Strah se smatra opravdanim kada se iz okolnosti vidi da je ugrožen život, telo ili drugo značajno dobro jednog ili drugog supružnika odnosno trećeg lica.

(1) Brak je rušljiv kada je na njegovo sklapanje supružnik pristao u zabludi o ličnosti drugog supružnika ili o nekoj njegovoj bitnoj osobini.

(2) Zabluda o ličnosti postoji kada je supružnik mislio da sklapa brak sa jednim licem, a sklopio je brak sa drugim licem (zabluda o fizičkoj ličnosti), odnosno kada je sklopio brak sa licem sa kojim je želeo, ali to lice nije ono za koje se izdavalo (zabluda o građanskoj ličnosti), a supružnik koji je u zabludi ne bi sklopio brak da je za to znao.

(3) Zabluda o nekoj bitnoj osobini postoji kada se radi o takvoj osobini zbog koje supružnik koji je u zabludi ne bi sklopio brak da je za nju znao.

(1) Supružnici imaju pravo na razvod braka ako zaključe pismeni sporazum o razvodu.

(2) Sporazum o razvodu obavezno sadrži i pismeni sporazum o vršenju roditeljskog prava i pismeni sporazum o deobi zajedničke imovine.

(3) Sporazum o vršenju roditeljskog prava može imati oblik sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili sporazuma o samostalnom vršenju roditeljskog prava.

Svaki supružnik ima pravo na razvod braka ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvarivati zajednica života supružnika.